Obiteljska ljubav je najiskrenija

Koliko smo se samo puta zapitali tko smo, zapravo, mi i koja je naša uloga na ovome svijetu? Koliko smo puta nijemo stajali pred svojom ličnosti ne znajući kako dalje, tražeći razloge za život. Čovjek je kao pojedinac samo mali, sićušni dio nečeg beskonačnog. Moglo bi se reći da je svatko od nas prolaznik u velikom hodniku. Kroz taj hodnik čovjek prolazi kroz predivne trenutke, ali život često zna jako zaboljeti i ostaviti u našoj duši rane i neizbrisiv ožiljak koji nikada neće zacijeliti. Ali, uvijek je lakše kad imamo nekog tko će nas podignuti onda kad padnemo na dno, i od naših potopljenih lađa izgraditi nove i otpornije. Nekoga tko će uvijek biti uz nas i čuvati nas od surova i okrutna svijeta. Obitelj je zapravo najvažniji dio nas i naše osobnosti, jer nas upravo ona izgrađuje kao čovjeka, i uči nas živjeti. Svi se sjećamo svojih prvih koraka , riječi, uspona i padova, koji su nas ojačali i ispisali stranice našeg života. Obitelj je naš najveći Božji dar i trebamo ju uzdizati nad svime što imamo. Obiteljska je ljubav najiskrenija i najčvršća. U životu susrećemo mnoge ljude, sve se mijenja, ali jedino obitelj ostaje zauvijek uz nas. Nema ljepšeg osjećaja nego voljeti i biti voljen.