Parkirališni akademik mjeseca je titula za koju je borba vječna. Idemo dalje

Akademik sa prve slike poznat je Porečanima po svom velikom automobilu koji često zna "stršati" izvan parkirališta koja su za njega jednostavno prekratka. No, pretprošlog je vikenda on (ili netko njemu blizak, kome daje svoj auto) nadmašio sam sebe ostavivši ga ispred "roza zgrade". Bez razmišljanja smo mu, usprkos velikoj konkurenciji, dodijelili titulu  parkirališnog akademika.

Ostatak prošlotjednih bisera pogledajte među fotografijama.

Posebna pažnja: živčani dostavljač u crvenom VW-u

Već su drsko ostavljanje automobila na sredini ceste i ignoriranje problema koje se time uzrokuje drugim sudionicima u prometu dovoljan znak da nešto ne valja u mentalnom i moralnom sklopu onoga tko vozilo tako ostavlja.

No, kad se tome pridoda i nevjerojatna arogancija kojom takav pojedinac nastupa kad je "uvjeren" u to da se "njega ne smije snimati", a kad ga se snima, "da on mora znati tko ga i zašto snima", onda je to već negdje na granici patologije.

A evo što se zbilo: dok sam fotografirao Narodni trg koji je, uobičajeno, bio prekriven nepropisno parkiranim vozilima, oko kamere zapelo je za crveno dostavno vozilo koje je bilo ostavljeno tako da zauzima polovicu prometnice na gradskoj rivi, u neposrednoj blizini kazališta.

Nakon "klikanja", zaustavio sam se u razgovoru ugodnom sa jednom poznatom porečkom liječnicom i umjetnicom. Vlasnik crvenog vozila stao je kraj nas, unio mi se u lice i počeo "zahtijevati"?

• "Slikao si me?"
• "Zašto si me slikao? Samo sam mu dostavio robu. Tko si ti? Koje novine?" itd.

Pokušao sam tom liku objasniti da razgovaram sa damom, neka pričeka da završim, pa ću mu se onda obratiti, ali njega ništa nije moglo zaustaviti, pa je ušutio tek nakon što sam mu prilično glasno i autoritativno (čitaj: nakon što sam se izderao na njega) rekao kako živim u slobodnoj zemlji gdje na javnoj mogu fotografirati koga god i kako hoću, bez da se ikome zbog toga moram ispričavati ni drugačije izjašnjavati.

Na odlasku je promrmljao nešto tipa "vidjet ćemo se još", zbog čega i u ovom trentku trpim velike duševne boli, kao što on ima spolnu bolest kad su u pitanju problemi koje drugima stvara svojim ostavljanjem vozila nasred ceste: boli ga, naime, ona stvar za sve nas skupa.