Odlaganjem otpada na Mandraču ponovno (ne)svjesno prekršen Zakon o otpadu

Sukladno članku koji je dana 17. travnja 2013. godine objavljen na 11. str. u dnevnim novinama Glasa Istre pod naslovom NESUĐENO PARKIRALIŠTE PRETVORENO U ODLAGALIŠTE GRAĐEVINSKOG OTPADA, želimo istaknuti još neke dodatne činjenice vezane uz ovaj slučaj odlaganja otpada tvrtke Viadukt d.d. iz Zagreba i uz dopuštenje Grada Pule u centru Pule, točnije uz Ulicu 119. brigade na Mandraču ili na tzv. Partizanskom putu, odmah ispod mosta na Velom Vrhu.

Rješavanjem ovog slučaja bavimo se još od siječnja 2013. godine kada su nam ga prvi puta prijavili zabrinuti građani Pule i kada smo ga išli fotografirati. Prvi korak koji smo učinili bilo je prijavljivanje slučaja Inspekciji za zaštitu okoliša i to iz nekoliko razloga.

Prvo, jer se radi o ponavljanju slučaja iz 2011. godine kada je Lučka uprava Pula na istoj lokaciji odložila mulj iz pulske rive. I tada smo slučaj prijavili Inspekciji za zaštitu okoliša te je nakon inspekcijskog nadzora utvrđeno kršenje Zakona o otpadu, odnosno Lučkoj upravi Pula naloženo je otklanjanje otpada putem ovlaštene osobe, što je i učinjeno.

Sukladno tome, nameće nam se vrlo logično pitanje: "Zar se na greškama ne uči?" U Gradu Puli očito i ne, budući da su tvrtki Viadukt d.d. iz Zagreba dozvolili da na istoj lokaciji odloži građevinski otpad iz Flaciusove ulice i Ulice Riva, bez obzira što su tu površinu dobili od Agencije za upravljanje imovinom RH za parkiralište mehanizacije tijekom radova na novoj rivi, ali ne i za stvaranje ilegalnog odlagališta otpada u centru Pule. Nažalost, netko je procijenio da mehanizacija može do okončanja radova ostati, primjerice, i na rivi te je spornu lokaciju odlučio dati na korištenje građevinskoj tvrtki za odlaganje viška materijala (čitaj otpada) uz ispunjavanje određenih uvjeta i to temeljem prijedloga uređenja površine kojim su točno određene količine i vrste materijala te način odlaganja. Ponovno pitanja: "Zar nije trebao biti potpisan ugovor između naručitelja i izvršitelja radova o načinu i lokaciji trajnog zbrinjavanja otpada na za to zakonski predviđeno područje? Izgleda da u ovom slučaju nije i da su odluke donešene otprilike ovako: mi ćemo vam predložiti, pa ćemo vam poslati geodetski snimak, pa ako nešto nije prema propisima, mi ćemo ispočetka, samo maknimo taj otpad tamo na Mandrač. I ispostavilo se da nije prema propisima i da doneseni prijedlog nema zakonske osnove, jer želimo obavijestiti zainteresiranu javnost Pule, a i šire, da smo dana 9. travnja 2013. godine od Inspekcije za zaštitu okoliša dobili rješenje prema kojemu je tvrtka Viadukt d.d. iz Zagreba prekršila Zakon o otpadu te je istoj naređeno da ukloni građevinski otpad s Mandrača. Ali, naravno, postoji i ali. U rješenju se ne navodi vremenski rok u kojemu građevinski otpada treba biti uklonjen, što je, prema našem mišljenju, doista nelogično i kontradiktorno. Znači li to da Viadukt d.d. može samostalno odlučiti kada će ukloniti građevinski otpad, za jedan dan, mjesec ili godinu, ili se u provedbi zakona RH u slučaju kada su akteri jedinica lokalne samouprave i renomirana hrvatska tvrtka istima malo progledalo kroz prste.

Budući da živimo u demokratskoj državi koja je napisala svoje zakone i kojih bi se svi trebali pridržavati, bez obzira jesmo li pravne ili fizičke osobe, želimo podsjetiti da postoji i Zakona o otpadu RH (NN 178/04, 135/05, 111/06, 60/08, 87/09) prema kojemu je u ovom slučaju prekršena nekolicina vrlo bitnih članaka:

Čl. 3., st. 22 Građevine za zbrinjavanje otpada su: regionalni i županijski centri za gospodarenje otpadom, odlagališta opasnog, neopasnog i inertnog otpada i građevine namijenjene za spaljivanje otpada – spalionice otpada.

Čl. 4., st.2. Gospodarenje otpadom mora se provoditi na način da ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i bez uporabe postupaka i/ili načina koji bi mogli štetiti okolišu, a posebice kako bi se izbjeglo: rizik onečišćenja mora, voda, tla i zraka, pojava buke, pojava neugodnih mirisa, ugrožavanje biljnog i životinjskog svijeta, štetan utjecaj na područja kulturno­ povijesnih, estetskih i prirodnih vrijednosti; nastajanje eksplozija i požara.

Čl. 35. Zabranjuje se ostavljanje, istovar i/ili odlaganje otpada na mjestima koja za to nisu određena u skladu s ovim Zakonom.

Čl. 88. Novčanom kaznom od 300.000 do 700.000 kn kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja: ostavi, odbaci i /ili odlaže otpad na mjestima koja za to nisu određena u skladu s odredbama ovog Zakona (čl. 35). 

Sukladno svemu navedenom, zakon je prekršen, ali je prekršiteljima ostavljeno na volju kako će i kada svoje pogreške ispraviti. Također je očito ostalo visjeti negdje u zrako tko će, kada i na koji način biti kažnjen. Jedino što je sigurno i potvrđeno u ovom slučaju je onečišćenje okoliša, devastacija prirode, narušavanje estetike grada i nastavak provođenja samovolje. Ali imamo novu i prije zadanih rokova završenu rivu i to upravo onu s koje je otprilike 300­injak metara dalje odvezen sav građevinski i ini otpad u kojemu će nadalje moći "uživati" brojni građani Pule, slučajni prolaznici i turisti.