Novine poput Glasa Istre ne mogu nestati

Glas Istre kao dnevnik nije više mladić, ali u najboljim je godinama, s dovoljnim iskustvom i snagom da prihvati odgovornost novog vremena. 1. studenog 1969. počeo je izlaziti kao dnevna novina. I nema straha niti realne opravdanosti da će se ta tradicija narušiti bez obzira na nepovoljne trendove i nepovoljne vjetrove.

Radnici Glasa Istre zabrinuti su za budućnost novine u kojoj rade i za svoju budućnost. U vremenu u kojem živimo to se čini sasvim opravdanim; svi u ovoj branši trebamo propitivati svoju budućnost jer ona nikome nije osigurana niti servirana, svi se trebamo prilagoditi novim zakonima tržišta i novim oblicima komunikacije koji su novinama oduzele privilegirani položaj.

Recesija ugrožava sve, a novine su sigurno jedna od onih kategorija koju su mnogi označili s - "može i bez nje". Prodaja dnevnih novina u Hrvatskoj posljednjih je nekoliko godina smanjena za trećinu. Glas Istre se ipak drži vrlo dobro u odnosu na ostale. Uz to, sva stručna istraživanja govore da će se u svijetu upravo regionalne novine, novine poput Glasa Istre, lakše, iako ne previše lako, izvući iz krize.

Novine poput Glasa Istre ne mogu nestati i njihovo je čitateljstvo vezano za njih. Detaljne informacije iz vašeg grada ili mjesta koje vam donosi Glas Istre ne može vam donijeti nitko drugi. Glas Istre oduvijek su bile, sigurno jesu i ostat će one novine koje najviše žive s područjem na kojem izlaze i o njemu mogu izvještavati bolje od bilo koga drugog. Glas Istre uopće nema potrebe utrkivati se s 24 sata, Jutarnjim listom ili Večernjakom; njima je svejedno da li ih se kupuje u Zagrebu, Imotskom ili u Osijeku.

Ali Glas Istre piše za one koji će ih čitati u Puli i Umagu, Labinu i Poreču, Premanturi i Krušvarima, Kadumima i Kršanu, Krmedu i Velom Mlunu. I o svemu namjerava pisati istim profesionalizmom i istom ozbiljnošću kao što velike svjetske novine pišu o globalnim problemima. I od toga neće odustati. Niti jednog dana. (Ranko BOROVEČKI, glavni urednik)