Pismo čitatelja: Uz malo volje i pameti do POS stanova za sve zainteresirane, a ne samo 30 odabranih

Samo će prvih trideset od ukupno 204 zainteresirana za kupnju stana po programu POS-a sklopiti ugovor sa Gradom i riješiti svoje stambeno pitanje, a objava konačne liste prvenstva izazvala je i još uvijek izaziva brojne polemike.

Bez namjere da se bavim analizom kriterija za dodjelu stanova niti pupčanom povezanošću "dobitnika na POS lutriji" sa aktualnom gradskom vlašću, kao ni na mogućnost da vlasnik svoj stan kupljen po povoljnijim uvjetima od ostalih građana ima pravo odmah prodati, osvrnut ću se samo na činjenicu da su 174 zainteresirana pojedinca odnosno obitelji ostali "kratkih rukava".

Na to su upozorili i u porečkom HNS-u, organiziravši prošloga petka tematsku tribinu , a upozorava na to i pismo dipl. ing. građevine Darka Požarića koje je ovih dana "sjelo" u naš e-poštanski sandučić.

U njemu autor upozorava na činjenicu da bi 174 "otpalih" kandidata na svoj red za kupnju stana stiglo za nekih šest godina, ali samo uz uvjet da se liste ne nadopunjuju. Ako uzmemo u računicu da svaki kandidat predstavlja prosječno dva člana obitelji, dolazimo do ukupno 552 stanovnika Poreča bez trajno riješenog problema stanovanja.

-Radi se o respektabilnom broju koji svakako zaslužuje pažnju, i ti naši sugrađani ne bi smjeli biti zanemareni od strane čelnih ljudi grada, jer radi se mahom o mladim ljudima, novoformiranim obiteljima te u neku ruku nositeljima budućeg razvoja grada, kaže naš čitatelj i nastavlja:

-Ako bismo financijski potencijal tih 174 investitora pretvorili u brojke, stigli bismo do sljedeće računice: 174 investitora puta prosječno 50 četvornih metara stambenog prostora čini 8.700 četvornih metara. Pomnožimo li površinu sa cijenom od oko tisuću eura po kvadratu, dolazimo do brojke od 8.7 milijuna eura potencijalnih ulaganja u gradu. Ako se zatim složimo oko toga da bi u jednoj četverokatnoj stambenoj zgradi moglo živjeti 24 obitelji, ispada da za zadovoljavanje interesa svih prijavljenih za stanove iz POS programa trebamo sedam ili osam objekata čija ukupna površina angažiranog zemljišta ne bi prelazila sedam tisuća četvornih metara!

Ukoliko je računica našeg čitatelja točna, a nemamo razloga vjerovati da nije jer izgleda sasvim logično i smisleno, postavlja se pitanje u čemu je problem? Zbog čega se ne pristupa izgradnji i zadovoljavanju potreba ne samo prvih trideset kandidata, nego svih 204?

-Imamo kupce (sa liste), imamo sustav (POS), a za financiranje imamo komercijalne banke. Imamo, zatim, Grad Poreč kao koordinatora, a imamo i izvoditelje radova koji bi u ovim investicijama siromašnim vremenima vrlo rado krenuli u izgradnju.

Imamo, dakle, sve što nam treba osim jednoga, a to je komunalno opremljeno građevinsko zemljište u vlasništvu Grada. Ili ga možda imamo, ali je previše atraktivno za POS izgradnju?, pita se čitatelj i nudi rješenje:

-U tom bih smislu spomenuo staro nogometno igralište koje je u vlasništvu Grada, urbanizirano je i komunalno opremljeno, a tu je i područje Peškere, dijelom u vlasništvu Grada, komunalno opremljeno i bez provedbenog plana. A imamo i Trg Matije Gupca, kaže Požarić, i javno pita zbog čega se izgradnja POS stanova ne bi dogodila u tim dijelovima grada i zašto ta urbana područja ne bismo, barem dijelom, naselili stanovnicima Poreča, a ne nešto bogatijim vikendašima, od kud god oni dolazili?

-Time bismo broj stalnih stanara centra grada povećali za barem 522 stanovnika, umjesto da ih uporno naseljavamo u rubnim dijelovima grada. Vjerujem da je ova ideja vrijedna pažnje i da bi gradske vlasti ozbiljno trebale razmisliti o tome je li važnije podrediti se jednokratnim financijskim efektima prodaje atraktivnog zemljišta u centru, ili dugoročno na istim lokacijama, barem na dijelu površine, zbrinuti već evidentiran broj svojih građana sa neriješenim stambenim pitanjem, zaključuje svoje pismo Darko Požarić.