Pismo čitatelja: Luku vratiti Lučkoj upravi i građanima Poreča

Ovih je dana vrlo aktualna priča o poskupljenju cijene vezova u sportskoj lučici u Poreču. Bila je ona predmetom konferencija za medije, burnih istupa oporbe u gradskoj vijećnici pa i napuštanja sjednice. No, ima i građana koji misle kako sama cijena nije problem, nego lučicu treba vratiti građanima Poreča i njihovim potrebama.

Pismo našeg čitatelja (podaci poznati redakciji) prenosimo u cijelosti.

Porečka se lučica (mandrač) se, kako mnogi znaju, sastoji od dva dijela. Jednog građani koriste za stalni vez svojih plovila, a drugo je zapravo marina namijenjena komercijalnoj prodaji veza bilo kome tko ima dovoljno novaca.

No, danas se zaboravlja kako je prvotna ideja formiranja cijelog tog dijela akvatorija (marine i sportske lučice) bila proširenje gradske luke na način da se u plićem dijelu vezuju plovila građana, a u dubljem ona na privremenom vezu. Sa tom je namjerom, naime, komunalno poduzeće Usluga još 1983. krenulo u realizaciju projekta izgradnje. No, već se pri prvom koraku ispostavilo kako je broj plovila građana veći od očekivanog, pa sa se dio počelo vezivati i u dubljem dijelu luke.

U to vrijeme nije bilo govora o formiranju nekakve komercijalne marine sa stalnim vezovima za jahtaše, niti su bili predviđeni (kasnije postavljeni) priključci za struju i vodu. Po lukobranu se moglo slobodno šetati, a na vanjskoj smo se strani lukobrana nebrojeno puta kupali i sunčali.

Potom je netko došao na ideju da taj dio gradske luke zatvori za građane. Nepoželjna domaća plovila premještena su u već pretijesnu lučicu, a "novooslobođeni" prostor pretvoren je u stalni vez za jahte, odnosno marinu. Uređena su zatim recepcija i sanitarni čvor, uvedeni struja i voda. Usput je pristup molovima i lukobranu zatvoren, a komunalno se poduzeće počelo baviti komercijalnom djelatnošću iznajmljivanja vezova za strance i domaće koji to mogu platiti. Preko noći dogodila se transformacija iz prostora namijenjenog građanima u prostor namijenjen komercijali, zaradi, profitu, dobiti.

Dobili smo marinu u centru grada koju nikada nismo tražili niti trebali, i to u vlasništvu komunalnog poduzeća kojemu to uopće ne treba biti djelatnost. Ogradili smo dio gradske luke, spriječili građane da se slobodno šeću svojim gradom i oduzeli im mogućnost da svoja plovila vežu u svojoj luci u svojem gradu. A sve to za dva črna i dva bila.

Svoja smo plovila utrpali u već prenapučenu lučicu tako da je prava umjetnost ući i izaći iz nje bez da očešemo susjedno plovilo. Ta i takva lučica danas je u posjedu komunalnog poduzeća, umjesto da njome, kao i ostatlom luke, gospodari lučka uprava, onako kako je to zakonima i predviđeno.

Iz navedenog je vrlo jednostavno zaključiti kako dite triba vratiti materi, odnosno lučicu građanima i njihovim potrebama. Marina u centru grada nije nam potrebna. Plovila koja jednom ili nijednom godišnje ne odlaze sa veza nisu nam potrebna. To prenoćište gostiju na vodi nije nam potrebno, kao ni ograđivanje i zabrana kretanja u centru grada, bez obzira koliko to donijelo novaca. Ovaj grad treba služiti u prvom redu građanima i njihovim potrebama, a jedna je od potreba ta da se u gradskoj luci vežu u prvom redu barke građana Poreča.

Ukoliko uklonimo marinu i jahte privezane na stalnome vezu, bit će dovoljno mjesta za plovila građana, komercijalna i čarter plovila, ribarske barke i taksiste, za sve one kojima vez nasušno treba, a to su naši sugrađani. Umjesto mrtvog i ograđenog dijela grada dobili bismo luku punu ribara, gostiju i građana. Cijena korištenja takvog veza riješena je pozitivnim zakonskim propisima i sastavni je dio cjenika i djelatnosti Lučke uprave. Vjerujem da bi građani objeručke prihvatili takve cijene, kaže naš čitatelj. (nn/dp)