Počeli porečki muzički razgovori: "Barbić & Matić" o Beatlesima, pločama, zanimljivostima i uspomenama

Početkom tjedna u dupkom punom foajeu gradskog kina počeli su Porečki muzički razgovori "Barbić & Matić". Odlično društvo i atmosfera, pogođena tema o kojoj bi mnogi bili rado razmjenjivali anegdote, poznate činjenice i mišljenja još dugo u noć, obilježili su ovu prvu od pet predviđenih večeri u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Poreč.

Glavni su akteri naš sugrađanin Alen Barbić i "pridruženi Porečan" koji živi u obližnjim Filipinima Đorđe Matić. Barbić je izvan svoje profesionalne uloge suca jedan od najvećih diskofila – ljubitelja, vlasnika i poznavatelja gramofonskih ploča u Istri i puno šire, s brojnim interesima, velikom strašću prema muzici i širokim znanjem koje ju nadilazi, a Matić književnik, kritičar i također pasionirani muzički znalac.

Na zajedničku ideju za ovaj susret došli su u kafiću "Yesterday" vlasnika Nicholasa Sabattija, jednom od omiljenih okupljališta Porečana, na čijem su zidu potpisi članova jedne od najpopularnijih i najznačajnijih grupa u povijesti pop i rock glazbe – The Beatles. Potpisi su originalni i ovdje su zahvaljujući Sabattijevoj mami koja je osobno je poznavala Paula McCartneya. To je jedna mala direktna veza između Beatlesa i Poreča. I eto teme za prvi muzički razgovor u foajeu!

Pred okupljenima se našla Barbićeva longplejka "Please please me", prvi studijski album Liverpulske četvorke, snimljen za manje od deset sati i objavljen prije točno 60 godina. Prema Barbićevom mišljenju radi se o jednoj od najznačajnijih ploča u povijesti diskografije, jer su do njenog pojavljivanja LP-ji bili rijetki i ne tako bitni, dok su glavnu riječ vodile singlice s po jednom pjesmom sa svake strane. Osim toga, do tada su postojali ljudi koji su isključivo pisali i oni koju su samo izvodili muziku. Beatlesi su ujedinili obje uloge, pa je na ovom LP-ju 10 od 14 njihovih autorskih pjesama. I sve to u vrijeme kad dvojica od njih još nisu bila ni punoljetna.

A kako bi se svi prisutni uživjeli u vrijeme nastajanja "Please please me", sa zvučnika su se začuli sanjarski i smirujući tonovi pjesme "Stranger on the shore" Ackera Bilka, koja je u to vrijeme bila popularna. Odmah zatim, s efektom uzbudljive grmljavine, Matić je "pustio" klasik "Twist and shout", obradu pjesme grupe The Top Notes, koju su Beatlesi snimili kao posljednju i u samo jednom pokušaju, s glasom Johna Lennona koji je već pucao od napora.

- U drugoj polovici 70-tih godina ja i moji prijatelji iz osnovne škole smo gutali stripove – tada smo ih zvali romani. Čitali smo i Politikin zabavnik koji je imao stranicu "Hit strana" s tekstovima o bendovima, raznim izvođačima i top listama. Tu sam vidio da je najpoznatiji bend The Bay City Rollers, ispričao je Barbić, dodajući da je poželio kupiti njihovu ploču.

Gdje je kupovao svoje vinile? U Poreču su to nekad bila tri mjesta – u prizemlju robne kuće, u knjižari na Trgu slobode i u maloj knjižara kraj nekadašnjeg kafića Rial "kod tete Nele", prisjetio se uz odobravanje i komentare brojnih okupljenih. No, čim se rodio dočekali su ga doma gramofon i ploče, među prvima one s tangom maminog brata koji je živio u Južnoj Americi.

The Bay City Rollers u Poreču nije našao, ali kako je dan ranije na televiziji gledao Beatlese pitao je prodavača Mladena Voštena za njih i između desetak ploča izabrao onu s najljepšim omotom, "Beatles for sale", koja mu nije najbolja, ali je svakako najdraža. Ostalo je povijest, rekao je uz smijeh. Do 14. godine imao je već sve ploče Beatlesa. Ploče kupuje i danas, ali najveći dio je nabavio do 1990.

Albumi su kod nas nekad objavljivani s dosta kašnjenja u odnosu na zapadne zemlje ("Please please me" me je u Jugoslaviju stigao tek 1978.), ali je zato Trst blizu. Ulazak u tršćansku trgovinu ploča Barbić je opisao je kao raj za diskofile – imali su sve, a to "sve" je bilo izloženo pregledno i abecednim redom. Prisjetio se tako trgovine Raifon u "Viale XX Settembre", iza Stande.

Nakon kupnje, slijedi pravi ritual, opisao je. Analiziranje omota, kontempliranje vizualnih rješenja i otkrivanje podataka o muzičarima i korištenim instrumentima, brisanje i stavljanje ploče na gramofon, pomicanje ručice s iglom i iščekivanje prvih zvukova, okretanje...

Zvuk s vinila je prirodniji i topliji, prilagođeniji ljudskom uhu od onog na drugim medijima, objasnio je. No, neke su se ploče u Barbićevoj kolekciji našle ponajprije zbog ljepote dizajna. Riječ je tu o LP (long play) ploči promjera 30 centimetara ili 20 inča, koja ima određenu koncepciju, promišljen slijed pjesama i omogućuje uživanje u muzičkom kontinuumu, ali zahtjeva i određenu koncentraciju i vrijeme (dvadesetak minuta za svaku stranu) za što današnji slušatelji često nemaju volje ni strpljenja… i doista mnogo propuštaju!

Publika je rado podijelila svoja iskustva i veze s pločama i Beatlesima. Netko je ploču "Please please me" godinama gledao u dnevnom boravku svojih roditelja ne znajući u djetinjstvu o čemu se točno radi. Netko drugi je starijem bratu "krao" kazete, pa tek puno kasnije shvatio što je značio natpis "The Beatles" i zaključio da je brat prava faca.

Kao da čitaju stranice svojih dnevnika, okupljeni su jedan za drugim otkrivali kako im je tata na službenim putovanjima u Zagrebu kupovao naručene albume ili su pak u kupovinu redovito odlazili s bakom, kako su kao djeca u sveopćoj tuzi plakali na vijest o ubojstvu Johna Lennona i ne znajući tada o kome se radi. Mnogi su se prisjetili mladosti i kvalitetnih muzičkih programa na radiju, učenja engleskog zapisivanjem stihova koje su čuli i listanjem rječnika, feštica i živih svirki te slušaonica koje su im obogatile opću kulturu. I Barbić je tako, kao školarac, svirao u grupi Alfa zajedno s prijateljima Nenadom Basanićem i Lukom Stojnićem, i to na nekadašnjim čajankama za druge učenike.

Pokazana tijekom večeri i kultna osma studijska ploča Beatlesa "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band". Njihova je muzika je u početku pravi manifest mladenačkoj energiji i radosti muziciranja, koji se brzo razvija i nadograđuje. Tsunami koji je zauvijek promijenio povijest moderne muzike te protresao društvo u cjelini. Od njega su horde djevojki vrištale, ali je i po prvi put, u vrijeme izraženog rasizma, na Floridi publika crnaca i bijelaca zajedno prisustvovala jednom koncertu. Beatlesi, naime, nisu željeli nastupati pred odvojenim gledalištem, a zanimljivo je i da im je crnačka muzika bila uzor te su je ovi Englezi na svoj način obradili, vratili Americi i popularizirali ju među bijelcima.  

Pozdravljajući porečku publiku, ravnateljica POUP-a Snježana Radetić je kazala da je lijepo vidjeti sve te osmjehe u foajeu i ponadala se da će proširiti dobru vijest o ovom druženju u ležernom tonu na teme uz rasponu od najvećih svjetskih imena i legendarnih ploča, pa sve do Poreča i "tajne muzičke povijesti" grada, historijata pjesama o njemu, nekih čuvenih i nekih zaboravljenih nastupa velikih izvođača i ploča o kojima se malo zna. Nova prilika za razmjenu muzičkih uspomena, slušanje pjesama i razgledavanje rijetkih primjeraka vinila iz Barbićeve fantastične kolekcije je za desetak dana na istom mjestu.