Osteoporoza i oralno zdravlje - nevidljiva poveznica

Draga čitateljice/čitatelju,

današnji dan (20. listopada) kad se obilježava Svjetski dan osteoporoze je idealna prilika za bolje upoznavanje s tom kroničnom bolesti. Važno je znati kako ona utječe na čitav organizam pa i na zdravlje usne šupljine. Zabrinjavajuća je činjenica da gotovo 20 posto svjetske populacije pati od nekog oblika osteoporoze a žene obolijevaju četiri puta češće od muškaraca.

Osteoporoza je najčešća kronična metabolička bolest kostiju modernog doba u kojoj dolazi do smanjenja gustoće i promjene strukture kostiju, a za posljedicu ima krhkije kosti sklonije frakturama. Najveći rizični čimbenik za razvoj osteoporoze je smanjena koštana masa (BMD - engl. bone mineral density) na što veliki utjecaj ima genetika. Studije pokazuju da gubitak koštane mase počinje već oko tridesete godine života. Neki od ostalih rizičnih čimbenika na koje možemo sami utjecati su prehrana, tjelesna aktivnost i životne navike poput pušenja, prekomjernog uživanja kave i alkohola te niskog unosa kalcija i vitamina D. Treba dodati i da su ženski spol, bijela rasa i demencija čimbenici razvoja osteoporoze. Iako se najčešće povezuje s kostima kralježnice, kukova i zapešća, svoj negativni učinak može imati i na kosti čeljusti. Jeste li znali da osteoporoza može utjecati i na vaše zube?

Čeljusna kost (ili kako mi u dentalnoj medicine nazivamo alveolarna kost) daje potporu zubima s ligamentom kojim se zub sidri u kost. Kad se kost povlači i smanjuje u visini (događa se kod osteoporoze) zubi, iako načelno zdravi, počinju se klimati. To znači da osteoporoza može ubrzati razvoj i kliničke simptome parodontitisa. Kod osoba koje pate od osteoporoze može biti otežana ugradnja implantata zbog slabije kvalitete i količine preostale kosti, ali je važno naglasiti da se osteoporoza ne smatra njihovom kontraindikacijom.

Osteoporoza na početku nema simptoma, a najčešće se dijagnosticira kad se dogodi prijelom. Zlatni standard za dijagnostiku je denzitometrija - radiološka metoda kojom se procjenjuje koštana masa. Mjerenje se obavlja na slabinskoj kralježnici, vratu natkoljenične ili podlaktične kosti. Preporuka doktora je da žene prvu denzitometriju naprave kad napune 65 godina, a muškarci 70 godina, ili i ranije ako osoba doživi prijelom na slabu traumu. Denzitometriju treba ponoviti svake 2 godine. Nalaz denzitometrije može biti:

• normalan - T score do -1;
• nalaz smanjene koštane mase (osteopenija) - T score -1 do -2.5 SD;
• nalaz niske koštane mase (osteoporoza) - T score -2.5 ili niže.

Postoje dva načina liječenja ove bolesti, ovisno radi li se o manjem ili većem gubitku koštane mase. Osteopenija (blaži oblik) se liječi jednostavnijim načinom bez lijekova općim mjerama gdje se vodi računa o načinu prehrane, a to znači osigurati dovoljnu količinu kalcija i vitamina D, aktivnijim načinom života i prevencijom padova. Osteoporoza zahtijeva liječenje lijekovima, a uobičajeno je započeti bisfosfonatima koji služe za prevenciju prijeloma kostiju.

Prva linija prevencije je dnevni unos dovoljne količine kalcija (800-1200 miligrama), a kalcija najviše ima u mlijeku i mliječnim proizvodima, kelju, brokuli, repi, suhim smokvama i plavoj ribi. Drugi važan čimbenik je vitamin D kojeg najviše dobivamo izlaganjem sunčevom svjetlu. Preporuka je barem nekoliko puta tjedno izložiti se petnaestak minuta sunčevom svjetlu. Izazov nastaje kad nastupi zima i smanji se količina sunčevog svjetla. U tom periodu je jako važno nadoknaditi vitamin D kroz prehranu (riblji proizvodi) i dodatke prehrani. Preporuka za dnevni unos vitamina D je 800 do 1000 IJ (internacionalnih jedinica).

U slučaju da se osobu planira uvesti u terapiju bisfosfonatima, veoma je važna suradnja liječnika i doktora dentalne medicine kako bi se sanirala usna šupljina prije početka terapije. Naime, bisfosfonati su antiresorptivni lijekovi koji smanjuju apsorpciju kostiju, vrlo su potentni i mogu imati snažan učinak na usnu šupljinu. Jedna od najvećih nuspojava je osteonekroza čeljusti, odnosno odumiranje dijela čeljusne kosti nakon vađenja zuba ili nekog drugog oralno-kirurškog zahvata. Zato sve kirurške zahvate - vađenje zuba, ugradnja implantata i slično treba napraviti prije nego osoba krene u terapiju bisfosfonatima. U slučaju da je osoba već u terapiji bisfosfonatima i mora se podvrgnuti oralno-kirurškom zahvatu, potreban je dodatan oprez uz dobru suradnju liječnika i doktora dentalne medicine, a nerijetko se zahvat izvodi u bolničkim uvjetima pod svim mjerama opreza.

Na kraju treba istaknuti da osteoporoza nije samo ortopedski problem, već može utjecati na čitav organizam pa i na usnu šupljinu. Redovite kontrole kod doktora dentalne medicine i njegova suradnja s liječnikom najbolja su prevencija i način za očuvanje zdravih zuba i snažnih kostiju. Briga o kostima i zubima dio je iste priče - o zdravlju za cijeli život.

Lijep pozdrav od dr. Harisa Šabića, med. dent.