Pisma čitatelja: Koliko se bavimo sporednim a koliko pravim problemima?
Svi nešto pišu o nedozvoljenoj gradnji pa je za županijski dnevnik spomena vrijedan čak i događaj kad župan ide adaptirati svoju kuću imajući, kako se kaže, sve potrebne dozvole
Nismo istraživali ima li župan dozvolu za adaptaciju svog dijela kuće, nismo analizirali ni današnji navodni komentar na Radio Centru po kome je to isto gradilište nepropisno osigurano i «neobilježeno» a nećemo se upuštati ni u istraživanje svega potrebnog da bi se dobila primjerice dozvola za nadogradnju kata na već postojećem objektu.
Povod ovom članku je dijelom zapravo anonimno pismo jednog građana (ne anonimno kao ono IDS-ovaca iz porečke podružnice koji navodno pripadaju Zajednici Talijana i koje nitko nije želio potpisati) nego potpisano pismo čiji je autor poznat redakciji. Pismo je to jednog građanina zabrinutog za ono što nam se događa a što smo, nemoćni, prisiljeni gledati.
Pismo je to koje opisuje neorganiziranost i nemoral u skladu sa temom jučerašnje emisije «Otvoreno» u kojoj su političari na besraman način branili ono što se obraniti ne može, a to je vlastiti nerad, optužujući za demagogiju a zapravo se sami braneći čistom, nepatvorenom demagogijom.
Hajde, nećete im ništa reći za putne troškove ni ako na službenom parkingu vozila ostavljaju van radnog vremena koristeći se službenom karticom koju su si dodijelili. Možda im ništa nećete reći ni kad si u Kandlerovoj ili u Zagrebačkoj mrtvi-hladni «dodijele» rezervirana parkirališta odnosno kad drugima zabrane parkiranje pred svojim poslovnim prostorom iako su ulice pune poslovnih prostora koji NEMAJU takvu mogućnost.
No, morate im nešto moći reći kad su u pitanu nebriga i nerad tzv. «stručnih službi» pa kad vam za običan papir trebaju mjeseci i godine, kad vam za mali prekršaj kao «za primjer drugima» te kao «dokaz da se nešto ipak radi» razvale građevinu dok drugi nemilice grade, podižu, proširuju bez ikakvih papira.
Nekome se, kao žrtvenom janjetu Ivanu Heraku, uništi život dugogodišnjim povlačenjem po novinama i sudovima, višegodišnjem sjedenjem u istražnom zatvoru. Negoga se po novinama razvlači radi neke druge «frke» a postaje tema pisanja čak i ako, kako vidimo, navodno ima sve moguće «papire». Sve u službi politike. Politike koja se bavi sama sobom, podjelom fotelja i interesa, međustranačkim (manje) i unutarstranačkim frakcijskim (više) bitkama. Te su nezadovoljni ovi, te su nezadovoljni oni, svugdje se netko nešto buni a karavane prolaze, baš kao i sjećanje na izborna obećanja.
Tako naš razočarani anonimni čitatelj piše (imena i prezimena iz pisma smo namjerno ispustili):
«Problem je međutim da Grad Poreč nema detaljnog plana (namjerno) i da, čini mi se, gotovo nikome ili nikome nije uspjelo dizanje kata, a to bi rado mnogi učinili jer je to dobar business, jer su i inače te kuće sa krovovima «na zube» i sl. Zašto nisu uspjeli? Jer je nemoguće probiti se kroz šumu suglasnosti, dozvola, zaključaka i sl. i zato se i drži takvo stanje prostorno-planske dokumentacije (GUP je važeći dokument, a nema DPU-a).
Ali ipak nismo izgleda svi isti i to je kako se ja sjećam u zadnje vrijeme prvi slučaj i to na temelju GUP-a i bez obzira sto GUP nije usklađen sa Uredbom i sl.
Koliko se plaća zauzimanje javne površine i koliko se stvarno zauzima i sl. o tome šuškaju neki glasovi.
Ali takav je život, valjda, i svi zadovoljni.
Jučer, po kiši, šećem Kandlerovom i vidim jedino pred poslovnim prostorom gospodina X Y zabranjeno parkiranje, a cijela ulica ima poslovne prostore. Ili već godinama turistima vozimo paukom vozila i vičemo na njih (počeli smo ih i ubijati) a pred Turističkom zajednicom dva mjesta rezervirana za visoke dužnosnike i sl.
Meni se cini da nam pokoja daska fali. Eto toliko, malo za dušu.»
Nismo istraživali ima li župan dozvolu za adaptaciju svog dijela kuće, nismo analizirali ni današnji navodni komentar na Radio Centru po kome je to isto gradilište nepropisno osigurano i «neobilježeno» a nećemo se upuštati ni u istraživanje svega potrebnog da bi se dobila primjerice dozvola za nadogradnju kata na već postojećem objektu.
Povod ovom članku je dijelom zapravo anonimno pismo jednog građana (ne anonimno kao ono IDS-ovaca iz porečke podružnice koji navodno pripadaju Zajednici Talijana i koje nitko nije želio potpisati) nego potpisano pismo čiji je autor poznat redakciji. Pismo je to jednog građanina zabrinutog za ono što nam se događa a što smo, nemoćni, prisiljeni gledati.
Pismo je to koje opisuje neorganiziranost i nemoral u skladu sa temom jučerašnje emisije «Otvoreno» u kojoj su političari na besraman način branili ono što se obraniti ne može, a to je vlastiti nerad, optužujući za demagogiju a zapravo se sami braneći čistom, nepatvorenom demagogijom.
Hajde, nećete im ništa reći za putne troškove ni ako na službenom parkingu vozila ostavljaju van radnog vremena koristeći se službenom karticom koju su si dodijelili. Možda im ništa nećete reći ni kad si u Kandlerovoj ili u Zagrebačkoj mrtvi-hladni «dodijele» rezervirana parkirališta odnosno kad drugima zabrane parkiranje pred svojim poslovnim prostorom iako su ulice pune poslovnih prostora koji NEMAJU takvu mogućnost.
No, morate im nešto moći reći kad su u pitanu nebriga i nerad tzv. «stručnih službi» pa kad vam za običan papir trebaju mjeseci i godine, kad vam za mali prekršaj kao «za primjer drugima» te kao «dokaz da se nešto ipak radi» razvale građevinu dok drugi nemilice grade, podižu, proširuju bez ikakvih papira.
Nekome se, kao žrtvenom janjetu Ivanu Heraku, uništi život dugogodišnjim povlačenjem po novinama i sudovima, višegodišnjem sjedenjem u istražnom zatvoru. Negoga se po novinama razvlači radi neke druge «frke» a postaje tema pisanja čak i ako, kako vidimo, navodno ima sve moguće «papire». Sve u službi politike. Politike koja se bavi sama sobom, podjelom fotelja i interesa, međustranačkim (manje) i unutarstranačkim frakcijskim (više) bitkama. Te su nezadovoljni ovi, te su nezadovoljni oni, svugdje se netko nešto buni a karavane prolaze, baš kao i sjećanje na izborna obećanja.
Tako naš razočarani anonimni čitatelj piše (imena i prezimena iz pisma smo namjerno ispustili):
«Problem je međutim da Grad Poreč nema detaljnog plana (namjerno) i da, čini mi se, gotovo nikome ili nikome nije uspjelo dizanje kata, a to bi rado mnogi učinili jer je to dobar business, jer su i inače te kuće sa krovovima «na zube» i sl. Zašto nisu uspjeli? Jer je nemoguće probiti se kroz šumu suglasnosti, dozvola, zaključaka i sl. i zato se i drži takvo stanje prostorno-planske dokumentacije (GUP je važeći dokument, a nema DPU-a).
Ali ipak nismo izgleda svi isti i to je kako se ja sjećam u zadnje vrijeme prvi slučaj i to na temelju GUP-a i bez obzira sto GUP nije usklađen sa Uredbom i sl.
Koliko se plaća zauzimanje javne površine i koliko se stvarno zauzima i sl. o tome šuškaju neki glasovi.
Ali takav je život, valjda, i svi zadovoljni.
Jučer, po kiši, šećem Kandlerovom i vidim jedino pred poslovnim prostorom gospodina X Y zabranjeno parkiranje, a cijela ulica ima poslovne prostore. Ili već godinama turistima vozimo paukom vozila i vičemo na njih (počeli smo ih i ubijati) a pred Turističkom zajednicom dva mjesta rezervirana za visoke dužnosnike i sl.
Meni se cini da nam pokoja daska fali. Eto toliko, malo za dušu.»
