Osvrt na učinak rukometaša "Poreča" u njihovoj drugoj prvoligaškoj sezoni: za nijansu slabije, ali vrlo uspješno

POREČ - Rukometaši »Poreča« okončali su sezonu zauzevši ukupno peto mjesto na prvoligaškoj ljestvici (pobjednici Lige 12), dok su u Kupu Hrvatske ispali u osmini finala na gostovanju kod »Karlovca«. Prvi su puta nastupili i u jednom službenom europskom natjecanju, Challenge kupu, u kojem je od njih u dvije utakmice šesnaestine finala za svega jedan gol uspješniji bio bosansko-hercegovački predstavnik »Konjuh namještaj« iz Živinica. Ovo su krajnji »goli« rezultati druge prvoligaške sezone Porečana, koji su ipak za nijansu slabiji od prošle.

Za podsjećanje, momčad iz »Velog Jože« lani je kroz natjecanja po skupinama odmah izborila nastup u Ligi za prvaka koja je tada brojala šest klubova (za razliku od ovosezonska četiri), a na koncu sezone zauzela izvrsno četvrto mjesto koje joj je i donijelo i izlazak na međunarodnu scenu. U Kupu je »Poreč« stigao do polufinala u kojem mu je put do finala na završnom turniru zapriječilo neprikosnoveno zagrebačko »Croatia osiguranje«.

Međutim, usprkos statističko-rezultatskom koraku nazad u odnosu na prošlu sezonu, uzevši u obzir sve okolnosti, sezonu koja je upravo završila u RK »Poreč« što se prve momčadi tiče mogu ocijeniti i više nego uspješnom.

Euforija i entuzijazam

Naime, u sportu, nakon što se prva sezona uspješno odradi na temeljima euforije i entuzijazma, najteže je prebroditi drugu sezonu kad obično nestane te euforije i entuzijazma, a na površinu isplivaju poteškoće s kojima se svaki sportski kolektiv danas neminovno susretne. No, Porečani su svoju drugu prvoligašku sezonu odradili i više nego uspješno, ne pokazavši (barem javno) niti jednim primjerom bilo kave poteškoće.

Kad se izriču ocjene ovosezonske uspješnosti porečke ekipe valja se prisjetiti i uzeti u obzir činjenicu da je prošlog ljeta iz prethodnog vrlo uspješnog sastava momčad ostala bez čak pet igrača prve postave, od kojih su dvojica igrača reprezentativnog kalibra, dotadašnji »mozak« momčadi Krešimir Maraković i vratar Sandro Uvodić, te internacionalni kružni napadač Stevan Popov »držali temelje« momčadi. Ništa manji doprinos uspjesima momčadi nije bio ni oba krila Elvisa Lakovića i Tomislava Špehara od kojih je ovaj potonji zbog teške ozljede koljena propustio cijelu novu sezonu. Uz njih od aktivnog igranja definitivno se oprostio Aleksandar Beaković koji je uvijek »uskakao« u momčad kad je bilo najpotrebnije, i preuzeo ulogu sportskog direktora kluba.

Izgrađena nova momčad

Ovo ugledno rukometno društvo u dresovima »Poreča« zamijenio je tek jedan igrač koji je prethodne sezone bio nositelj igre u jednoj prvoligaškoj sredini, pivot Vlado Veselinov. Od ostalih pristiglih vratar Igor Totić, Darko Šikanjić i mladi Vladimir Gruičić godinu ranije u svojim sredinama »Croatia osiguranju« i riječkom »Zametu« nisu bili nositelji igre, dok je Igor Lovrinović stigao iz drugoligaša »Umaga«. Pridodavši navedenu skupinu igrača preostalim snagama iz prethodne godine upustio se trener Saša Ilić u veliku neizvjesnost nove sezone. U konkurenciji u kojoj su se pojedine momčadi kao što su »Osijek Elektromodul« ili »Koteks Split« dodatno pojačale i s velikim ambicijama krenule u novo prvenstvo, trebalo je stvoriti novu momčad i pokušati barem približno zadržati rezultate iz prethodne sezone, što je bio zaista »krvav« posao. Najave trenera Ilića uoči sezone kako će svakim plasmanom u gornji dio prvenstvene ljestvice biti zadovoljan u tom su se trenutku doimale realnim.

Međutim, Porečani su već od starta sezone pomalo senzacionalnom pobjedom u Splitu pokazali da u prvenstvu neće biti samo prolaznici. Nastavili su u prvom dijelu natjecanja po skupinama svojim uspješnim rezultatima oduševljavati hrvatsku rukometnu javnost, a vrhunac sezone svakako je bila domaća utakmica s »Croatia osiguranjem« kojem su »otkinuli« bod, a da ga za to nisu pitali »dopuštenje«.

Samo dvaput kiksali

Nažalost, u najvažnije dvije domaće utakmice prvenstva, protiv Splićana i Osječana, uspjeli su Porečani osvojiti svega bod, zbog čega im je Liga za prvaka koja im je bila nadohvat ruke – iskliznula. Premda su na koncu prvog dijela natjecanja u svojoj skupini osvojili treće mjesto, to im ove sezone nije bilo dovoljno za plasman u Ligu za prvaka, jer je Hrvatski rukometni savez tu ligu sveo na svega četiri kluba, što se u praksi pokazalo potpunim promašajem za popularizaciju rukometa i zanimljivost natjecanja.

U proljetnom dijelu sezone su se stoga rukometaši »Poreča« morali zadovoljiti Ligom 12 u kojoj su neopterećeni borbom za ostanak sa svim pobjedama kod kuće i uglavnom porazima u gostima (izuzmemo li »za zelenim stolom« protiv »Dubrave«) održavali bodovnu prednost nad konkurencijom te ligu zaključili na vodećem mjestu s kojeg su u nju i startali.

Na koncu, za »Poreč« je najveći dobitak sezone što je klub u rukometnom miljeu Hrvatske postao važan čimbenik, nezaobilazan akter svih rukometnih događanja kojeg se respektira od Prevlake do Dunava. Uz to, počela se afirmirati mlada plejada igrača na temeljima kojih valja graditi budućnost kluba. Njihova prezimena ne treba i nećemo sada navoditi (da se ne umisle), a izdvojit ćemo samo Marija Šporčića, igrača koji je po našoj ocijeni napravio najveći napredak i od igrača s klupe koji je morao čekati »u sjeni« Marakovića pretvorio se u glavni »motor« porečke momčadi. Na potezu je sad rukovodstvo, planovi za budućnost su navodno veliki, a njihove poteze ćemo već uskoro i vidjeti.

Kristijan KLARIĆ