Odlaganjem otpada na Mandraču, ponovno (ne)svjesno prekršen Zakon o otpadu - 2 dio

Sukladno članku koji je dana 25. travnja 2013. godine objavljen na 11. str. u dnevnim novinama Glasa Istre pod naslovom MINISTARSTVO ĆE ODLUČITI: MANDRAČ ODLAGALIŠTE ILI NASIP?, a što je ujedno nastavak sage o tome tko je, kada i zašto prekršio Zakon o otpadu RH i centar Pule, odnosno Mandrač, svjesno pretvorio u divlje odlagalište otpada, ponovno želimo i moramo reagirati, jer smatramo da i ovaj put nedostaje pokoja činjenica o kojoj ne smijemo šutjeti niti je prešutjeti.

Kao što smo već pisali u prošlom reagiranju, Inspekcija za zaštitu okoliša za Istru donijela je rješenje da je prekršen Zakon o otpadu. Ponavljamo, na adresu Zelene Istre to je riješenje pristiglo 09. travnja 2013. godine., ali bez vremenskog roka do kada otpada treba biti uklonjen, što nikako nije bilo opravdano. Iz gore navedenog članka doznali smo da rok ipak postoji te da iznosi 180 dana. Prema našem mišljenju, to je jakoooo dug rok, posebice zato što se tvrtka Viadukt d.d. već žalila drugostupanjskom tijelu na to rješenje i što će se uklanjanje otpada s Mandrača produžiti, ne za 180, već za tko zna koliko dana. 

Istina, prema zakonima RH, kažnjena tvrtka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana na rješenje bilo koje inspekcije, tako da u toj činjenici nema ništa spornog. Sporno je to što je Viadukt d.d. podnio žalbu u kojoj se navodi da se ista temelji na utvrđivanju terminologije: citiramo: "radi li se o građevinskom otpadu kako tvrdi inspekcija, ili je to nasip, kako smo mi naveli u žalbi. Mi smo naručili geotermička istraživanja, a odgovor je da se tu formira nasip što sadašnje stanje i jest. Mi smo teren za sada izravnali i čekamo drugostupanjsku odluku po kojoj ćemo postupiti, rekao nam je Ferovčec", kraj citata. Gospodin Vedran Ferovčec je, za one koji nisu pročitali članak u Glasu Istre, predstavnik tvrtke Viadukt d.d..

Ukoliko još jednom ne zakaže hrvatsko pravosuđe, što zbog sporosti koju, prije svega, opravdavaju pretrpanošću razno­raznim slučajevima, što zbog činjenice da su u ovom slučaju glavni akteri jedinica lokalne samouprave i renomirana hrvatska tvrtka, nadamo se da ova žalba neće biti uvažena i da se građani Pule neće morati suočiti s činjenicom da je divljem odlagalištu otpada mjesto u centru njihova grada.

Zašto se tome nadamo, odnosno zašto tvrdimo da bi odbijanje žalbe tvrtke Vijadukt d.d. bilo jedino zakonski opravdano i logično rješenje te da se ovdje ne radi o nasipu već o divljem odlagalištu otpada, možete pročitati nadalje, a i sama fotografija, govori više od 1000 riječi. Prema definiciji: Nasip je umjetna tvorevina izgrađena iz PRIRODNOG MATERIJALA nasipavanjem. Potom svaki nasip treba imati svoju funkciju, primjerice, obrana od poplava, prilikom izgradnje novih prometnica da ne bi došlo do odronjavanja tla ili kada želimo izgraditi na lokaciji neku novu građevinu (zgradu, parkiralište i sl.) koja zahtijeva izdizanje tla. Sukladno tome, nigdje nismo naišli na podatak da nasip može nastati nasipavanje fekalnog mulja i građevinskog materijala nastalog na bilo kojem gradilištu u Republici Hrvatskoj, pa tako ni od onoga koji je u ovom slučaju nastao u sklopu radova na izgradnji fekalne i oborinske kanalizacije i uređenja prometnice u Flaciusovoj ulici i Ulici Riva u Puli.

Nažalost, u prilog činjenici da se pod ovim tzv. nasipom, koji je preko noći niknuo na Mandraču, nalazi fekalni mulj i građevinski otpad idu i fotografije koje smo u nekoliko navrata snimili na lokaciji i koje možete vidjeti na ovom  linku . Ukoliko netko želi osporiti ove fotografije, neka građanima Pule, prije svega, objasni, gdje je u protivnom nestao fekalni mulj i građevinski otpad s fotografija i zašto, ako netko bude tvrdio da je negdje drugdje preko noći odvezen, odmah nije odložen na za to zakonski prihvatljivu lokaciju, što bi nam svima skratilo muke. Dakle, ponavljamo, prema Zakonu o otpadu RH (NN 178/04, 135/05, 111/06, 60/08, 87/09) to prihvatljivo mjesto su Čl. 3., st. 22 Građevine za zbrinjavanje otpada su: regionalni i županijski centri za gospodarenje otpadom, odlagališta opasnog, neopasnog i inertnog otpada i građevine namijenjene za spaljivanje otpada – spalionice otpada.

Nadalje, nameće se i pitanje funkcije tzv. nasipa na Mandraču? Koliko znamo, na Mandraču nema rijeke od koje bi Puli mogla zaprijetiti poplava te se razina mora ili potoka Tivoli zasigurno neće podići idućih godina toliko da bi životi građana Pule bili ugroženi. Prema GUP­u Grada Pule na toj lokaciji nije u dogledno vrijeme predviđena izgradnja nekog novog objekta, prometnice i sl. Sukladno tome, ni geomehanička ispitivanja tla, prema našem mišljenju, u ovom slučaju ništa ne znače, jer se ista rade, primjerice, kada se na nekoj površini trebaju postaviti temelji za neku novu građevinu ili stvarno napraviti nasip za obranu od poplava. U tim bi slučajevima geomehanička ispitivanja tla bila korisna, jer bi investitor znao hoće li mu temelji izdržati, a graditelj nasipa je li tlo na toj lokaciji propusno, odnosno je li ga potrebno očajati glinom ili folijom koje će zadržati bujicu rijeka.

Zato nas zanima, koja je to tvrtka napravila geomehanička ispitivanja tla i temeljem dobivenih rezultata dala zeleno svijetlo Vijaduktu d.d. da na Mandraču izgradi tzv. nasip od fekalnog mulja i građevinskog otpada? I jesu li dobili rezultat prema kojemu se radio o ekstra nepropusnom tlu na Mandraču kroz koji neće prodrijeti fekalni mulj i građevinski otpad prirodu i okoliš, što bi u suprotnom značilo zagađenje i potvrdu kršenja zakona o i zaštiti prirode i o zaštiti okoliša. Što zaključiti, osim da su u ovom slučaju, nažalost, jedinica lokalne samouprave i renomirana hrvatska tvrtka odlučili samovoljno preimenovati divlje odlagalište otpada u nasip. Ne znamo samo jesu li o svojoj promjeni u standardnom hrvatskom jeziku obavijestili i hrvatske jezikoslovce koji upravo rade na pisanju novog pravopisa jezika našeg svagdašnjeg?!

Ukoliko im ova i ovakva jezična promjena kojim slučajem, u što sumnjamo, bude uvažena kod jezikoslovaca, iskreno se nadamo da neće kod hrvatskog pravosuđa i građana Pule.