O svjetlosnom zagađenju

U posljednje se vrijeme sve češće spominje problem svjetlosnog zagađenja. Što je to, zapravo?

Pod pojmom svjetlosno zagađenje/onečišćenje podrazumijevamo svaki višak, nepotrebnu emisiju umjetnog svjetla izvan zone koju treba osvijetliti, kao što je na primjer ulica ili cesta. Svjetlosno zagađenje mogu uzrokovati razni reflektori postavljeni za obasjavanje reklama, spomenika ili zgrada, svjetla iz nebodera ili loše postavljena rasvjeta. Današnjem je čovjeku električna energija i svjetlost neizostavan dio života, no često se eksploatira, i ne misli se na posljedice. Iznad gradova ili jako osvijetljenih mjesta kao što su autoceste, vidi se pojava nalik narančastom ili bijelom oblaku koja se naziva „Skyglow“, a nastaje zbog refleksije svjetlosti od čestica koje se nalaze u zraku.

Postaje sve jasnije da svjetlosno zagađenje nije samo ekonomski problem ili smetnja astronomima, već da stvara razne poremećaje u ekosistemu, čime postaje i važan, iako zanemarivan, ekološki problem.

Kao štetne posljedice može se nabrojati mnogo toga, jer utječe na biljke, sve vrste životinja i ljude. Jakim osvjetljenjem iz gradova ili loše rasvjete, produžuje se dan i mijenja se bioritam životinja. Neke od njih nemaju dovoljno vremena za san, druge imaju premalo vremena za hranjenje ( šišmiši, rakuni), a time ne samo da gube na težini i ugibaju, već se i smanjeno razmnožavaju. Životinje su zbunjene i nemaju pojma o vremenu i prostoru i na taj način postaju laka meta grabežljivcima od kojih bi se inače znali sakriti ili obraniti.

Ptice, na primjer, imaju problema sa pronalaskom mjesta za svoje gnijezdo, jer se ne gnijezde na svjetlu, a zbog hormonalnih se poremećaja razmnožavaju prerano ili prekasno. Ujesen su selice dezorijentirane te brojne umiru pri sudaru s neboderima i zgradama jer su naviknute slijediti svjetlo. Više ptica umire godišnje zbog svjetlosnog zagađenja nego u ekološkim katastrofama. Ptice kao što su galebovi, čvorci, vrapci se, s druge strane, pretjerano razmnožavaju i time postaju štetočine.

Svjetlost privlači i kukce pa se oni sakupljaju oko lampi i rasvjetnih tijela i tamo ili umiru opečeni, nekakav ih grabežljivac opazi i pojede, ili izgube previše energije zbog letenja oko svjetla te im se smanjuje broj zbog smanjenog razmnožavanja.

Morske kornjače liježu jaja na mračnim obalama. Kad se male kornjače izlegu, instinktivno slijede svjetlo za koje one misle da je odbljesak mjeseca i zvijezda od morske površine, dok zapravo prilaze naseljenom području ili uličnoj rasvjeti. Onako dezorijentirane, ne znaju se vratiti natrag i dehidriraju, ili ih pregaze automobili pri prijelazu ceste.

Isto tako, osvjetljivanjem blizu mora, smanjuje se broj mrijestilišta riba.

Što se tiče utjecaja na ljude, dolazi do hormonalnih poremećaja, poremećaja „biološkog sata“, životnog ritma i sna koji mogu dovesti do mnogih oboljenja, od kojih i do raka. Svjetlo ometa san, što uvjetuje umor i oštećenje vida zbog pretjerane izloženosti svjetlu. Poremećuje se i proizvodnja hormona melatonina, koji se normalno stvara noću dok spavamo i potiskuje i koči dijeljenje stanica kod tkiva koja uzrokuju rak. To se najviše primjećuje kod žena – prema znanstvenim istraživanja, žene sa manjom količinom melatonina češće obolijevaju od raka dojke. Spavanje u nezamračenoj prostoriji smanjuje proizvodnju melatonina i stoga povećava šanse od oboljenja. Pitanje je što još uzrokuje svjetlosno zagađenje, jer su tek u posljednje vrijeme počela medicinska istraživanja utjecaja na ljude i zdravlje koja su dovela do prilično negativnih otkrića.

Pomoć postoji, iako je kod velikih gradova i prostora kao što su ceste i ulice osvjetljenje neizbježno i potrebno. Problem su ona nepotrebna i štetna.  Došlo se do rješenja: ako već mora biti osvjetljenja, valja koristi ekološku rasvjetu. Izvori se svjetlosti inače dijele na nezaštićene, poluzaštićene i zaštićene.

Nezaštićeni su većinom dekorativnog karaktera, ali rade najviše štete - svijetle na sve strane, izravno i nepotrebno u nebo, dok ponekad loše osvijetle dio za koje su namijenjeni. Poluzaštićeni su manje štetni, jer se svjetlost uglavnom pruža pod kutom od 90°, no ponešto svjetlosti ipak „pobjegne“ u nebo. Zaštićeni izvori imaju ravno staklo i zovu se ekološka rasvjeta ili full cutoff rasvjeta, odnosno potpuno zasjenjeni izvori svjetlosti. Postavljeni pod točnim kutom pravilno usmjeruju svjetlost i znatno smanjuju skyglow.

Uz rasvjetu, svjetlo bi se trebalo koristiti samo kad je potrebno. Treba se koristiti u skladu i ovisno o tome za što nam treba (osvjetljavanje puta pred kućom).  Na kraju krajeva, ljudsko se oko može prilagoditi na mrak i on postoji s razlogom.