Odabrani finalisti Nagrade za mlade umjetnike Zlatna lubenica 8.0

Kultura
28.03.2024 07:35
kb
Zlatna Lubenica 8.0
Zlatna Lubenica 8.0
Izvor: Muzej suvremene umjetnosti Istre
Žiri u sastavu Oleg Šuran, Olga Majcen Linn, Ketrin Milićević Mijošek i Branimir Štivić odabrao je finalistice i finaliste ovogodišnjeg natječaja za Nagradu za mlade umjetnike Zlatna lubenica 8.0. Od ukupno 30 prijava odabrano je 8 finalistica i finalista. Proglašenje pobjednika bit će održano na izložbi odabranih finalistica i finalista koja će biti otvorena 26. travnja u Muzeju suvremene umjetnosti Istre.

Odabrani finalisti

1. Antonia Magdić, Prizor nestajanja
Prizor nestajanja prikazuje prepoznatljive elemente vegetacijskog pokrova koji neuravnoteženo iščezavaju u teksturi tla. Krajolik je dio površine zemlje koji se može obuhvatiti pogledom i ne postoji bez percepcije čovjeka. Iz njega čitamo vezu prošlosti i sadašnjosti te utjecaje različitih kultura na promjene povezane s fizičkim i prirodnim obilježjima. Kulturni krajolik  je područje promijenjeno čovjekovim djelovanjem, kao suprotnost prirodnom krajoliku koji je rezultat prirodnih procesa, bez ili s vrlo malim čovjekovim utjecajem. Nestajanje biljnog svijeta može biti  uzrokovano ljudskim faktorom i nemarnim djelovanjem ili prirodnim procesima odnosno nepogodama kao što su suše i poplave.  Prizori tla i vegetacije se prožimaju, a teksture su ostvarene kemijskom i mehaničkom obradom materijala koja svojim djelovanjem, nagrizanjem aluminija djeluje jednako razarajuće i neuravnoteženo kao i procesi kojima se mijenjaju i nestaju krajolici. Kao posljedica izostanaka vode, fragmenti biljnog pokrova se gube, rastapaju i nestaju. Ostaje nam problematičan krajolik u kojemu je teško pronaći tragove života.
BIOGRAFIJA: Antonia Magdić rođena je 1995. godine u Vinkovcima gdje je pohađala Gimnaziju Matije Antuna Reljkovića. Završila je diplomski studij Likovne kulture, modul slikarstvo, na Odsjeku za vizualnu i medijsku umjetnost na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku pod mentorstvom izv. prof. dr. art. Ines Matijević Cakić 2022. godine. Sudjelovala je na skupnim izložbama među kojim su: Prostori djelovanja / Galerija SC, International Art Exhibition Rise of Women / Brussels, Međunarodna izložba grafika i knjiga umjetnik / Galerija Kortil, Erste Fragmenti 16 / Lauba, Drava Art Biennale (P)ogledi o vodi, One su tu / Galerija Slavko Kopač / Vinkovci, IX. Hrvatski trijenale akvarela... Sudjelovala je u rezidencijalnom programu u sklopu projekta "Rise of women in culture in Western Balkans" za mlade vizualne umjetnice, Zadar (2022). 
2. Dora Ramljak,  Quicksilver: Valute zatvorenog kruga
Quicksilver bavi se konceptom {auto) imuniteta u sadašnjem stanju demokracije, slijedeći njegove pravne korijene. Autoimunost je paradoks koji pokazuje poteškoće koegzistencije različitih tijela u zajedničkom prostoru i vremenu. Rad se fokusira na promatranje prirodnog staništa riba u Jadranskom moru i provođenje studije koja ispituje razine teških metala u ribljim tkivima. Teški metali mogu potaknuti autoimunost kod ljudi i promijeniti imunološki odgovor kod riba. Što zub može reći o našim potrošačkim navikama? Kako zub može funkcionirati kao uspomena na čovjeka? Proces prati bioreaktor koji sadržava mikroalge. Bioreaktori funkcioniraju kao baterija, na principu jednostavnog električnog kruga s anodom i katodom, tj. Pozitivnim i negativnim polom. Energija koju bioreaktor proizvede kroz proces fotosinteze dovoljna je da pokrene mikroprocesor na kojem je pohranjena arhiva podataka, bilo osobnih, ili u trenutnom slučaju cjelokupni opus istraživanja. Procesor funkcionira kao ruter na koji je moguće pristupiti jedino uz dopuštenje i u uskom prostoru koji ga okružuje. 3d modeli zuba služe kao prototipi na kojima usavršavam dizajn pohranjivanja ovog sustava pohrane podataka u nanorazini, kako bi se omogućila njihova implementacija u realnosti. Audio vizualni esej progovara i vizualno oslikava istraživanje.
BIOGRAFIJA: Dora Ramljak istraživačica je krhke prirode materijala i društvenih predodžbi, pridajući važnost osjetilnoj percepciji svijeta. Transdisciplinarna umjetnica, školovana za fotografa i dizajnera, koja spaja i rekonstruira različite medije pozdravljajući sposobnost stvaranja multidisciplinarnih i otvorenih narativa. Demokratizacija i razmjena znanja je srž rada. Umjetnička praksa usmjerena je na oživljavanje projekata koji su preoblikovani i pod utjecajem različitih konteksta i protoka vremena. Socijalni rad, dugotrajno umjetničko/znanstveno istraživanje, kao i rad usmjeren na zajednicu omogućili su proširenje osobnu praksu izvan akademskih sfera.
3. Jiao Guo,  Piknik pokraj puta
Rad se sastoji od čudnih, hibridnih i transformiranih objekata, uz pratnju zvučne kulise glitchiranih riječi i ekrana koji prikazuje dugačak petlju teksta. Cilj je stvoriti osjećaj novog, budući da ne postoji prethodna riječ kojom bismo ih nazvali. Ovo potiče na dublje tjelesno iskustvo gdje su osjetila angažirana kako bi razumjela “kako” i “zašto” su ti objekti, umjesto samo “što”, te otvara mogućnost alternativnih spekulacija. Eksperimentiram s različitim materijalima, živima i neživima, umjetno stvorenima i prirodnima, pronađenima i izrađenima. Kombiniram materijale i objekte koji obično ne pripadaju zajedno. Ovo je slično montaži, koju Mark Fisher u svojoj knjizi “The Weird and the Eerie” identificira kao metodu najbližu stvaranju čudnog. Laura U. Marks u knjizi “The Skin of the Film” objašnjava da kombiniranjem slika i zvukova koji ne korespondiraju jedni s drugima, stvaramo nove kombinacije koje se ne mogu čitati postojećim jezikom, te stoga zahtijevaju novi, još uvijek neformulirani jezik. (...)
BIOGRAFIJA: Jiao Guo (Shenyang, 1987.) je intermedijska umjetnica koja živi u Zagrebu. Trenutno je zainteresirana za materijalnost, načine na koje se konstruiraju narativi o prirodi, preklapanje geologije, ekologije i suvremenog života te kako se tjelesno iskustvo prepliće s tehnologijom i drugim entitetima osim ljudi. Njezin rad često prati procesno orijentiran pristup, stvarajući asamblaže koristeći materijale prikupljene kako iz prirode, tako i iz svakodnevnog okruženja – često reciklirajući stvari koje su izgubile svoju prvobitnu funkciju. S obzirom na prethodno razvijenu osjetljivost u radu s materijalima kao što su boje i pigmenti, eksperimentira i stvara vlastite medije koristeći vosak, smole, alkohol, terpentin i druge organske i anorganske tvari. Često se fokusira na taktilni, višesenzorni pristup procesu i eksperimentiranju. Izlagala je na jednoj samostalnoj i nekoliko skupnih izložbi poput 6. I 7. Bijenale slikarstva (HDLU, 2021 i HIS, 2023) i Matrice (galerija SC, 2022). Kao grafička dizajnerica radila je u Singapuru, Njemačkoj i Hrvatskoj te je osmislila vizualne sadržaje poput vizualne identitete i naslovnica albuma benda Mimika Orchestra i vizualne identitete za izdavačku kuću Rika Muzika. Završila je grafički dizajn i fotografiju na Kunstuniverzitatu u Linzu, te preddiplomski studij slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je trenutno studentica diplomskog studija Novih medija.
4. Luka Mahmuljin Udovičić, PRESTANITE ZURITI I ZAGRLITE ME, MOLIM VAS! ŽUDIM ZA KAPUĆINOM / Dizajniranje Super-Pedera!!!!!!!!, iliti NATJEČAJ ZA MASOVNO UNIŠTENJE CISHETEROPATRIJARHA
Misija: Obraniti Ljubav i Uništiti njezine prepreke.
Kroz dekonstrukciju i rekonstrukciju vlastitih identiteta, formiraju se fluidne varijacije koje stvaraju “Super-Pedera”, personu osmišljenu koja bi se izravno sukobila sa anksioznošću i paranojom s kojima se suočavaju queer osobe u heteronormativnim prostorima. Otkrivajući rastuću nemilosrdnu naraciju,
Super-Peder odražava nelagodu, nesigurnosti i strahove promatrača ukorijenjene u misoginiji, u čast marginaliziraninm LGBTQIA+ i femme osobama. Uz pisanu, fizičku, auditivnu i performativnu materiju, “Super-Odijelo” utjelovljuje fluidnost roda: spaja osobni stil i queer identitet u oružje afirmacije i otpora, usmjereno na razgradnju društvenog konformizma i nejednakosti kroz prioritetizaciju oslobađanja samog sebe.
< Gledaj me dok se vene na mom licu urušavaju
Iskvari sve verzije mene dok dan ne prođe
Predajte se sada ili se pripremite za borbu! >
BIOGRAFIJA: Luka Mahmuljin Udovičić (2000.) završio je preddiplomski studij dizajna pri Design Academy Eindhoven u Eindhovenu, Nizozemskoj 2023. Predstavio je svoj projekt ‘STOP STARING AND HUG ME PLEASE! I AM CRAVING A CAPPUCCINO / Designing The Super-Faggot!!!!!!!! a.k.a OPEN CALL FOR THE MASS DESTRUCTION OF CISHETEROPATRIARCHY’ te javni performans na Dutch Design Week-u 2023. u sklopu DAE Graduation Show-a. Sudjelovao je u više projekata i izložbi u Berlinu (“RE-” 2022, grupna izložba i performans u SOMOS Galeriji; ‘PING PONG IS GREAT’ performans i čitanje s Klarom Branting Paulsell na Ortstermin Festivalu 2022; ‘QUEER MELTDOWN PART ONE; VOYEURISM’, 2022, ko-kuriranje, performans i organizacija s Alizee Livranovitch Gavory i Lonely Arts Collective-om u Haus der Statistik). Član je TAOK kolektiva sa Dārtom Maijom Zēģele s kojim prisustvuju na Starptelpa Performans Festivalu u Rigi, Latviji sredinom 2024. godine. Stažirao je sa Kristofom Trakalom i asistirao na ‘Omnivore’ projektu Julian Webera u Berlinu 2022. Trenutno živi i radi između Berlina, Amsterdama i Zagreba.
5. Manuela Pauk, Transformario nummuli sancti Homoboni in panem sancti Ioanni
Simbol sv. Homobonusa je kesa s novcem. On je izvorno zaštitnik krojača i tekstilnih radnika, ali danas je postao zaštitnik poslovnih ljudi i simbol korporativne kulture. Zbog toga su na naličju novčića informacije o najvećoj tragedija u tekstilnoj industriji danas. Dana 24.4.2013 godine u  tvornici odjeće u Rana Plazi, u Bangladešu je izbio požar. Radnice su bile zaključane unutra, nakon službenog radnog vremena. Život su izgubile 1134 radnice. Ovi novčići su napravljeni po uzoru na čokoladne zlatne novčiće, no umjesto proizvoda, čokolade, napravljene su od zemlje i lokalno dostupne sjemenke rogača. Svaki novčić je potencijal novog života i mogućnosti promjene. Drugo ime rogača je Kruh sv. Ivana, jer se njime hranio sv. Ivan u divljini. Sjeme rogača ima težinu od 0.018, te je po njegovoj težini izmišljena mjera za zlato, karat. Za Zlatnu lubenicu rad bi htjela izložiti na podu, koji bi posula sa zemljom na koju bi posložila novčiće. Rad bi bio izložen sa svijetlima koji pospješuju rast biljaka, te bi ga trebalo redovno zalijevati kako bi potencijalno iz novčića izrasle biljke. Potencijalne biljke  bi bile poklonjene na kraju izložbe.
BIOGRAFIJA: Manunela Pauk rođena je 1994. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Odsjeku za kiparstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2018. godine. U svom radu istražuje ekološke teme kao i odnose između ljudske civilizacije i prirode. Njezini radovi izlagani su na 11 samostalnih i više od 30 skupnih izložbi kako u Hrvatskoj tako i inozemstvu te se nalaze u zbirkama Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, Muzeja grada Aveira u Portugalu i Kulturnog centra Dubrava u Zagrebu, Hrvatska. Bila je nominirana za nagradu Zlatna lubenica (2022.), kao i za nagradu Splitskog Salona, bienalnu izložbu suvremene umjetnosti u Splitu, Hrvatska (2018.). Dobitnica je rezidencijalnog umjetničkog boravka u Aveiru, Portugalu (2021.)
6. Nikolina Kuzmić, Kratka povijest raspadanja
Rad je zamišljen kao knjiga mekanih stranica napravljenih od žutice (industrijski) pamuk; formata stranice otprilike B2 (50cm x 70cm). Stranice su ručno oslikane i/ili izvezene u neutralnim tonovima. Ideja za knjigu nastaje kada pronalazim staru knjigu/priručnik iz geologije (Istorijska geologija, dr. Kosta Petković, 1954.) na sajmu knjiga u hrpi rabljenih knjiga. Ono što me privuklo jesu ilustracije raznoraznih fosiliziranih životinja i biljaka grupiranih, numeriranih i predstavljenih na tipičan znanstveni način. Odlučila sam preuzeti te ilustracije, slikarski ih obraditi u kombinaciji s tehnikom veza i jukstaponirati s citatima iz filmova koje skupljam godinama, a tiču se odnosa sjećanja, memorije, umjetnosti. Naslov knjige, pa i cijele izložbe posuđujem od istoimenog filma iz 2005. (film je tematski nevezan, posuđujem samo naslov). Sam rad nastaje dijelom kao nastavak na teme prijašnjeg artbooka „Ladičari (Armarii): kratki pregled i taksonomija vrsta“; knjiga o izmišljenom carstvu Ladičara, životinjicama nastalim od smeća u slikarskom ateljeu. Knjiga se bavi granicama u kojima kolektivna memorija i osobno sjećanje postaju jedno, te odnosom „nesvjesnog očuvanja“ (priroda) i „svjesnog čuvanja“(kultura); arhiviranjem, bilježenjem, pitanjima kada znanje postaje zastarjelo te još jedna informacija u moru drugih, te konačno ulogu umjetnosti kao nečega što objedinjuje sve ove procese te ih propituje.
BIOGRAFIJA: Nikolina Kuzmić rođena 1. listopada 1994. godine u Splitu, Republika Hrvatska, je umjetnica i asistentica scenografa. Magistrirala je na Umjetničkoj akademiji u Splitu 2019. godine, pri Odsjeku za slikarstvo u klasi redovite profesorice Nine Ivančić. Posjeduje magistarsku diplomu slikarstva s iste akademije, koju je stekla 2019. godine. Kuzmić je aktivna u umjetničkoj sceni Splita i šire, sudjelujući u brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Među njezinim samostalnim izložbama ističu se "Tijelo bez organa" u Salonu Galić u Splitu 2021. i "Izvan Vremena" u Art Radionici Lazareti u Dubrovniku 2024. godine. Sudjelovala je i na nekoliko skupnih izložbi, uključujući Slavonski biennale 2023. godine te izložbu HT nagrada za suvremenu umjetnost u MSU Zagreb 2019. godine.
Njezin umjetnički rad obuhvaća različite teme i izraze, a njezina djela su bila izložena diljem Hrvatske, uključujući gradove poput Splita, Zagreba, Osijeka i Rijeke. Nikolina Kuzmić je članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 2023. godine i živi i radi u Splitu.
7. Petar Vranjković, Što ako crna rupa nije zapravo crna iznutra
Transmedijalni umjetnik Petar Vranjković u svom radu Što ako crna rupa nije zapravo crna iznutra, istražuje različite slojeve koji čine kompleksnost življenja u našoj suvremenosti. Dok protagonist leži na tlu u kontinuirano statičnom kadru — gotovo nepomično, paraliziran mješavinom fizičke iscrpljenosti i egzistencijalnog umora — i nudi nam da promatramo njegove izraze lica, slušamo neprekidno brujanje pozadinskog “kozmosa”, pratimo njegove misli u slobodnom toku svijesti. Okosnica rada je crna rupa - metaforički prikaz razina spekulacija. Rad poziva na razmatranje dualnosti spekulacije kao umjetničkog alata, načina bijega od zamorne svakodnevnice i sredstva aktivnog neposluha protiv ustaljenog; alat razmišljanja lišen tereta produktivnosti. Jesu li ove spekulacije, teorije bez temelja, produkt umjetnikove mašte i očaja ili spektar stvarnih, neistraženih mogućnosti? Poetičan pristup temi ukorijenjen u domeni fizike omogućuje umjetniku da zaroni duboko u opskurno, u paradokse između poznatog i nepoznatog, dovodeći u pitanje sigurnost znanja.
Razmišljanje počinje od pozadinskog zvuka – za koji autor nagađa da ispunjava svemir – ako prihvaćamo njegovu jezovitost kao poziv da odmorimo svoje misli ili da se prisjetimo nepodnošljive ljepote neizvjesnosti. Kada nas iscrpljenost uzrokovana svakodnevnim teretom natjera da pogledamo preko ruba i zapitamo se što se događa nakon kolapsa, Vranjković podsjeća da razmislimo o tome “što leži izvan našeg svijeta, našeg svjetla, onkraj našeg znanja – u neprobojnom srcu crne rupe.”
BIOGRAFIJA: Petar Vranjković (1997.) je transmedijalni umjetnik i istraživač koji u umjetničkom radu koristi predmete iz arhiva, fotografiju, grafiku i dizajn. Zainteresiran je u propitivanje arhivskih narativa te formiranje sjećanja i ideja pripovijedanja kroz umjetničke i istraživačke prakse. Ima titulu magistra umjetnosti animacije i novih medija pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Sudjelovao je u više grupnih izložbi, a od samostalnih se izdvajaju izložbe „Whānau”, Galerija Karas, Zagreb, 2019.; „Ich vermisse dich/ Das sind alles meine Freuden”, Galerija Spot, Zagreb, 2020.; „2002.”, Galerija Kocka, Split; „Even the dirty things appear beautiful”, Galerija Miroslav Kraljević, Zagreb, 2022.; „Što ako crna rupa nije zapravo crna iznutra“, Zbirka Richter, 2023. Suradnik i istraživač je unutar W/ri/gh/ting Archives through Artistic Research (FWF, PEEK) pri Akademiji likovnih umjetnosti u Beču.
8. Sandra Črnelč,  Eksperiment otpornosti
Utjecaj institucionalnog rada u polju umjetnosti neupitno je oblikovao društveni kontekst pa samim time i shvaćanje vrijednosti postojanja umjetnosti unutar zajednice. Rad Eksperiment otpornosti svojevrsna je kulminacija koncepata okupljenih oko potrebe za preispitivanjem institucionalnog rada te njegova utjecaja na kulturne politike, tržište, izložbene institucije, a na koncu, umjetnika i publiku. Cigla je izgledom jednostavan i funkcionalan objekt koji za mene predstavlja temelj testiranja konceptualne umjetnosti u širem smislu; poanta nije promatranje cigle unutar njezine svrhe, već testiranje vlastite percepcije o tome koliko daleko značenje nekog objekta može ići. Cigle koje okupiraju izložbeni prostor otežavaju, gotovo zabranjuju ulaz s ciljem preispitivanja ideje otpora kojeg umjetnik pruža prema Instituciji, ali posljedično, prema samome sebi i vlastitom radu. Možda je to dobra prilika da svi u vlastite ateljee, dnevne boravke, kuhinje itd. stavimo jednu ciglu koja će predstavljati priliku za kratkotrajnim naivnim i besciljnim propitivanjem svrhe beznačajnog objekta u značajnom prostoru. Od cigle do preispitivanja svrhe zidova (vidljivih i nevidljivih) te preispitivanja vlastitog identiteta unutar umjetničke zajednice, a na kraju poistovjećivanje s institucionalnom kritikom. Istina je, svatko može staviti ciglu u galeriju, na policu ili je držati u rukama međutim poanta nije promatranje cigle unutar njezine svrhe, već testiranje vlastite percepcije. Ako će netko u ovoj naivnosti uvidjeti priliku za dubljim preispitivanjem objekta unutar izložbenog prostora iako zaključio da to doista jest samo cigla, onda je to izvrsna prilika za 10-minutno razmišljanje o svrsi umjetnosti općenito. Bez obzira bio stav o cigli unutar galerije pozitivan ili negativan, svakako je dragocjeno da je moj trenutak za, kako navodi umjetnik William Kentridge, “gluposti unutar izložbenog prostora” u potpunosti zadovoljen.
BIOGRAFIJA: Sanda Črnelč (1997.) diplomirala je 2023. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer Nastavnički, u klasi doc. art. Marka Tadića. Aktivno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu samostalno (Eksperiment otpornosti, Kiosk, Zagreb, 2023.; Sve što se odbaci, padne u jezik, Dom omladine, Beograd, 2023.; Experiment on II, Galerija Karas, Zagreb, 2023.; Eksperimentalni autoportret, Galerija VN, Zagreb, 2022.; Experiment on, Galerija Polica, Zagreb, 2021.) te grupno (Gentle Gallery, Jesenja Izložba ULUS-a – Paviljon Cvijete Zuzorić, Beograd, 2022.; Matrice: Informacija, Galerija SC, Zagreb, 2022.; Nulta točka: Idealno mjesto, LEX ART, Zagreb, 2022.; VGA 03, Galerija Knifer, Osijek, 2021.; Undecidable Matters, Gallery 8, Hangzhou, 2020., itd.). Proceduralnom umjetničkom praksom prodire u zamršeno raskrižje materije i koncepta, postavljajući temeljna pitanja o ljudskim iskustvima. Potaknuta da istraži delikatnu međuigru između početka ideje i njezine izvedbe, postupno implementira istu metodologiju u vlastitu praksu.
© 2003 - 2024 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti