Pismo iz Pule u Rovinj preko Rijeke putuje i do 14 dana

Zašto kasne pisma i pošiljke poslane na adrese u Istri putem Hrvatske pošte? To je pitanje koje stanovnici Istre i čitatelji našeg lista često postavljaju. Tvrde kako im pismo iz Rovinja do Pule putuje i po četrnaest dana. Jedan od razloga zbog koje listonoše usporeno donose pisma je, kako se čuje, i činjenica da pošiljke poslane iz Istarske županije najprije idu u Rijeku, a zatim se vraćaju preko Učke do primatelja. Mnogima to stvara velike probleme, posebice kada su u pitanju liječnički nalazi, otpusna pisma iz bolnice. Danas u informatičkoj eri kada je potreban jedan klik mišem za prijenos informacija neprihvatljivo je tako dugotrajno čekanje na pošiljku. Proizlazi da su pisma puno brže stizala u doba poštanskih kočija, nego danas.

Kasne računi, pa stižu kamate

Da se s Hrvatskom poštom nešto grdo dešava, duže od desetljeća znaju brojni žitelji manjih mjesta, posebno u unutrašnjoj Istri, gdje su pozatvarani mnogi mjesni poštanski uredi, ali već neko vrijeme duboka se kriza naveliko osjeća i u gradovima diljem Poluotoka te u velikoj središnjoj palači Pošte u Puli. Građani se žale da razna službena rješenja, otpusna pisma iz bolnica, račune za kreditne kartice i druge pošiljke koje ih vežu rokovima dobivaju čak 15 pa i 20 dana nakon datuma otisnutog na kuverti. Stvara im to i ozbiljne probleme, počevši od kamata na neplaćene račune pa nadalje.

U središnjoj Pošti u najvećeg istarskog grada, na najfrekventnija dva šaltera, ona za podizanje preporuka i paketa, rade tek dvije službenice u smjeni. Pred njima redovno dugački redovi, sve do ulaza u povijesno zdanje, a od službenica uprava očekuje da se, osim poštanskim uslugama, bave i ugovaranjem kablovskih, telefonskih i bankarskih paketa, prodajom knjiga, telefonskih kartica, igračaka i koječega drugoga. Nešto kao zaposlenice u kioscima. Ljudi u redu stalno negoduju a na pitanje jedne gospođe gdje može naći šefa poslovnice kojem bi prenijela svoje primjedbe i probleme u vezi poštanske službe, ponuđen joj je samo telefon za potrošače na kojem se, brzo je shvatila, javlja samo telefonska sekretarica: "ako želite… pritisnite tipku jedan" i tako redom, ali opet nudeći samo komercijalne proizvode. Nigdje živog čovjeka, ni operatera, a kamoli kakvog šefa.

Ima li pilota u avionu?

U potrazi za živima popeli smo se i na kat palače Pošte, ali do niza ureda koji su nam se ionako činili posve ispražnjenima - zaključana staklena vrata. Za sve upite morate zvati centralu u Rijeci ili Zagrebu, jedino je što smo uspjeli izvući iz nekolicine zaposlenika koji tu i tamo promaknu golemim zdanjem povijesne uglovnice na Danteovom trgu u Puli.

Prekrasnu Palaču pošte ili Palazzo delle Poste, projektanta Angiola Mazzonija iz 30-ih godina prošlog stoljeća, zadnje dvije-tri godine poštari dijele sa zaposlenicima Područnog ureda Zavoda za mirovinsko osiguranje - također javna služba, servis građanima. Poštanski šalteri stiješnjeni su u jednom krilu prizemlja, a pred njima redovno dugački redovi klijenata, sve do glavnog ulaza u zgradu. Poštari više ne zvone na vrata ni jednom, a kamoli dvaput da bi pošiljku isporučili u ruke primatelja, na pragu njegova doma, već ovaj mora za svaku preporučenu kuvertu u dugi red pred šalter (ako prije toga nađe parking u srcu grada).

Poštarska je torba sve teža pa ne čudi da je fluktuacija velika, da se natječaji za poštare ne uspijevaju popuniti, mladi brzo odustaju, odlaze i prije nego što upoznaju svoj kvart. Bolje rečeno, kvartove, jer je poštara sve manje pa pokrivaju sve veće teritorije, idu s kraja na kraj grada i, razumljivo, ne stižu ništa drugo do li ubaciti pošiljku u sandučić. A i to tjednima nakon što je odaslana jer, kako nam pojašnjavaju u Pošti, distribucijski centar za Istru sada se nalazi u Rijeci pa sve pošiljke, i one u unutaristarskom prometu, prvo putuju u Rijeku gdje ih raspoređuju i vraćaju nazad kroz Učku.

Sigurnim koracima prema centralizaciji

Slično HEP-u koji je "razvlastio" Elektroistru, premjestivši upravu u Rijeku, i Hrvatska pošta gradi svoju budućnost na četiri regionalna centra, a svi drugi, posebno rubni dijelovi zemlje ostaju bez javnih usluga i radnih mjesta. U upravi Hrvatske pošte nazivaju to optimizacijom poslovanja, a zdravorazumski bismo to nazvali rezanjem troškova i to prvo smanjivanjem broja zaposlenika, sve nauštrb potrošača, u ovom slučaju istarskih. U konačnici i nauštrb same sebe jer "stari" tromi sustav Hrvatskih pošta nema šanse u sve jačem konkurentskom okruženju. (Piše Duška PALIBRK i Dubravko GRAKALIĆ)