Pokazna vježba HEMS / Helicopter Emergency Medical Service / u Poreču, 22.4.2006.

22.4.2006, u organizaciji 5. MEĐUNARODNOG KONGRESA O PREHOSPITALNIM HITNIM STANJIMA na nogometno igralište u Zelenoj Laguni u rane popodnevne sate sletio je žuti helikopter "Orao" Centro 118 iz Udina / Italija.

Prikazali su u svojoj organizaciji i trošku vježbu helikopterom za hitnu pomoć i transport ozlijeđenih i oboljelih u željeni centar gdje bi se adekvatna pomoć mogla pružiti.

Cijeli nama dosad neviđeni spektakl prevodila nam je naša ranija sugrađanka Zagorka Balog , medicinska sestra koja živi i radi u Udinama .

Slušali smo suradnju operatera sa članovima posade , naredbe i što će se slijedeće učiniti. Gledali smo uzlet helikoptera, nošenje oboljelog, silaženje putem užeta svih članova posade- od osobe koja je član Gorske službe spašavanja, liječnika, medicinskih sestara, medicinskih tehničara, do povrata posade/ili ugrožene osobe u helikopter užetom dok je isti lebdio na visini većoj od 10 m i povratak u paru. Bilo je upravo onako kako se to čini helikopterom na mjestu koje ne nedostupno za drugi vid pomoći. Ulazilo se u helikopter dok je lebdio više od pola metra nad zemljom, a isto i silazilo. Vidjelo se da je članovima posade to uobičajen zadatak i da je uigranost tima velika. Nama, ovdje u Hrvatskoj, to i vidjeti je neuobičajeno i zaslužilo je naše divljenje i pljesak.

Organizacija HEMSa iz Udina zainteresirana je da djeluje ljeti u suradnji sa našim Hitnim službama u pomoći ozlijeđenima i bolesnima kod nas te da se educiramo u njihovom centru i zajendički koordiniramo posao i suradnju.

Citirat ću dr.med. Stjepana Arnolda o potrebi uvođenja takovog vida pomoći i prijevoza u našu zemlju:

- Treba koordinirati u politici u Županiji se treba dogovoriti i neke zakonske normative donijeti da bi se suradnja mogla pokrenuti nakon ovoga .

Helikopterska vježba nije samo neka sporedna stvar niti za zabavu, željeli bismo da bi to bila inicijativa koja bi uvođenja jednog takovog vida spašavanja u Istru… I domaći ljudi i gosti žele imati sigurnost, da ako se teže razbole ili povrijede da ih se može direktno odvesti na mjesto u neku veću bolnicu gdje će se adekvatno i brzo zbrinuti, bilo to u našim centrima Rijeci, Zagrebu, bilo u drugim gradovima Evrope.

Najteži su problemi neurokirurški, ozljede glave, mozga, kralješnice… Helikopter bi služio tome da se sa terena u kratkom vremenu ugrožena teško ozlijeđena osoba direktno odveze na mjesto gdje će joj se pružiti potreban hitni operativni zahvat i zbrinjavanje u kratko vrijeme čime bi se smanjila i ozljeda i invalidnost i osiguralo brži put u oporavak, a to su veći centri kao Rijeka, Zagreb, ili izvan granica naše zemlje u inozemstvo-u bolnice u Italiji, Sloveniji.

Mogu govoriti o više ljudi koji rado bili sponzori te suradnje. To su poduzetnici, boljeg materijalnog stanja , turističke organizacije kojima bi to bila i reklama i time bi dobile i bolje goste. Upiti su dosta česti u sezoni od bogatije klijentele koja želi sigurnost i navikla je da to ima i spremna je u tome financijski sudjelovati a ovdje se ne osjeća dovoljno sigurno. Pomoć takove vrste dovela bi te goste na boravak u našu zemlju.

KRATKI RAZGOVOR SA MEDICINSKOM SESTROM ZAGORKOM BALOG

Zagorka Balog predstavnik je medicinske ekipe iz Friulia. Odrasla je u Višnjanu, završila srednju medicinsku školu u Puli. Radi u Italiji, u Udinama. Specijalizirala se kao asistent sanitarnog leta koja koristi rad na helikopterima radi spašavanja života unesrećenih osoba. Obavila je sve obuke za reanimaciju i posebno obuku za pomoć traumatiziranih bolesnika . Tijekom svog slobodnog vremena i godišnjih odmora pridružuje se Liječnicima bez granica u Talijanskoj misiji na otoku Lampeduza koja je centar za prihvat izbjeglica iz zemalja Afrike.

Njena velika želja je bila da se ponovo vrati kući u smislu suradnje, ostala je u kontaktu sa službom Hitne medicinske pomoći Poreč, sa dr. med. Stjepanom Arnoldom i dr.med. Borisom Radolovićem, i uspostavom suradnje sa helikopterskom jedinicom iz Udina.

Priča nam: "Moje su obaveze i posao raznovrsni, izlazim kolima hitne pomoći i radim na intenzivnoj njezi. Rotiramo se svaki mjesec. Pratimo pacijenta od samog mjesta nesreće, u prijevozu, nastavim ga pratiti u bolnici i do intenzivne njege. Znam i kako završava njegovo liječenje. Za rad u Italije na takovim zadacima potrebna je visoka profesionalnost, obuka svih nas je kontinuiranog tipa. Uči se i usavršava. U kolima Hitne pomoći izlazimo vozač i po dva medicinska djelatnika- većinom medicinskih sestara."

JOŠ MALO O KONGRESU

Vidjeli smo na Kongresu kratki film o Liječnicima bez granica zadacima u Haitiju-Port-Au Prince-Citë Soleil. U nuždi znaju danonoćno raditi u improviziranim uvjetima , sami u mogućnosti da izgube život i budu ranjeni a opet se maksimalno trude da pomognu ozlijeđenim osobama i smanje njihovu bol i invalidnost. Rade na terenima gdje je ratno stanje, u improviziranim uvjetima, dok se uokolo čuje buka oružja, a strah vlada. Ranjena djeca, odrasli, suze u očima, plač, sve ono što smo tijekom ovog našeg rata viđali često u izvješću na našem televizijskom programu. Zašto toliko stradale djece, bilo je pitanje. A kako zatvoriti djecu i ne dati im da vide sunce, osjete zrak, da trče… a odrasli im nanose boli i patnje.

U predavanjima o hitnim stanjima vezanih za srce i pluća / kardiološka i pulmološka hitna stanja / bilo je predavača iz Italije, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore. Predavanja su održali i naši liječnici iz Poreča.

Prikazivalo se kako izgleda srce osobe koja dobije akutni srčani otkaz, kako se uspostavlja normalni ritam srca, što to znači primijeniti elektrošok i kako se srce živo ljudsko pri tome ponaša.

Predavanja su uključila obrade zastoja srca , infarkta, pomoć kod tegoba disanja i astmatskog napada, zbrinjavanje i reanimacije vođene telefonskim uputama liječnika i još puno toga vezanog za pomoć bolesnim i ozlijeđenim osobama.

Večer je dok ovo pišem, a moji kolege su u disko klubu Plava, gdje se uz ponude Bio- Istre druži , pleše i sluša muzika.

Razgovore vodila i priredila: dr.med. Slavica Ezgeta, 22.4.2006.