Opljačkane relikvije sv. Maura i sv. Eleuterija vraćene u Poreč nakon 580 godina

Piše: David Orlović, Istarski.hr

Sredinom 14. stoljeća vodio se treći u nizu velikih ratova između dvije mediteranske pomorske republike, Venecije i Genove. Iako je povod rata bilo geo-političko razmimoilaženje na Crnom Moru i Krimskom poluotoku, sukob se vodio i uz obale Istre.

U ljeto 1354. genoveški admiral Paganino Doria opljačkao je Poreč, mletački posjed. Tadašnji zapisi potvrđuju da su iz Eufrazijeve bazilike Genovežani odnijeli relikvije svetaca zaštitinika grada - sv. Maura i sv. Eleuterija.

Za one koji se pitaju što su relikvije i koje je njihovo vjersko značenje u Katoličkoj Crkvi, radi se o predmetima ili posmrtnim ostacima za koje se smatra da su pripadale određenom svecu i kao takve imaju veliku važnost u katoličkoj vjerskoj tradiciji.

Sljedećih šest stoljeća bilo je nekoliko pokušaja da se ti ostaci vrate iz Genove u Poreč, ali to se moglo dogoditi tek u trenutku kada su se ta dva grada nalazila unutar jedne države.

To je ostvareno unutar okvira Kraljevine Italije, nakon Prvog svjetskog rata i priključenja Istre Italiji. Štoviše, fašistički je režim zavladao Italijom i 1929. potpisao sporazum (konkordat) s papinstvom, a buduće akcije okupljanja i povezivanja talijanskih katolika imale su i zajednički cilj s propagiranjem tadašnje nacinalne ideologije.

U tome kontekstu treba promatrati i povratak ostataka sv. Maura i Eleuterija u Poreč, kojega je povjesničar Giovanni Radossi u svojem opsežnom radu nazvao “jednim od najvažnijih vjerskih događaja u crkvenoj povijesti Istre”, a kojemu je i Drago Orlić 2004. posvetio zbornik radova tiskan u nakladi izdavača “Errata corrige” i naslovljen “Povratak 1354-1934-2004 Ritorno”. Iz Orlićeve knjige prenosimo fotografije koje možete pogledati u fotogaleriji uz ovaj članak.

Valja, doduše, podsjetiti da ovim svečanostima u veličini i važnosti parira veliki događaj beatifikacije Miroslava Bulešića u pulskoj Areni sedamdeset i devet godina kasnije - 28. rujna 2013. godine.

Dana 8. lipnja 1934. bio je zadnji dan “boravka” relikvija sv. Maura i Eleuterija u Genovi. Isti dan vlakom su “otputovali” za Veneciju, gdje su bili izloženi u bazilici sv. Marka sljedeći dan.

Boravak relikvija u Veneciji podrazumijevao je svečanu misu koju je vodio kardinal i mletački patrijarh Pietro La Fontaine i svečane procesije na trgu sv. Marka. Potom, ostaci su preneseni na razarač Grado kojeg je za tu posebnu prigodu ustupila Ratna mornarica Kraljevine Italije. Uplovljavanje razarača Grado u Poreč dogovoren je za 9 sati ujutro, 10. lipnja.

Evo kako porečke događaje opisuje porečki bazilikalni ceremonijar don Pietro Cleva u svojim zapisima koje u svojem radu prenosi Radossi:

"Poreč se jutros probudio u trijumfu trobojnica, zimzelenog raslinja, girlandi i zastora. Zora je tek bila obasjala slikoviti i pitomi grad, bogata polja, zelene otočiće i široko plavetnilo mora, kada se grad pojavio odjeven u svoje najljepše ruho. Grad – koji s pravom nosi naziv bisera Istre – s dražesnom se koketerijom svečano ukrasio, razmećući se svojim najskrovitijim ljepotama i ponosno se šepureći u obilju cvijeća i ukrasa. U njegovu odijevanju nije bilo ničega grubog ni improviziranog: ono je plod dragovoljnih napora uloženih kako bi se i izvana odala počast njegovim slavnim sinovima koji su se vraćali.

Nakon dana svojega sjedinjenja s Italijom, „biser Istre“ nikada više nije doživio dan tako žarke radosti i tako širokog zajedništva. Povratak svetih relikvija doista je gotovo novi pečat vjernosti Poreča, ponosnog na svoje domoljublje.

Cijela je Istra dobro shvatila značenje ovoga dana i jednim je zamahom sudjelovala u porečkoj svečanosti, koja je svečanost Italije. Između sedam i devet sati stigla su četiri parobroda i tri posebna vlaka. Iz unutrašnjosti su pristizale brojne skupine kočijama, automobilima, kolima, pješice. Najbliža su mjesta ostala doslovno potpuno opustjela. Koliko ih je bilo? Četiri, pet… šest tisuća…? Nemoguće je utvrditi broj koji bi izrazio razmjere okupljene mase; ali se s potpunom sigurnošću može reći da je Poreč danas vidio više nego utrostručenu svoju populaciju. Već u sedam sati grad je sav u vrevi ljudi: glazbe, povorke, izaslanstva s barjacima…

Oko 8.30 golema masa ispunjava obale i mol Sauro. Već su postrojene guste skupine fašističkih i kulturnih organizacija, s barjacima i zastavicama.

U točno 9 sati Grado pristaje uz mol. Trenutak je svečan i dirljiv. Čim je most osiguran, na brod se ukrcavaju trojica biskupa, u pratnji ceremonijara don Cleve. Dvadeset i jedan topovski plotun objavljuje da je veliki događaj ostvaren. Glazba intonira Kraljevsku koračnicu i Giovinezzu, zvona zvone, mornarički i milicijski odredi trzaju se u stav mirno i prezentiraju oružje, sirene zavijaju, narod kliče i maše rupcima. Dvojica mornara podižu kovčeg sa svetom urnom i nose ga na obalu. Napokon se ispunio drevni zavjet, uzdah mnogih naraštaja. Sveti Mauro i sveti Eleuterije nakon 580 godina ponovno su stupili na tlo svoga grada."

Domaćini događaja bili su mons. Trifone Pederzolli , biskup porečko-pulski i Orazio Cerroni , tadašnji gradonačelnik (podestat) Poreča, koji su pozirali na skupnoj fotografiji sudionika (u prvome redu, biskup je drugi, a gradonačelnik četvrti s lijeva).