Paula Janko prva magistra sestrinstva u Poreču

[slika1l]

Zadnjih godina mnogo smo puta čuli kako su medicinske sestre u susjednim državama vrlo cijenjene i tražene, dok to kod nas baš nije slučaj. I sve ih je manje (a one koje ostaju preopterećene su) upravo zbog toga što ih je velik broj  u potrazi za daleko boljim životom već otišao put Njemačke, Italije, Švicarske i drugih zemalja. Iskreno se nadamo da upravo zbog toga nećemo izgubiti mladu, vrijednu i ambicioznu 27-godišnju Paulu Janko iz Poreča koja je odnedavno prva u svom gradu stekla akademsku titulu magistre sestrinstva! Paula kaže da će lako zapamtiti taj značajan datum, jer je sve u znaku broja sedam – naime, 7. srpnja 2017. obranila je nakon dvije godine studija na Fakultetu zdravstvenih studija u Rijeci diplomski rad pod nazivom „Stavovi zdravstvenih djelatnika primarne zdravstvene zaštite Istarske županije prema ovisnicima o psihoaktivnim tvarima“. I obje je godine završila s izvrsnim uspjehom.

Paulu sugrađani poznaju, jer je od 2013. godine zaposlena kao patronažna sestra u porečkoj ispostavi Istarskih domova zdravlja. Djelokrug njenog i rada njezinih četiriju kolegica je poprilično širok, jer obilaze i vode brigu o trudnicama, rodiljama, kroničnim pacijentima, osobama lošijeg imovnog stanja i onima s invaliditetom te mnogim drugima. Raspoređene su po cijeloj bivšoj Poreštini, odnosno u Poreču i sedam okolnih općina. Svaka na svom dijelu ima više od 5.200 osoba, ali taj broj raste, jer stalno raste i broj stanovnika u ovome dijelu Istre.

Na upit zašto je nakon srednjoškolskog medicinskog obrazovanja i još tri godine stručnog studija sestrinstva odlučila upisati i magisterij, naša je sugovornica kazala da joj je velika želja bila dodatno se obrazovati i educirati. K tome, voljela bi napredovati u karijeri, pa će sada nakon završenog studija početi razmišljati o tome. A ponuda već ima!

-U dvije godine promijenio mi se pogled na svijet, mnogo sam radila na sebi i stoga mi je ovaj studij bio zaista prekrasno iskustvo. U svom sam radu primijetila da medicinski djelatnici – bile to sestre ili liječnici, općenito nemaju vremena za pacijente. Ljudi bi voljeli da imamo vremena poslušati ih, posvetiti im malo više pažnje, jer je koji put to najbolji način za rješavanje njihovih problema, veli Paula. U prvoj su godini slušali opće predmete, dok je druga zapravo bila više usmjerena na predmete iz psihijatrije, te prevenciju i zaštitu mentalnog zdravlja.

Objasnila nam je da je obrazovanje medicinskih sestara u Hrvatskoj trenutno koncipirano kroz srednju medicinsku školu u trajanju od pet godina i nakon toga kroz sveučilišni sestrinski studij s preddiplomskim stručnim studijem i sveučilišnim diplomskim studijem. Potonji u Rijeci ima dva smjera: menadžment u sestrinstvu i onaj koji je Janko završila, promicanje i zaštita mentalnog zdravlja. Takav način naobrazbe daje medicinskim tehničarima i sestrama mogućnost daljnjeg usavršavanja do najviših akademskih ostvarenja. Paula je dvogodišnji studij sama financirala u iznosu školarine od 18.500 kuna i ostalih troškova.

-Ponosna sam što sam postala prva magistra sestrinstva u Poreču. Ta me činjenica čini sretnom jer želim ukazati ostalim kolegicama i kolegama da mogu napredovati u svom zanimanju i obrazovati se do najviših akademskih razina. Voljela bih napomenuti da će problemi mentalnog zdravlja prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji biti vodeća patologija u obolijevanju stanovništva u sljedećem razdoblju. Stoga je to potrebno prevenirati uključivanjem sestrinskog kadra, educiranog za taj djelokrug rada kako bi se u modernom i užurbanom načinu života sačuvao balans između zdravlja i bolest i kako bi kvaliteta života svakog pojedinca bila što veća, pojasnila je mlada Porečanka.

Upravo zbog toga uz ovaj je studij završila i Uvodni kurs iz grupne analize u trajanju od šest mjeseci, kako bi u budućnosti mogla voditi suportivne i grupe osoba oboljelih od kroničnih bolesti, ali isto tako da bi svojim znanjem mogla prevenirati narušavanje mentalnog zdravlja i nefunkcionalnost pojedinca.

Što ju je nagnalo da uopće krene učiti za medicinsku sestru, za što je 2004. upisala srednju medicinsku školu u Puli?

U to je vrijeme, prisjetila se, vladao velik interes za tim smjerom. Paula kaže da je od malih nogu često boravila po bolnicama.

-Imala sam mlađeg brata koji je bolovao od tumora i deset se mjeseci liječio u pulskoj, zatim i u bolnici na riječkoj Kantridi. Cijelo to vrijeme gotovo smo svakodnevno bili u bolnici radi njegovog liječenja. Imala sam 11 i pol godina i već tada me to privuklo. Mnogi su me pitali zašto nisam odabrala biti liječnica, ali to je potpuno drukčiji djelokrug rada. Doktori se bave dijagnostikom i liječenjem, a medicinske sestre njeguju, vode brigu o pacijentima i imaju više vremena za njih. To je drugačiji pristup, ističe naša sugovornica.

Uvijek joj je bila želja raditi na nekom odjelu u bolnici, nije ni sanjala da će se zaposliti kao patronažna sestra, ali na kraju se tako sve posložilo. Paula napominje da jako voli svoj posao, iako nije nimalo lagan.

-Patronažne sestre ulaze ljudima u kuću, u njihovu intimu. Škakljivo je to područje, ali posao je lijep. Nije sve u plaći, treba biti zadovoljan na poslu. Za sada ostajem na svom radnom mjestu, iako već dobivam ponude iz bolnica, gdje je medicinskih sestara sve manje, budući da zdravstveni djelatnici u velikom broju odlaze u inozemstvo, kaže Paula.

Na upit planira li otići i ona, otkrila nam je da jako voli svoju obitelj i dom i zaista bi voljela ostati u Istri i naći adekvatan posao s obzirom na stečeno obrazovanje. Pa čak iako su plaće manje nego što bi joj se ponudilo u nekoj drugoj zemlji.

-Iskreno se nadam da će se situacija u Hrvatskoj u zdravstvu popraviti na bolje, jer ne bih voljela otići. Ako svi odemo, tko će uopće ovdje ostati? Za pacijente će se brinuti još manje liječnika i sestara, rezignirano kaže Paula Janko. (PM)