Općine će od legalizacije imati više troška nego koristi
Ilustracija (Vjeran Žganec Rogulja/PIXSELL)
Prije nekoliko godina mladi marčanski par odlučio je sagraditi obiteljsku kuću u centru tog mjesta, naravno legalno, iako je ova općina poznata upravo po ilegalnoj gradnji, prije svega na svom priobalju. Nisu imali svog zemljišta pa su samo na potražnju adekvatne parcele izgubili nekoliko godina.
Srećom, našli su idealnu poziciju i pošteno platili za svoj budući dom. I tada su krenuli u zamornu proceduru dobivanja svih potrebnih dozvola. Izradili su projekt svoje kuće iz snova, potom su zatražili sve potrebne dozvole, od Općine do Elektroistre i Vodovoda. Usput su potrošili dosta novaca, od kupnje zemljišta do plaćanja svih priključaka, a o živcima da ne govorimo.
Naime, cijena građevinskog zemljišta u ovoj općini košta od 40 do 60 eura po kvadratu, komunalni doprinos za kuću od 150 do 200 kvadrata stambene površine bez ikakvih popusta iznosi do 90 tisuća kuna, platili su i izradu projekta arhitektu, a potrošili su i za usluge geodeta, priključke, nadzorno tijelo.
I evo, na snagu uoči još jednih izbora stiže slavni Zakon o legalizaciji ilegalne gradnje, čime su ilegalni graditelji ne samo zaobišli svu proceduru, nego su od tih legalista prošli i jeftinije.
Naime, većina bespravnih graditelja na području Marčane gradila je na poljoprivrednom ili šumskom zemljištu koje je, naravno, jeftinije od građevinskog, nisu za svoje kuće radili potrebne projekte kod arhitekata, nisu se navlačili oko dovođenja i plaćanja komunalne infrastrukture i čekali u silnim redovima u uredima za izdavanje svih potrebnih dozvola i sada su za to nagrađeni mizernim kaznama u prosjeku od 350 do 3.200 kuna ako je riječ o kući do 150 kvadrata i ako zadovoljavaju sve potrebne popuste.
I sve to da bi se sredilo navodno stanje u prostoru te da bi se napunile državna i općinske blagajne.
Većina će se razočarati
Međutim, kada se iščita zakon, te u razgovorima s akterima kojih se zakon dotiče - dakle općinskih uprava, arhitekata i građevinara - to baš i neće biti tako.
Doduše, kako nam je rekao marčanski načelnik Marijan Kostešić, koji se već više od desetljeća bori s bespravnom gradnjom u svojoj općini, gdje postoji oko 1.500 do dvije tisuće bespravnih objekta na priobalju, još nije u potpunosti jasno što će se to na zemljištu van onog građevinskog moći legalizirati, a što ne.
Kostešić ističe da će se na terenu pri definiranju namjene zemljišta otvoriti mnogobrojni problemi. Jednako je zakonom nedorečeno koje su obveze općina u gradnji komunalne infrastrukture, hoće li morati svoje prostorne planove mijenjati da bi se prilagodili onima koji se tih planova nisu držali i još stotinu mnogih drugih pitanja.
Kostešić kaže da mnogi bespravni graditelji od ovog zakona očekuju čuda, ali će na kraju biti velikih razočaranja te se većina objekata van građevinskog područja u konačnici neće moći legalizirati. Uz to predaleko su od građevinskih zona, što je otežavajući faktor za općine, koje bi im, navodno, ako se legaliziraju i plate komunalni doprinos, trebale omogućiti i dovođenje infrastrukture.
- Van pameti je ići legalizirati gradnju na takvim područjima. Cijene kazni su smiješno male. Pa više je koštalo rušenje ilegalne gradnje koje bi dosezalo i cijenu od 50 tisuća kuna. Iz tih se novaca, ali i eventualnog komunalnog doprinosa koji bi platili, ne može ništa napraviti ako znamo koliko košta dovlačenje infrastrukture do tih područja. Općine su ovdje u opasnosti da će potrošiti puno više novca no što će ga dobiti legalizacijom, rekao je marčanski načelnik.
I manje papira i manje novca
Kako saznajemo od Adele Leko, voditeljice Odsjeka za gradnju pri Odjelu za prostorno uređenje u Puli, razlika ima i u papirologiji i u financijskom dijelu.
- Kada govorimo o građevini do 400 četvornih metara bruto građevinske površine, što smatramo obiteljskom kućom, tada, nazovimo ih, legalni graditelji moraju dati izraditi idejni projekt s načelno definiranim tehničkim detaljima. Moraju ishodovati rješenje o uvjetima građenja i potom naručiti od ovlaštenih ureda izradu glavnih projekata s takozvanom knjigom arhitekture koja detaljno razrađuje način gradnje.
Glavni projekt se, naime, sastoji od niza projekata koji definiraju svaku zasebnu cjelinu, primjerice arhitektonski projekt, građevinski projekt - koji izrađuje ovlašteni inženjer građevinarstva, elektroprojekt - koji izrađuje inženjer elektrotehnike, potom se tu nalaze projekt vodovoda i kanalizacije.
Dakle, ukupno četiri, pet projekata u sklopu glavnog projekta. Svaki izrađivač ima svoju tarifu po kojoj naplaćuje svoje usluge od investitora, naglasila je Leko i dodala da upravo nelegalni graditelji neće imati taj problem jer ne moraju imati glavni projekt. Prema slobodnoj procjeni, glavni projekt je dvostruko skuplji od idejnog.
- Ono što će i jedni i drugi morati odraditi, jest ucrtavanje kuće, pri čemu moraju angažirati i platiti geodeta. Neminovno je i jednima i drugima plaćanje komunalnog doprinosa jedinici lokalne samouprave. To će bespravni graditelji morati platiti prije izdavanja akta o legalizaciji, i to ili odjednom ili u obrocima, ali to ovisi o dogovoru s jedinicom lokalne samouprave.
Iznosi su također jednaki i definirani u aktima gradova i općina te nitko neće biti povlašten. Međutim, još je jedna bitna razlika zbog koje su ovi bespravni graditelji u postupku legalizacije u prednosti, a to je stavka nadzornog inženjera, ustvrdila je Leko.
Kako je pojasnila, svi legalni graditelji moraju angažirati nadzornog inženjera i platiti ga, a mogu angažirati samo licencirane firme za izvođenje radova.
- U konačnici, legalni graditelji ne mogu dobiti uporabnu dozvolu dok nam nadzorni inženjeri ne dostave svoje izvješće da je sve izvedeno prema projektu. Bespravni graditelji dobit će rješenje o izvedenom stanju i to je dokaz da se radi o uporabljivoj kući, što mogu upisati u katastar, rekla je Leko. (Barbara BAN i Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ)
PROČITALI STE SKRAĆENU VERZIJU TEKSTA. VIŠE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD PONEDJELJKA.
Srećom, našli su idealnu poziciju i pošteno platili za svoj budući dom. I tada su krenuli u zamornu proceduru dobivanja svih potrebnih dozvola. Izradili su projekt svoje kuće iz snova, potom su zatražili sve potrebne dozvole, od Općine do Elektroistre i Vodovoda. Usput su potrošili dosta novaca, od kupnje zemljišta do plaćanja svih priključaka, a o živcima da ne govorimo.
Naime, cijena građevinskog zemljišta u ovoj općini košta od 40 do 60 eura po kvadratu, komunalni doprinos za kuću od 150 do 200 kvadrata stambene površine bez ikakvih popusta iznosi do 90 tisuća kuna, platili su i izradu projekta arhitektu, a potrošili su i za usluge geodeta, priključke, nadzorno tijelo.
I evo, na snagu uoči još jednih izbora stiže slavni Zakon o legalizaciji ilegalne gradnje, čime su ilegalni graditelji ne samo zaobišli svu proceduru, nego su od tih legalista prošli i jeftinije.
Naime, većina bespravnih graditelja na području Marčane gradila je na poljoprivrednom ili šumskom zemljištu koje je, naravno, jeftinije od građevinskog, nisu za svoje kuće radili potrebne projekte kod arhitekata, nisu se navlačili oko dovođenja i plaćanja komunalne infrastrukture i čekali u silnim redovima u uredima za izdavanje svih potrebnih dozvola i sada su za to nagrađeni mizernim kaznama u prosjeku od 350 do 3.200 kuna ako je riječ o kući do 150 kvadrata i ako zadovoljavaju sve potrebne popuste.
I sve to da bi se sredilo navodno stanje u prostoru te da bi se napunile državna i općinske blagajne.
Većina će se razočarati
Međutim, kada se iščita zakon, te u razgovorima s akterima kojih se zakon dotiče - dakle općinskih uprava, arhitekata i građevinara - to baš i neće biti tako.
Doduše, kako nam je rekao marčanski načelnik Marijan Kostešić, koji se već više od desetljeća bori s bespravnom gradnjom u svojoj općini, gdje postoji oko 1.500 do dvije tisuće bespravnih objekta na priobalju, još nije u potpunosti jasno što će se to na zemljištu van onog građevinskog moći legalizirati, a što ne.
Kostešić ističe da će se na terenu pri definiranju namjene zemljišta otvoriti mnogobrojni problemi. Jednako je zakonom nedorečeno koje su obveze općina u gradnji komunalne infrastrukture, hoće li morati svoje prostorne planove mijenjati da bi se prilagodili onima koji se tih planova nisu držali i još stotinu mnogih drugih pitanja.
Kostešić kaže da mnogi bespravni graditelji od ovog zakona očekuju čuda, ali će na kraju biti velikih razočaranja te se većina objekata van građevinskog područja u konačnici neće moći legalizirati. Uz to predaleko su od građevinskih zona, što je otežavajući faktor za općine, koje bi im, navodno, ako se legaliziraju i plate komunalni doprinos, trebale omogućiti i dovođenje infrastrukture.
- Van pameti je ići legalizirati gradnju na takvim područjima. Cijene kazni su smiješno male. Pa više je koštalo rušenje ilegalne gradnje koje bi dosezalo i cijenu od 50 tisuća kuna. Iz tih se novaca, ali i eventualnog komunalnog doprinosa koji bi platili, ne može ništa napraviti ako znamo koliko košta dovlačenje infrastrukture do tih područja. Općine su ovdje u opasnosti da će potrošiti puno više novca no što će ga dobiti legalizacijom, rekao je marčanski načelnik.
I manje papira i manje novca
Kako saznajemo od Adele Leko, voditeljice Odsjeka za gradnju pri Odjelu za prostorno uređenje u Puli, razlika ima i u papirologiji i u financijskom dijelu.
- Kada govorimo o građevini do 400 četvornih metara bruto građevinske površine, što smatramo obiteljskom kućom, tada, nazovimo ih, legalni graditelji moraju dati izraditi idejni projekt s načelno definiranim tehničkim detaljima. Moraju ishodovati rješenje o uvjetima građenja i potom naručiti od ovlaštenih ureda izradu glavnih projekata s takozvanom knjigom arhitekture koja detaljno razrađuje način gradnje.
Glavni projekt se, naime, sastoji od niza projekata koji definiraju svaku zasebnu cjelinu, primjerice arhitektonski projekt, građevinski projekt - koji izrađuje ovlašteni inženjer građevinarstva, elektroprojekt - koji izrađuje inženjer elektrotehnike, potom se tu nalaze projekt vodovoda i kanalizacije.
Dakle, ukupno četiri, pet projekata u sklopu glavnog projekta. Svaki izrađivač ima svoju tarifu po kojoj naplaćuje svoje usluge od investitora, naglasila je Leko i dodala da upravo nelegalni graditelji neće imati taj problem jer ne moraju imati glavni projekt. Prema slobodnoj procjeni, glavni projekt je dvostruko skuplji od idejnog.
- Ono što će i jedni i drugi morati odraditi, jest ucrtavanje kuće, pri čemu moraju angažirati i platiti geodeta. Neminovno je i jednima i drugima plaćanje komunalnog doprinosa jedinici lokalne samouprave. To će bespravni graditelji morati platiti prije izdavanja akta o legalizaciji, i to ili odjednom ili u obrocima, ali to ovisi o dogovoru s jedinicom lokalne samouprave.
Iznosi su također jednaki i definirani u aktima gradova i općina te nitko neće biti povlašten. Međutim, još je jedna bitna razlika zbog koje su ovi bespravni graditelji u postupku legalizacije u prednosti, a to je stavka nadzornog inženjera, ustvrdila je Leko.
Kako je pojasnila, svi legalni graditelji moraju angažirati nadzornog inženjera i platiti ga, a mogu angažirati samo licencirane firme za izvođenje radova.
- U konačnici, legalni graditelji ne mogu dobiti uporabnu dozvolu dok nam nadzorni inženjeri ne dostave svoje izvješće da je sve izvedeno prema projektu. Bespravni graditelji dobit će rješenje o izvedenom stanju i to je dokaz da se radi o uporabljivoj kući, što mogu upisati u katastar, rekla je Leko. (Barbara BAN i Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ)
PROČITALI STE SKRAĆENU VERZIJU TEKSTA. VIŠE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD PONEDJELJKA.
