O "energetskom trošku" funtanjanske fontane
1
[slika1]Nedavno je u naš pretinac e-pošte stigla dojava-pitanje-komentar jednog našeg čitatelja koja se odnosi na fontanu postavljenu na ulazu u Funtanu sa strane Poreča, u predjelu Perila. Naš čitatelj kaže da «fontana radi i dalje bacajući vodu iako nikome i ničemu ne služi, pogotovo ne u ovo doba godine i još manje u ružnim i kišovitim danima kao što su ovi posljednji», i nastavlja: «Ne znam na kojem principu [fontana] radi, ali neku energiju troši, a time i novac. Zar ne bi bilo pametnije da se određeni novac potroši tj. uloži u izgradnju biciklističke [staze] od Funtane do Bijele uvale?»
Zahvaljujemo se našem čitatelju na javljanju i još jednom pozivamo sve da se povedu za njegovim primjerom i na taj nam način pomognu da pokušamo pravodobnim i dobronamjernim pisanjem napraviti nešto konstruktivno za sredinu u kojoj živimo.
[slika2]Što se tiče konkretne teme ovog članka, istina je da fontana radi i baca vodu. Mišljenja smo da to nije nikakav problem, dapače, problem bi po nama bio ukoliko ona ne bi radila, tj. ispunjavala svoju svrhu postojanja. Fontana je postavljena kao ukras i dio jednog šireg koncepta uređenja sjevernog ulaza u Funtanu. Mišljenja o tome kako to sve skupa izgleda su podijeljena, ali o ukusima je uvijek jako teško raspravljati. Ne znam zašto fontana ne bi radila i zimi, osim ako se rukovodimo stavom da se sve oko nas radi i uređuje u turističke svrhe. Po toj bi se logici moglo postaviti i pitanje o svrsishodnosti hortikulturnog uređenja, komunalnog opremanja i slično. Postavlja se pitanje javnog standarda: naravno da bismo mogli živjeti i bez fontane, ali i bez javne rasvjete, popločenih odnosno asfaltiranih ulica, cvjetnih gredica… Fontanu pokreće pumpa koja radi na električnu energiju, doznajemo u vrsarskoj Općini. To svakako košta. Ne bih mogao precizno kvantificirati, ali ne vjerujem da je to neki strašni trošak koji si jedna dobrostojeća sredina koja drži do sebe ne bi mogla priuštiti.
Biciklistička staza od Funtane do Bijele uvale dugo je u općinskim planovima, a i samo lokalno stanovništvo kao i turistički radnici apsolutno su svjesni važnosti njezine realizacije. Ključni problem je u šarolikoj i složenoj vlasničkoj strukturi zemljišta na kojem bi trebala biti izgrađena biciklistička staza. Radi se listom o privatnom zemljištu, a u općinskoj upravi doznajemo da se dijelom radi i o privatnim vlasnicima do kojih je gotovo nemoguće doći, budući da su odavno odselili u Ameriku i sl. Uglavnom, novac od struje za fontanu ne bi nikako spasio stvar…
Nadam se da je naš čitatelj zadovoljan pruženim informacijama, bez obzira na to da li nam se mišljenja možda i razlikuju.
Zahvaljujemo se našem čitatelju na javljanju i još jednom pozivamo sve da se povedu za njegovim primjerom i na taj nam način pomognu da pokušamo pravodobnim i dobronamjernim pisanjem napraviti nešto konstruktivno za sredinu u kojoj živimo.
[slika2]Što se tiče konkretne teme ovog članka, istina je da fontana radi i baca vodu. Mišljenja smo da to nije nikakav problem, dapače, problem bi po nama bio ukoliko ona ne bi radila, tj. ispunjavala svoju svrhu postojanja. Fontana je postavljena kao ukras i dio jednog šireg koncepta uređenja sjevernog ulaza u Funtanu. Mišljenja o tome kako to sve skupa izgleda su podijeljena, ali o ukusima je uvijek jako teško raspravljati. Ne znam zašto fontana ne bi radila i zimi, osim ako se rukovodimo stavom da se sve oko nas radi i uređuje u turističke svrhe. Po toj bi se logici moglo postaviti i pitanje o svrsishodnosti hortikulturnog uređenja, komunalnog opremanja i slično. Postavlja se pitanje javnog standarda: naravno da bismo mogli živjeti i bez fontane, ali i bez javne rasvjete, popločenih odnosno asfaltiranih ulica, cvjetnih gredica… Fontanu pokreće pumpa koja radi na električnu energiju, doznajemo u vrsarskoj Općini. To svakako košta. Ne bih mogao precizno kvantificirati, ali ne vjerujem da je to neki strašni trošak koji si jedna dobrostojeća sredina koja drži do sebe ne bi mogla priuštiti.
Biciklistička staza od Funtane do Bijele uvale dugo je u općinskim planovima, a i samo lokalno stanovništvo kao i turistički radnici apsolutno su svjesni važnosti njezine realizacije. Ključni problem je u šarolikoj i složenoj vlasničkoj strukturi zemljišta na kojem bi trebala biti izgrađena biciklistička staza. Radi se listom o privatnom zemljištu, a u općinskoj upravi doznajemo da se dijelom radi i o privatnim vlasnicima do kojih je gotovo nemoguće doći, budući da su odavno odselili u Ameriku i sl. Uglavnom, novac od struje za fontanu ne bi nikako spasio stvar…
Nadam se da je naš čitatelj zadovoljan pruženim informacijama, bez obzira na to da li nam se mišljenja možda i razlikuju.