Otkazano ročište u slučaju Dajle, kraj spora još daleko
Dajla (D. MEMEDOVIĆ)
Iako se monsinjor Dražen Kutleša uzda u pomoć Duha Božjega na početku svoje nove službe koadjutora porečkog i pulskog biskupa s posebnim ovlastima, na koju dužnost ga je ovih dana imenovao papa Benedikt XVI., bit će mu u slučaju "Dajla" potrebno i više od toga.
Ako je doista, kao što se priča, mladi stručnjak kanonskog prava poslan u Istru i ovdašnju biskupiju da rješava danas nevjerojatno zakomplicirano pitanje vlasništva nad stotinama hektara zemljišta bivšeg benediktinskog samostana i hospicija u Dajli, onda će to biti duga i teška služba.
I neće biti iznenađenje ako ona potraje i duže nego što je biskupu Ivanu Milovanu ostalo do redovite penzije, tj. oko četiri godine. Naravno, ako ga Sveti Otac ne pošalje u prijevremenu mirovinu jer mu je ljetos prilično zapaprio s Dajlom.
Milovan tjerao lisicu, a istjerao vuka
Kako god okrenuli i okretali, biskup Milovan formacijski je najodgovorniji što je do tog slučaja u ovom obliku došlo. Prvo, jer je odbio potpisati sporazum s benediktinskom opatijom iz talijanske Praglie i njenom hrvatskom tvrtkom Abbazia d.o.o. iz Pule, koji je osobno Papa naredio i kojim je trebao biti riješen višegodišnji prijepor između Porečke i pulske biskupije i njene Župe Dajla s talijanskim benediktincima oko zemljišta.
Onog zemljišta koje je nekad pripadalo dajlskim benediktincima, ali im ga je Titova Jugoslavija 1947. i 1948. oduzela - što agrarnom reformom, što konfiskacijom kao narodnim neprijateljima, a nezavisna ga je Hrvatska od 1996. do 2001. najvećim dijelom dala (vratila) Župi Dajla koja je navodno pravni sljednik rečenih benediktinskih ustanova.
Druga, čini nam se i najveća Milovanova greška, gledano s aspekta Katoličke crkve kao jedinstvenog "holdinga", je što je taj sporazum, za čije se potpisivanje Papa morao deranžirati i ad hoc angažirati drugog svećenika, španjolskog nadbiskupa Santosa Abrila y Castella, u suradnji sa svojim kancelarom Ilijom Jakovljevićem prokazao u javnosti, dignuvši medijsku pozornost oko tog - tvrde nerijetki ipak unutarcrkvenog pitanja - žaleći se da će mu biskupija bankrotirati ako bude morao platiti praglianskim benediktincima četiri milijuna eura i još ustupiti 200-tinjak hektara zemljišta.
Dobro, lako za medijsku pozornost, lako i za biskupovo iskanje pomoći kod svjetovne vlasti, ali dogodilo se da su crkvenjaci tjerali lisicu i istjerali vuka. Naime, počela su propitkivanja kako je i kojim temeljem uopće ta imovina dana (vraćena) Katoličkoj crkvi i izašlo je na vidjelo da to možda nisu bila pravno čista posla i da su time kršeni Osimski i Rimski sporazumi Jugoslavije s Italijom oko obeštećenja za ostavljenu imovinu.
Dapače, hrvatski ministar pravosuđa smatra da je konkretno davanje (vraćanje) zemljišta Župi Dajla bilo pogrešno i - poništava sedam rješenja kojima je državna uprava to prije deset i više godina učinila. Iako, valja i to reći, onajput ni iz ministarstva ni iz Državnog odvjetništva (tadašnjeg Javnog pravobraniteljstva) na te "transakcije" nije bilo primjedbi.
Treće, papa Benedikt XVI. i njegova kurija, na čelu s državnim tajnikom, moćnim Tarcisiom Bertoneom, u ovoj je priči još i posramljena jer je Abbaziji d.o.o. odlukom i drugostupanjskog suda odbijen upis na čestice koje su joj pripale spomenutim sporazumom, i to zato što nakratko oktroirani potpisnik u ime Porečke i pulske biskupije i Župe Dajla nije imao uredna ovlaštenja. K tome, sam je sporazum sumnjiv s aspekta hrvatskog zakonodavstva. Ajme.
Tužbe, žalbe, zabrane i - opća ludnica
Kako će ta priča završiti, krajnje je neizvjesno. Vjerojatno je takvu misao imala i predsjednica Općinskog suda u Bujama Margareta Vivoda kad je otkazivala za danas zakazano ročište u staroj parnici, još od prije spominjanog sporazuma, u kojoj praglianski benediktinci i Abbazia d.o.o. traže vlasništvo nad dajlskim nekretninama pa za to tuže i župu, i biskupiju, i nekoliko tvrtki i pojedinaca kojima je u međuvremenu Crkva prodala dio zemljišta.
Ročište je, rekla nam je jučer glasnogovornica bujskog suda Slavica Tomac Ćirić, otkazano zbog službenog odsustva spomenute predsjednice i sutkinje u tom predmetu, ali i dodala da novo neće biti baš skoro zakazano. Barem ne u idućih mjesec dana, dijelom i stoga što se želi vidjeti kako će se stvari dalje razvijati.
Napomenuti valja da su na ministrov akt kojim su rješenja o davanju (vraćanju) nekretnina Župi Dajla proglašena ništavim, ali i kasnije transakcije (a Župa i Biskupija su se toga poprilično naprodavale), nezadovoljnici ustali tužbom kod Upravnog suda RH.
Tuži ga Župa Dajla, koju zastupa osobno državni tajnik Svete Stolice Tarcisio Bertone (hm, hoće li i ova punomoć biti osporena?), ali i Abbazia d.o.o., pa tršćanski poduzetnik Mate Vekić koji je od župe kupio lijepe hektare oko Karigadora, pa tvrtka Golf - Istra magica d.o.o. iz Buja u kojoj je također završio dio tog nekretninskog kolača, pa čak i jedna njemačka banka koja je posudila pare potonjoj tvrtki, odnosno njenom vlasniku Makrou 5 d.o.o. da bi se na njenom zemljištu gradilo golf igralište i komercijalni smještaj.
Sad je i to blokirano jer je za većinu čestica koje je država dala Župi Dajla Državno odvjetništvo zatražilo privremenu mjeru zabrane raspolaganja. Na to su se oštećeni žalili, posebno tzv. treći kupci koji smatraju da su nekretnine stekli u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige.
Još ako dodamo bojazan nekih pravnih stručnjaka da je vrlo upitno je li rečeno ministrovo rješenje o proglašenju ništavim pravno utemeljeno i je li to uopće podoban dokument za uspostavljanje u zemljišnim knjigama prijašnjeg stanja, tj. državnog, ali i gradskog i općinskog vlasništva (npr. dio zemljišta u Dajli pripadao je Novigradu kao građevinsko zemljište)...
Uglavnom, opća ludnica koju iz današnje perspektive doista teško može brzo i efikasno riješiti i sam Duh Božji. (Goran PRODAN)
Ako je doista, kao što se priča, mladi stručnjak kanonskog prava poslan u Istru i ovdašnju biskupiju da rješava danas nevjerojatno zakomplicirano pitanje vlasništva nad stotinama hektara zemljišta bivšeg benediktinskog samostana i hospicija u Dajli, onda će to biti duga i teška služba.
I neće biti iznenađenje ako ona potraje i duže nego što je biskupu Ivanu Milovanu ostalo do redovite penzije, tj. oko četiri godine. Naravno, ako ga Sveti Otac ne pošalje u prijevremenu mirovinu jer mu je ljetos prilično zapaprio s Dajlom.
Milovan tjerao lisicu, a istjerao vuka
Kako god okrenuli i okretali, biskup Milovan formacijski je najodgovorniji što je do tog slučaja u ovom obliku došlo. Prvo, jer je odbio potpisati sporazum s benediktinskom opatijom iz talijanske Praglie i njenom hrvatskom tvrtkom Abbazia d.o.o. iz Pule, koji je osobno Papa naredio i kojim je trebao biti riješen višegodišnji prijepor između Porečke i pulske biskupije i njene Župe Dajla s talijanskim benediktincima oko zemljišta.
Onog zemljišta koje je nekad pripadalo dajlskim benediktincima, ali im ga je Titova Jugoslavija 1947. i 1948. oduzela - što agrarnom reformom, što konfiskacijom kao narodnim neprijateljima, a nezavisna ga je Hrvatska od 1996. do 2001. najvećim dijelom dala (vratila) Župi Dajla koja je navodno pravni sljednik rečenih benediktinskih ustanova.
Druga, čini nam se i najveća Milovanova greška, gledano s aspekta Katoličke crkve kao jedinstvenog "holdinga", je što je taj sporazum, za čije se potpisivanje Papa morao deranžirati i ad hoc angažirati drugog svećenika, španjolskog nadbiskupa Santosa Abrila y Castella, u suradnji sa svojim kancelarom Ilijom Jakovljevićem prokazao u javnosti, dignuvši medijsku pozornost oko tog - tvrde nerijetki ipak unutarcrkvenog pitanja - žaleći se da će mu biskupija bankrotirati ako bude morao platiti praglianskim benediktincima četiri milijuna eura i još ustupiti 200-tinjak hektara zemljišta.
Dobro, lako za medijsku pozornost, lako i za biskupovo iskanje pomoći kod svjetovne vlasti, ali dogodilo se da su crkvenjaci tjerali lisicu i istjerali vuka. Naime, počela su propitkivanja kako je i kojim temeljem uopće ta imovina dana (vraćena) Katoličkoj crkvi i izašlo je na vidjelo da to možda nisu bila pravno čista posla i da su time kršeni Osimski i Rimski sporazumi Jugoslavije s Italijom oko obeštećenja za ostavljenu imovinu.
Dapače, hrvatski ministar pravosuđa smatra da je konkretno davanje (vraćanje) zemljišta Župi Dajla bilo pogrešno i - poništava sedam rješenja kojima je državna uprava to prije deset i više godina učinila. Iako, valja i to reći, onajput ni iz ministarstva ni iz Državnog odvjetništva (tadašnjeg Javnog pravobraniteljstva) na te "transakcije" nije bilo primjedbi.
Treće, papa Benedikt XVI. i njegova kurija, na čelu s državnim tajnikom, moćnim Tarcisiom Bertoneom, u ovoj je priči još i posramljena jer je Abbaziji d.o.o. odlukom i drugostupanjskog suda odbijen upis na čestice koje su joj pripale spomenutim sporazumom, i to zato što nakratko oktroirani potpisnik u ime Porečke i pulske biskupije i Župe Dajla nije imao uredna ovlaštenja. K tome, sam je sporazum sumnjiv s aspekta hrvatskog zakonodavstva. Ajme.
Tužbe, žalbe, zabrane i - opća ludnica
Kako će ta priča završiti, krajnje je neizvjesno. Vjerojatno je takvu misao imala i predsjednica Općinskog suda u Bujama Margareta Vivoda kad je otkazivala za danas zakazano ročište u staroj parnici, još od prije spominjanog sporazuma, u kojoj praglianski benediktinci i Abbazia d.o.o. traže vlasništvo nad dajlskim nekretninama pa za to tuže i župu, i biskupiju, i nekoliko tvrtki i pojedinaca kojima je u međuvremenu Crkva prodala dio zemljišta.
Ročište je, rekla nam je jučer glasnogovornica bujskog suda Slavica Tomac Ćirić, otkazano zbog službenog odsustva spomenute predsjednice i sutkinje u tom predmetu, ali i dodala da novo neće biti baš skoro zakazano. Barem ne u idućih mjesec dana, dijelom i stoga što se želi vidjeti kako će se stvari dalje razvijati.
Napomenuti valja da su na ministrov akt kojim su rješenja o davanju (vraćanju) nekretnina Župi Dajla proglašena ništavim, ali i kasnije transakcije (a Župa i Biskupija su se toga poprilično naprodavale), nezadovoljnici ustali tužbom kod Upravnog suda RH.
Tuži ga Župa Dajla, koju zastupa osobno državni tajnik Svete Stolice Tarcisio Bertone (hm, hoće li i ova punomoć biti osporena?), ali i Abbazia d.o.o., pa tršćanski poduzetnik Mate Vekić koji je od župe kupio lijepe hektare oko Karigadora, pa tvrtka Golf - Istra magica d.o.o. iz Buja u kojoj je također završio dio tog nekretninskog kolača, pa čak i jedna njemačka banka koja je posudila pare potonjoj tvrtki, odnosno njenom vlasniku Makrou 5 d.o.o. da bi se na njenom zemljištu gradilo golf igralište i komercijalni smještaj.
Sad je i to blokirano jer je za većinu čestica koje je država dala Župi Dajla Državno odvjetništvo zatražilo privremenu mjeru zabrane raspolaganja. Na to su se oštećeni žalili, posebno tzv. treći kupci koji smatraju da su nekretnine stekli u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige.
Još ako dodamo bojazan nekih pravnih stručnjaka da je vrlo upitno je li rečeno ministrovo rješenje o proglašenju ništavim pravno utemeljeno i je li to uopće podoban dokument za uspostavljanje u zemljišnim knjigama prijašnjeg stanja, tj. državnog, ali i gradskog i općinskog vlasništva (npr. dio zemljišta u Dajli pripadao je Novigradu kao građevinsko zemljište)...
Uglavnom, opća ludnica koju iz današnje perspektive doista teško može brzo i efikasno riješiti i sam Duh Božji. (Goran PRODAN)
