Odmor u planinama za učenike SŠ Mate Balote

Jeste li se ikad zapitali kako je otići na odmor u planine? Prvi razred opće gimnazije srednje škole Mate Balote i naš razrednik prof. Vladimir Torbica to se zapitao, i umjesto na naporan dvodnevni izlet u inozemstvo otišli smo u Gorski kotar.

14. svibnja 2011. u 8 sati krenuli smo u istraživanje malog dijela Lijepe naše. Put je bio vrlo ugodan, oko 10 sati i 30 minuta već smo bili na našem prvom odredištu, Nacionalnom parku Risnjak . Uz stručno vodstvo obišli smo jedan mali dio parka. Vidjeli smo i naučili nešto o vegetaciji koja tamo vlada i životinjama koje tamo možemo vidjeti. Nažalost, nismo vidjeli ni jednu od tri najčešće životinje parka, medvjeda, vuka i naravno risa. Ali zato smo vidjeli i naučili razlikovati smreku od jele, naučili smo osnove o lovu medvjeda (i da se ne želimo naći blizu jednog sami) i mnogo lijepih prirodnih oblika koje ni jedna riječ niti slika ne može potpuno opisati.

Nakon toga smo se uputili k našem prenoćištu, planinarskom domu Galeria u Delnicama . U početku smo doživjeli šok vidjevši onako male sobe s krevetima na kat! Bilo nam je usko i nije nam se na prvu svidio spojeni toalet. No te stvari se lako zanemare, pa čak i zavole, te smo stoga brzo počeli uživati, znajući da se ovakvo iskustvo rijetko doživljava. Raspakirali smo se i krenuli u razgledavanje grada. Nakon ukusnog ručka prošetali smo gradom i posjetili Mlin Popović , koji na svom skrivenom mjestu stoji još od 1925. godine. Zadivila nas je kompliciranost izgradnje tog mlina, te sam način rada. To je prva građevina u Delnicama koja je imala struju. Osim temelja, sva je napravljena od drveta, ima kompliciran sustav provodnih cijevi (koje su isto drvene) pa čak i „ugradbenu vagu“ koja je ugrađena u pod. Prošetali smo do poznate delničke skijaške skakaonice odakle se vidi panorama cijelog grada. Vidjeli smo i srne u ZOO - vrtu koji se nalazi odmah do skijaške staze. Večerali smo u planinarskom domu te se spremili za izlazak navečer. Prošetali smo pokraj nekoliko kafića, no nigdje nismo naišli na nekog naše dobi, tako da smo sjeli samo na jedno piće u jedan kafić. Nakon jedne ture vratili smo se u dom, gdje smo se družili i igrali razne igre do kasno u noć.

Sljedeće jutro doručkovali smo u domu i spremili svoje stvari. Oko 10 sati već smo bili u pokretu. Na dnevnom planu bile su spilje Lokvarka i Vrelo . Obje spilje bile su predivne, gotovo je nezamislivo da se takvo nešto nalazi desetak metara od ceste. Jedini mali problem pri obilasku bile su strme i nezgodne stepenice u Lokvarci. Lokvarka je ujedno i najveća i najljepša spilja u Hrvatskoj. Spilja Vrelo je manja, no ništa manje atraktivna od Lokvarke. To je jedina spilja na svijetu koju cijelu mogu obići i ljudi u kolicima, pošto u njoj nema ni jednih stepenica niti nezgodnih prolaza. Po laganoj kiši prošetali smo uz jezero Bajer. Kad smo prošli skoro cijelo šetalište počela je malo jača kiša koja nas je spriječila da obiđemo Fužine. Još je bilo rano ići kući a Fužine nisu bile opcija zbog kiše, tako da smo se u busu na radost svih nas dogovorili da ćemo krenuti prema Poreču, ali usput stati u Rijeci na kratki šoping u Tower Centru.

Oko 17 i 30 vratili smo se natrag u Poreč puni dojmova s izleta. Iako smo prije ovakvog izleta priželjkivali neki dobar hotel u nekom velikom gradu shvatili smo da sreću čine male stvari. Za odličnu zabavu nije nam trebao neki hotel s 3-4 zvjezdice niti glamurozni ručak, dovoljni smo si bili mi sami i naša kreativnost. Ovakav izlet preporučili bi svima, kako bi se međusobno upoznali te upoznali kraj oko nas.

Eugen Klarić 1. OG