Pakleni u konstantnih 60 minuta rašarafili taktiku Korejanaca i pobijedili sa 41:23 (20:9)

Kladioničari će početne koeficijente oko izgleda da hrvatska reprezentacija osvoji Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj morati podosta korigirati nakon drugih 60 minuta kockaste rukometne rapsodije, u kojoj je Lino Červar dokazao da ima najmoćniji rukometni sastav na svijetu, sastav koji je protiv Korejanaca, kojih smo se svi pribojavali i koji su jučer Rusima „izbili bod“, u nedjelju navečer izgledao kao ekipa iz neke druge galaksije.

U pravu je Lino Červar kad drugi dan za redom inzistira na tome da ne treba isticati pojedince, jer su doslovno svi igrali odlično, potvrdili dojam maksimalne pripremljenosti, pokazali kako ih ni nedostatak jednog od stupova obrane, Dominikovića, nije uzdrmao.

I dok smo im jučer donekle mogli „računati“ olakotne okolnosti, budući je Maroko dokazao kako mu je mjesto „fenjeraša“ u skupini rezervirano, danas ne možemo sami sebi ne priznati kako se Korejancima suprotstavila ekipa koja ima Vorija, Balića i druge vrhunske svjetske igrače, ali joj ti igrači praktički nisu ni trebali jer osim njih postoji i „klupa“ koja je i jučer i danas veći dio utakmice odigrala samostalno, maštovito, profesionalno, te deklasirala neugodna protivnika.

Korejski su topovi potpuno neutralizirani, brzina im je amortizirana našom brzinom, deklasirani su u svim segmentima igre, a bila je prava milina gledati kako naša obrana „ne pliva“, nego svaki igrač u svakom trenutku dobro zna treba li izaći na rub deveterca i blokirati opasnog pucača ili na nju ide manje opasni strijelac kojeg treba pustiti da se digne i - promaši.

Na kraju moćna Koreja više nije znala što bi poduzela da zaustavi paklenu hrvatsku mašineriju, pa se prepustila stihiji i nastojala ublažiti katastrofalan poraz na njemačkom parketu.

Balić je ponovno korejsku obranu u svom dijelu igre (prvo poluvrijeme) izluđivao nezamislivim dodavanjima u kojima su lopte uvijek bile na rubu dohvata Korejanaca, ali su nepogrešivo završavale ili kod Vorija, ili kod nekog drugoga tko bi se našao na liniji šest metara i nepogrešivo je zabijao u mrežu iza leđa protivničkog golmana.

Kad je veći dio „idealne sedmorke“ sjeo na klupu, njihovo je mjesto zauzela (uvjetno rečeno) klupa, ali kakva klupa! Mnoge bi reprezentacije u svijetu bile sretne da im takva „klupa“ igra kao prvi sastav!

Ako naša igra i dalje bude ovakva, nećemo se imati razloga bojati puta prema finalu i pobjedničkom postolju. Nakon silnih godina problema sa ozljedama i nekompletnošću ekipe, Červar je napokon doživio to zadovoljstvo da oko sebe ima obilan izlog rukometnih poslastica čijim izborom teško da može promašiti. Osim toga, iz cijele ekipe vrcaju iskre motivacije koja je očigledno strašno visoka i koja ih drži u uvjerenju da oni to mogu, i da oni to jednostavno hoće. Ako je ovo ona ista Koreja koja je prije 24 sata Rusima uzela bod te ih skoro pobijedila, onda smo uvjereni kako će do kraja SP-a biti još cepelina, još granitne obrane, lepršavog napada i slavlja.