O pravima djeteta

Nema razdoblja u kojem djeca nisu bila zlostavljana i iskorištavana, a to je oblik posebno teške povrede ljudskih prava. Zbog toga su Ujedinjeni narodi od samog početka preuzeli taj problem. Godinu dana nakon osnivanja organizacije, Generalna je skupština 11. prosinca 1946. osnovala organizaciju za pomoć djeci – UNICEF. Zbog masovnog umanjivanja vrijednosti životnih šansi i povreda prava djeteta prvi korak bilo je usvajanje Povelje o pravima djeteta, 20. studenog 1959.

Otada je 20. studeni proglašen Danom prava djeteta.

U Povelji stoji rečenica koja ukazuje na njen smjer: „ Čovječanstvo duguje djeci najbolje što ima .“

Dvadeset godina kasnije, 1979. u „godini djeteta“, predloženo je da se ta povelja, koja je kao preporuka imala manji značaj, proširi tako da bude međunarodno pravno obvezujuća. Deset godina kasnije Generalna skupština UN-a usvojila je Konvenciju o pravima djeteta. Konvenciju je do danas potpisalo više od 180 zemalja. Ona je u svijetu najviše puta ratificiran dokument o ljudskim pravima, no unatoč tome, njena je provedba još uvijek u „dječjim cipelama“.

„Konvencija o pravima djeteta“ može se sažeti u 10 točaka:

1. Sva djeca i mladi imaju ista prava. Ni jedno dijete ne smije biti oštećeno zbog  svog spola, boje kože, jezika ili religije.
2. Djeca i mladi imaju pravo na najveću moguću mjeru zaštite zdravlja, kao i zdravstvene preventivne i medicinske brige.
3. Djeca i mladi imaju pravo na besplatno osnovno obrazovanje. Mora im se osigurati posjet školama koje bi ih mogle dalje obrazovati.
4. Djeca i mladi imaju pravo na odmor, slobodno vrijeme, igru i sudjelovanje u kulturnim i umjetničkim aktivnostima.
5. Djeca i mladi imaju pravo na informiranje, kao i na to da svoje mišljenje Slobodno kažu i budu saslušani.
6. Djeca i mladi imaju pravo u ratu i bijegu dobiti posebnu pomoć i zaštitu.
7. Djeca i mladi imaju pravo na dobar odgoj. Njihovi roditelji ili odgajatelji ne smiju primjenjivati silu. Zloupotreba i zlostavljanje djece su zabranjeni.
8. Djeca i mladi imaju pravo na zaštitu od rada kojim bi bili iskorišteni i na zaštitu od seksualnog zlostavljanja.
9. Djeca i mladi imaju pravo na život sa svojim roditeljima i na kontakt s oba roditelja ako oni žive odvojeno.
10. Djeca i mladi invalidi imaju pravo na posebnu podršku i unapređenje, kao i na aktivno sudjelovanje u društvenom životu.

Često se postavlja pitanje zašto su, dodatno uz ljudska prava, potrebni ugovori o specijalnim pravima za djecu, kad se na prava majke i djeteta na posebnu pomoć i podršku ukazuje u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. Obzirom na to da je mnoštvo djece izloženo gladi, nedostatku medicinske opreme, iskorištavanju radom, seksualnom zlostavljanju i još mnogo toga, postaje jasno da je bilo neophodno da se posebnim dokumentom priđe specifičnim potrebama djece i mladih, detaljnije i s više obveze.

Mi smatramo da bi razvijene demokratske države poput SAD-a dio svojih novčanih sredstava trebale donirati u različite organizacije koje se bave pravima djece za poboljšanje njihovih životnih standarda, primjerice zemlje Afrike, umjesto da  tim novcem financiraju rat.

Sljedeći primjeri pokazuju katastrofalnu situaciju djece:

• više od dva milijuna djece je u zadnjih deset godina poginulo u ratovima
• deset milijuna djece u svijetu ima teška psihička oštećenja kao posljedice rata
• 30 milijuna djece živi u ratnim područjima
• u 26 zemalja svijeta djeca mlađa od 15 godina koriste se kao vojnici na zadatku.

Informacije koje dobivamo putem medija (TV, novine, radio, Internet) su korisne jer proširuju spektar naših pogleda na svijet. One su zaslužne za razvoj društva u cjelini, jer putem njih dobivamo korisno znanje, ali su djeca kroz današnje medije bombardirana nasiljem, psovkama, nemoralom u svakom pogledu i to čak i kroz crtiće što je krajnje nedopustivo. Mediji su ti koji kreiraju atmosferu i ozračje u društvu, te time stvaraju sliku da se neradom i protuzakonitim radnjama može doći do novca i ugleda i da je tako ponašanje prihvatljivo društvu.

Oštro kritiziramo zakon koji to dopušta, odnosno institucije koje ne sankcioniraju prekršitelje već postojećih dobrih zakona. Informacije moraju poštivati svako dijete i njegovo dostojanstvo, posebno se zalažemo za obzirnost medija kada izvješćuju o samoubojstvima i pokušajima samoubojstava djece i mladih. Informacije moraju postojati, ali mediji danas prikazuju samo one loše.

Najviše se krše osobna prava djece i to čak u 65% slučajeva, a tu se ubrajaju sve vrste nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja i nasilje vršnjaka. Nasilje vršnjaka, koje se sve više manifestira među djecom, dešava se zbog nesudjelovanja i nezainteresiranosti škole kao odgojno-obrazovne ustanove, a djelomično krivimo i roditelje, ali njih u neku ruku shvaćamo jer moraju raditi da bi sebi i obitelji osigurali egzistenciju, ali dijete ipak ima pravo na pažnju roditelja.

Za to je odgovorna i vlast. Neuspjeh je vlasti u sprječavanju ozbiljnog nasilja i bullynga među djecom i mladima smještenih u ustanovama za socijalnu skrb , te zadovoljenja potreba i rješavanja njihovih problema u takvim ustanovama u potpunosti.

Vlast mora kontrolirati prodaju i uporabu droge, pogotovo među djecom. Djeca nisu svjesna opasnosti i posljedica koje proizlaze iz konzumiranja različitih droga.

Djeca imaju pravo na topli obrok , uključujući i nas srednjoškolce. Opće je poznato da je najbolji lijek protiv različitih bolesti prevencija. Dokazano je da brza hrana pospješuje različite bolesti, poput pretilosti, šećerne bolesti, začepljene krvnih žila…

Općenito, većina svih postojećih prava i zakona se ne provodi. Mi, iako smo punoljetne osobe i prema zakonu smatramo se odraslima, već smo kao djeca uvidjele da naša pravna država ne funkcionira. A još nismo ni svjesne svih nedaća, neprilika, nemorala i nepravde koje nas u životu čekaju. Predložile smo tek nekoliko ideja koje bi trebalo usvojiti kao prava djeteta, a bile bismo zadovoljne kada bi se već postojeća prava i zakoni provodili u korist djece.

Sanja Mijatović i Dajana Gašparini, SŠ Mate Balote Poreč