Pješak žrtvovan za kraljicu (osvrt Sniježane Matejčić)
Dopredsjednica IDS-a Nevija Poropat neće doći u Uslugu na mjesto Borisa Benčića, već na mjesto koje je u hijerarhiji jednu stepenicu niže od njegova. Za radno mjesto voditeljice cvjetnih gredica, na koje će biti primljena Poropat, po riječima direktora Rodoljuba Kosića ne treba raspisivati natječaj. Ali ni Benčić ne ostaje na dosadašnjem radnom mjestu, nego će voditi deponij, što je u hijerarhiji niže od njegova dosadašnjeg posla.
Ovi kadrovski potezi podsjećaju na one šahovske: figure se pomiču određenom logikom, svaka drugačijom, pri čemu se neke mogu žrtvovati zbog konačnog cilja. Ova su pravila uvriježena u kadrovskim igrama lokalnog IDS-a, oprobana su i djelotvorna. Nakon što prođe probni rok, Poropat će dobiti stalni posao na mjestu voditeljice cvjetnih gredica, a unaprjeđenje na mjestu šefice radne jedinice hortikulture može proći nezapaženo, bez oglasa, pomicanjem unutar tvrtke.
Takvim načinom kadroviralo se i u gradskoj upravi. Sjajan je primjer Goranke Krota, koja je najprije radila honorarno u komunalnom gradskom odjelu, potom je primljena u stalni radni odnos, a nakon toga promovirana privremeno na mjesto šefice odsjeka za komunalni sustav. Sve je to pratilo objavljivanje pa poništavanje natječaja, o čemu smo pisali prije dvije godine. A koliko je ljudi zaposleno bez natječaja, nakon poništenih natječaja ili onih koji su jedva zadovoljavali formu, u posljednjih petnaestak godina teško je pobrojati.
Nailazeći na nova imena u dnevnom novinarskom poslu svjedočimo o tome da broj zaposlenih raste. A koliko je lako netransparentno zaposliti nekog referenta ili službenika nižeg reda najbolje govori podatak o zapošljavanju direktora gradskih poduzeća koja od osnutka do danas jedva da su zaradila koju kunu, a javni novac troše neštedimice. Poznat je primjer Parentiuma s Ivicom Fabrisom, ili Adriaplusa s Ugom Musizzom i Edom Jugovcem. Zanimljiv je bio i medijski eksponiran slučaj zapošljavanja IDS-ovca Milana Uljančića na mjesto direktora gradske marine, sa stručnom spremom - kuhara. Odabran je, doduše, temeljem natječaja. Nadia Štifanić primljena je ove godine u stalni radni odnos u Zavičajnom muzeju Poreštine, a Sandra Čakić Kuhar dobila je posao u gradskom poduzeću Dom, koje će zapravo početi funkcionirati tek kada Dom umirovljenika bude izgrađen. Teško je povjerovati u slučajnu podudarnost u primjeru posljednje dvije mlade, obrazovane stručnjakinje – obje su članice IDS-a i bile su na izbornoj stranačkoj listi za posljednje lokalne izbore. Nakon toga dobile su posao.
S druge strane, Boris Benčić, agronom s početka ove priče, primljen je u stalni radni odnos u Usluzi prije nekoliko godina, kad zbog ozlijede u prometnoj nesreći nije više mogao voditi privatni posao. Benčić je jedan od osnivača porečkog IDS-a, nekadašnji gradski vijećnik, ali njegov je grijeh nemoguće okajati – bio je među onima koji su tražili izglasavanje povjerenja Ivanu Ninu Jakovčiću prije nekoliko godina, dakle na drugoj strani u odnosu na pobjedničku skupinu IDS-ovaca na čelu s Edom Kosom, kojeg bije glas porečkog »gradonačelnika iz sjene«. Zato je u posljednjoj kadrovskoj križaljci lokalnog IDS-a Benčića bilo lako žrtvovati, kao pješaka u šahu, u korist potpredsjednice stranke, koju u ovom trenutku tretiraju kao kraljicu, jednu od ključnih šahovskih figura.
Sniježana MATEJČIĆ
