Nuncij Milovanu: Mislim da je kraj vašoj službi
1
U jednom zagrebačkom dnevniku u utorak je objavljena netočna informacija da je porečko-pulski biskup predvodio hodočašće istarskih vjernika u najstarije hrvatsko marijansko svetište, ono na Trsatu u Rijeci. Kao što je poznato, to hodočašće se događa u subotu, 3. rujna (biskup Milovan predvodi koncelebrirano euharistijsko slavlje na Trsatu koje počinje u 11 sati), a biskup Milovan je u utorak viđen u Zagrebu i to u pratnji svojega kancelara Ilije Jakovljevića.
S tim u vezi treba napomenuti da don Ilija Jakovljević, suprotno tvrdnjama medija, nije službeno razriješen dužnosti. Prema informacijama s kojima raspolažemo, iz apostolske nuncijature u Zagrebu jest izvršen pritisak na biskupa Milovana da makne Jakovljevića jer su se njegove izjave smatrale više nego problematične, ali i uvredljive za Papu, kardinala državnog tajnika Svete Stolice Tarcisija Bertonea, vatikanske dužnosnike, ali i za zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića.
Podsjetimo, na temelju Jakovljevićevih izjava i interpretacija, Bozanić je nazivan veleizdajnikom, suradnikom talijanske iredente, Jocem Vatikancem, mafijašem, otimačem istarskoga teritorija i slično. Milovan je potom odlučio zamoliti Jakovljevića da za neko vrijeme napusti teren biskupije i da se "stiša". Jakovljević je otišao, čini se u rodnu Bosnu i Hercegovinu, i od tada se ne oglašava. Ali je u utorak, ponavljamo, viđen u Zagrebu sa svojim biskupom. U tom svojstvu, sasvim sigurno, neće dugo pratiti gospodina Milovana. Čini se da su obilazili neke Vladine adrese. U istarskim svećeničkim kuloarima spekulira da su bili u Apostolskoj nuncijaturi.
Kako nas izvještava jedan istarski svećenik upućen u odnose između Rima, Zagreba i Poreča, Papin izaslanik u Hrvatskoj, nadbiskup Roberto Casari, telefonom je od biskupa Ivana Milovana bio zatražio da podnese žalbu na rješenje hrvatskog ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića kojim je crkvenu imovinu župe Dajla ponovno nacionalizirao, to jest, vratio u posjed države, što je i bilo dogovoreno da će se učiniti između crkvenih vlasti u Poreču i političkih u Zagrebu.
Biskup Milovan, kako se tvrdi, ne samo da se nije žalio na odluku ministra, već je nunciju Casariju kazao da on to, po savjesti, ne može i neće učiniti i da za takvo nešto nema podršku svojega klera. Na to mu je nuncij Casari otprilike kazao da će još razgovarati s nadležnima u Vatikanu, ali da mu se čini da to biskupovo držanje, manje-više, označava simbolično i kraj njegove biskupske službe u Istri. "Žao mi je, gospodine biskupe Milovane, ali čini mi se da se približio kraj vaše biskupske službe", rekao je navodno Casari Milovanu.
Da će odluka Ivana Milovana da se suprotstavi Vatikanu i samome Papi biti tumačena kao neposluh i kao čin iznevjeravanja povjerenja koje je Sveta Stolica imala u njega kada ga je promovirala u red biskupa, već je bila protumačena kao uvod u njegovu smjenu ili odlazak. Stoga preostaje samo da biskup Milovan obavi još nekoliko pastoralnih formalnosti, poput predvođenja spomenutog hodočašća na Trsat, ali je sada na njemu da odluči hoće li se sam povući i izbjeći veći skandal i veću štetu, zahvalivši se pritom Papi na dosadašnjoj suradnji, ili će prkositi do kraja čekajući dan kada će mu stići pismo razrješenja.
U jednom i u drugom slučaju sasvim je vjerojatno da će Sveta Stolica odlučiti imenovati novim istarskim biskupom nekoga izvan Porečko-pulske biskupije, svećenika ili biskupa iz druge (nad)biskupije, baš kao što je Josip Bozanić s Krka otišao u Zagreb da naslijedi pokojnog kardinala Franju Kuharića ili kada je svećenik splitsko-makarske nadbiskupije Mate Uzinić, najmlađi član episkopata u Hrvatskoj, u siječnju 2011. postavljen za dubrovačkog biskupa. Ivan Milovan vrlo bi vjerojatno mogao biti raspoređen u neku župu. (Drago PILSEL)
S tim u vezi treba napomenuti da don Ilija Jakovljević, suprotno tvrdnjama medija, nije službeno razriješen dužnosti. Prema informacijama s kojima raspolažemo, iz apostolske nuncijature u Zagrebu jest izvršen pritisak na biskupa Milovana da makne Jakovljevića jer su se njegove izjave smatrale više nego problematične, ali i uvredljive za Papu, kardinala državnog tajnika Svete Stolice Tarcisija Bertonea, vatikanske dužnosnike, ali i za zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića.
Podsjetimo, na temelju Jakovljevićevih izjava i interpretacija, Bozanić je nazivan veleizdajnikom, suradnikom talijanske iredente, Jocem Vatikancem, mafijašem, otimačem istarskoga teritorija i slično. Milovan je potom odlučio zamoliti Jakovljevića da za neko vrijeme napusti teren biskupije i da se "stiša". Jakovljević je otišao, čini se u rodnu Bosnu i Hercegovinu, i od tada se ne oglašava. Ali je u utorak, ponavljamo, viđen u Zagrebu sa svojim biskupom. U tom svojstvu, sasvim sigurno, neće dugo pratiti gospodina Milovana. Čini se da su obilazili neke Vladine adrese. U istarskim svećeničkim kuloarima spekulira da su bili u Apostolskoj nuncijaturi.
Kako nas izvještava jedan istarski svećenik upućen u odnose između Rima, Zagreba i Poreča, Papin izaslanik u Hrvatskoj, nadbiskup Roberto Casari, telefonom je od biskupa Ivana Milovana bio zatražio da podnese žalbu na rješenje hrvatskog ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića kojim je crkvenu imovinu župe Dajla ponovno nacionalizirao, to jest, vratio u posjed države, što je i bilo dogovoreno da će se učiniti između crkvenih vlasti u Poreču i političkih u Zagrebu.
Biskup Milovan, kako se tvrdi, ne samo da se nije žalio na odluku ministra, već je nunciju Casariju kazao da on to, po savjesti, ne može i neće učiniti i da za takvo nešto nema podršku svojega klera. Na to mu je nuncij Casari otprilike kazao da će još razgovarati s nadležnima u Vatikanu, ali da mu se čini da to biskupovo držanje, manje-više, označava simbolično i kraj njegove biskupske službe u Istri. "Žao mi je, gospodine biskupe Milovane, ali čini mi se da se približio kraj vaše biskupske službe", rekao je navodno Casari Milovanu.
Da će odluka Ivana Milovana da se suprotstavi Vatikanu i samome Papi biti tumačena kao neposluh i kao čin iznevjeravanja povjerenja koje je Sveta Stolica imala u njega kada ga je promovirala u red biskupa, već je bila protumačena kao uvod u njegovu smjenu ili odlazak. Stoga preostaje samo da biskup Milovan obavi još nekoliko pastoralnih formalnosti, poput predvođenja spomenutog hodočašća na Trsat, ali je sada na njemu da odluči hoće li se sam povući i izbjeći veći skandal i veću štetu, zahvalivši se pritom Papi na dosadašnjoj suradnji, ili će prkositi do kraja čekajući dan kada će mu stići pismo razrješenja.
U jednom i u drugom slučaju sasvim je vjerojatno da će Sveta Stolica odlučiti imenovati novim istarskim biskupom nekoga izvan Porečko-pulske biskupije, svećenika ili biskupa iz druge (nad)biskupije, baš kao što je Josip Bozanić s Krka otišao u Zagreb da naslijedi pokojnog kardinala Franju Kuharića ili kada je svećenik splitsko-makarske nadbiskupije Mate Uzinić, najmlađi član episkopata u Hrvatskoj, u siječnju 2011. postavljen za dubrovačkog biskupa. Ivan Milovan vrlo bi vjerojatno mogao biti raspoređen u neku župu. (Drago PILSEL)
