OSVRT: Za šporkuljama skupljaju oni kojima nije svejedno u kakvom okolišu žive

Izletnici s područja Vrsara primijećuju kako mnogi prolaze kraj smeća u Kontiji , ali malo tko reagira - zove općinu, komunalce, fotografira ili šalje informaciju. Stare wc školjke i plastične boce nisu nikome drage u prekrasnoj šumi bijelog graba podno Flengi, Gradine i Kloštra. Bodu oko. Izazivaju osudu i ljutnju. No, svatko misli da je poduzeti nešto tuđi posao.

A nije da tuda ne prolaze i šumari i lovci i rekreativci. Nažalost, problem se neće riješiti sam. Komunalno poduzeće ne može znati gdje je svaka hrpa nepropisno bačenog smeća. Ako nitko ne javi, smeće ostaje. Obilaziti svaki dan šumu i tražiti otpad za šporkuljama nije posao komunalaca, niti model po kojem funkcionira uređeno društvo. Za zbrinjavanje otpada propisani su postupci i mjesta. Stari kamenolomi, šume i puteljci to nisu.

Danijel Grižon i Deni Kešac iz Lovačke udruge Fazan (Kaštelir-Vižinada) pokazali su ove nedjelje drukčiji primjer. Čuvši da je kraj šumskog puta kraj Vižinade netko istovario hrpu otpada, uzeli su rukavice i plastične vreće i otišli riješiti problem . Njihov postupak je naišao na velike pohvale, dijelom i jer je drugačiji, neočekivan.

Volonterstvo, rješavanje problema, oslanjanje na sebe umjesto na vođe, državu ili autoritete. Građanska akcija bez ljutnje i pametovanja, bez pokroviteljstva eko-udruga i prozivanja institucija. Način je to mišljenja i života koji tek nalazi mjesto u našim društvenim obrascima.

Institucije moraju fukcionirati i puno je prostora za njihovo poboljšanje, no treba priznati i da je građanska akcija u ovom kutku svijeta još uvijek slabo razvijena. Čuvena Kennedyjeva rečenica “Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, već pitajte što vi možete učiniti za nju” na našim prostorima nije uzela mnogo maha. Nema ih mnogo koji su odrastali s takvim idealima. Možda ipak, više od pola stoljeća nakon što je izrečena, rečenica američkog predsjednika i vizionara počinje i kod nas imati smisla.

Da za šporkuljama sve češće skupljaju oni kojima nije svejedno u kakvom okolišu žive pokazuje i primjer grupe stanovnika Kukci kod Poreča. Oni su ovog vikenda bili u akciji na potezu od svoje ulice do velikog rotora kod Silva Commerce na porečkoj obilaznici. Skupili su pet vreća smeća, a našli svega i svačega - od plastičnih čaša do medicinskih rukavica, papirnatih i vlažnih maramica, limenki, plastičnih i staklenih boca, čašica iz McDonaldsa, tetrapaka.

-Smeta nam smeće pored kojeg prolazimo svaki dan, a ima ga sve više. Nitko ne prolazi to čistiti, a još manje se kažnjava te koji bacaju. Ispred trgovina je kaos, ljudi bacaju rukavice i maske posvuda. U prirodi ima smeća od ljudi koji dolaze piti kavu, pivo, ali ne pokupe za sobom i to se sve više gomila, upozoravaju.

Kažu i da im nije problem svako toliko skupljati. Ali mole i komunalce za pomoć - jer smeća je sve više.

Čitatelj koji je prvotno upozorio na otpad kod Vižinade ukazuje pak na to da nas nedjeljni događaji uče važnim stvarima. Prva je da treba reagirati na nepravilnosti koje vidimo oko sebe.

-Nemojte okretati glavu. Ako možete, ispravite sami. Ako ne možete, opomenite, slikajte, pišite. Reagirajte, jer će se uvijek naći netko tko može ispraviti stvar, a svijet će biti ljepše i ugodnije mjesto za život, navodi on.

Šporkuljama poručuje da se pripaze i razmisle o svom ponašanju, jer sve je manje ljudi koji će okretati glavu od hrpe smeća u šumi, uz cestu ili more. A sve je više onih koji će ga otići sami skupiti (hoće li to kod šporkulja izazvati sram?), ili fotografirati i objaviti na društvenoj mreži, pozvati općinu, javiti u medije. Ovakvi postupci, kojih je čini se sve više, možda pokazuju da smo na putu bitne promjene svijesti. (dm)