Novi skandal na pulskom aerodromu: tko štiti Bruna Rogovića?
U priči oko pulskog aerodroma svim je akterima zajedničko ponašanje po obrascu 'ne čujem, ne vidim, ne govorim'
Psi laju, karavane prolaze. Iako je svima već dugo kristalno jasno kako pod vodstvom Bruna Rogovića funkcioniraju stvari u Zračnoj luci Pula - ta, na to su davno javno upozoravali radnici, sindikati, ali i ugledni bivši direktor aerodroma Lenko Uravić, za čijeg je mandata Zračna luka doživjela procvat - čini se da nikog od moćnih i utjecajnih to ni najmanje ne zanima.
I dok se ranije potpuno ignoriranje radnika, sindikata i Uravića još možda nekako i moglo tolerirati, nevjerojatno je da odgovorne osobe u Ministarstvu prometa, Nadzornom odboru Zračne luke Pula pa i Istarskoj županiji zatvaraju oči i na očigledno žestok Rogovićev prijestup: čovjek je, kako je to Glas Istre ekskluzivno objavio, a priču potom prenijeli svi važniji nacionalni mediji, bio upoznat s nepobitnom činjenicom da je novi sustav za kontrolu prtljage Rapiscan, na kojeg je spiskano nevjerojatnih 10,5 milijuna kuna, krajnje nepouzdan i, u konačnici, opasan po živote putnika i posade, te sigurnost cijelog aerodroma, jer ne prepoznaje određene vrste i količine eksploziva, ali, apsurdno, to apsolutno nikoga ne zabrinjava i, posljedično, Rogoviću nije pala ni vlas s glave.
Neumjerena službena putovanja čelnika
Iako se o poslovanju Zračne luke Pula i Rogovićevoj smjeni pričalo već i ranijih godina, najveći dio prljavštine o aerodromu iznio je Sindikat Istre i Kvarnera na konferenciji za novinare lani u kolovozu. Sada znamo da su radnici, sindikati i odgovorne osobe u samoj Zračnoj luci, ali i one u NO-u poduzeća, već tada znali za ugroženu sigurnost putnika, budući da su prva testiranja prtljage s eksplozivom provedena mjesec ili dva ranije.
Sindikat je, dakle, na toj presici upozorio na nepotrebnu kupnju urnebesno skupog novog sustava pregleda prtljage, za što je u prvoj fazi izdvojeno oko 10 milijuna kuna, iako je pulski aerodrom već imao ispravne uređaje za pregled prtljage, kupljene dvije, odnosno četiri godine ranije, a što je plaćeno oko četiri milijuna kuna.
Sindikat se obrušio i na neumjerena službena putovanja čelnih ljudi Zračne luke na koja se, tvrdi, godišnje troše stotine tisuća kuna, a za reprezentaciju tisuću kuna po svakom radnom danu. Naveo je i kupnju novog golfa sportskih karakteristika (s dvojim vratima i aluminijskim felgama) za tehničkog direktora, što je zračnu luku stajalo 210 tisuća kuna bez PDV-a, investiciju od 500 tisuća kuna u novu terasu, kupovinu četiriju ulaznica za koncert Eltona Johna u pulskoj Areni, te dovođenje konkurencije izuzetno profitabilnom aerodromskom Duty Free Shopu. Sve se to događalo, tvrdili su tada sindikalisti, u situaciji kada je gubitak Zračne luke u prvih šest mjeseci iznosio 11 milijuna kuna.
Ali ništa od ovoga, ponavljamo, nije ni najmanje nikoga zabrinulo i nikom ništa nije sporno. Nikom, pa ni resornom ministru Božidaru Kalmeti koji svoju životnu misiju - učiniti Zadar najljepšim gradom na istočnoj obali Jadrana - dosljedno i uspješno provodi, krizi unatoč, i u drugom mandatu HDZ-ove Vlade.
No, zar nas to uistinu treba čuditi? To da priznanje skandaloznog poslovanja Zračne luke Pula očekujemo od ministra koji je žmirio na brojne nezakonitosti u državnim poduzećima iz njegova resora i koji nije, kada su afere isplivale u javnost i postale javna činjenica, uspio pokazati ono malo društvene odgovornosti i morala, pa ponuditi premijerki ostavku?
Ne, to ne iznenađuje, jer bi takav čin bio upravo suprotan obrascu ponašanja na gotovo svim razinama vlasti u gotovo svim područjima Hrvatske od 1990. godine naovamo, bez iznimke. HDZ, SDP, HNS, HSLS, HSS, IDS, HSU, nezavisni – svejedno. Zagreb, Dubrovnik, Istra - svejedno.
Znakovita šutnja moćnih i utjecajnih
Ta Istra u Saboru ima zastupnike iz četiri stranke i jednog predstavnika nacionalne manjine, pa nitko od njih nije smatrao potrebnim pitanje poslovanja pulske Zračne luke otvoriti u parlamentu, za govornicom, pred HDZ-ovim premijer(k)om i ministrima, među kojima je i, najodgovorniji, Kalmeta. Nadalje, a još i važnije, u čelnoj fotelji Nadzornog odbora Zračne luke Pula sjedi desna ruka istarskog župana Ivana Jakovčića Valerio Drandić, koji je o svemu pa i o najnovijem skandalu znao već duže vrijeme, no ništa nije poduzimao.
Naravno, nije na predsjedniku NO-a da smjenjuje Rogovića, jer se to tijelo prije svega treba baviti nadzorom financijskog poslovanja luke, međutim već ga je i Rogovićeva rastrošnost trebala ponukati na otvaranje tog pitanja, a zadnji ga je slučaj s neispravnim i opasnim rendgen sustavom, ako ništa drugo, bar s moralne strane morao nagnati da Rogovića putem nadležnih institucija pozove na odgovornost.
Jednako je tako u cijeloj priči čudna "ne čujem, ne vidim, ne govorim" uloga istarskog župana Jakovčića koji službene ingerencije nad Zračnom lukom nema, ali je nedvojbeno osoba od velikog utjecaja i njegova bi riječ zacijelo snažno odjeknula. Jakovčić je trebao znati za probleme na pulskom aerodromu jer mu to Drandić sigurno nije prešutio. S druge strane, naši izvori tvrde da Rogović žestoko živcira IDS-ovce, ali, tobože, ne mogu mu ništa. Formalno-pravno, to je istina. Međutim, ponavljamo, utjecaj istarskog župana i riječ predsjednika NO-a nisu nešto preko čega bi resorni ministar, pa ni premijerka mogli preći tek tako.
Dakle, jasno je: Rogović treba snositi konzekvence svog neodgovornog poslovanja, ali netko ga štiti jer mu to nije u interesu. Kome i zašto? Pitanje je to na koje će odgovor dati enciklopedija hrvatskog modela obnašanja rukovodećih funkcija u javnim i državnim poduzećima. Na svim kioscima - '84. godine. (Dražen DOBRILA)
I dok se ranije potpuno ignoriranje radnika, sindikata i Uravića još možda nekako i moglo tolerirati, nevjerojatno je da odgovorne osobe u Ministarstvu prometa, Nadzornom odboru Zračne luke Pula pa i Istarskoj županiji zatvaraju oči i na očigledno žestok Rogovićev prijestup: čovjek je, kako je to Glas Istre ekskluzivno objavio, a priču potom prenijeli svi važniji nacionalni mediji, bio upoznat s nepobitnom činjenicom da je novi sustav za kontrolu prtljage Rapiscan, na kojeg je spiskano nevjerojatnih 10,5 milijuna kuna, krajnje nepouzdan i, u konačnici, opasan po živote putnika i posade, te sigurnost cijelog aerodroma, jer ne prepoznaje određene vrste i količine eksploziva, ali, apsurdno, to apsolutno nikoga ne zabrinjava i, posljedično, Rogoviću nije pala ni vlas s glave.
Neumjerena službena putovanja čelnika
Iako se o poslovanju Zračne luke Pula i Rogovićevoj smjeni pričalo već i ranijih godina, najveći dio prljavštine o aerodromu iznio je Sindikat Istre i Kvarnera na konferenciji za novinare lani u kolovozu. Sada znamo da su radnici, sindikati i odgovorne osobe u samoj Zračnoj luci, ali i one u NO-u poduzeća, već tada znali za ugroženu sigurnost putnika, budući da su prva testiranja prtljage s eksplozivom provedena mjesec ili dva ranije.
Sindikat je, dakle, na toj presici upozorio na nepotrebnu kupnju urnebesno skupog novog sustava pregleda prtljage, za što je u prvoj fazi izdvojeno oko 10 milijuna kuna, iako je pulski aerodrom već imao ispravne uređaje za pregled prtljage, kupljene dvije, odnosno četiri godine ranije, a što je plaćeno oko četiri milijuna kuna.
Sindikat se obrušio i na neumjerena službena putovanja čelnih ljudi Zračne luke na koja se, tvrdi, godišnje troše stotine tisuća kuna, a za reprezentaciju tisuću kuna po svakom radnom danu. Naveo je i kupnju novog golfa sportskih karakteristika (s dvojim vratima i aluminijskim felgama) za tehničkog direktora, što je zračnu luku stajalo 210 tisuća kuna bez PDV-a, investiciju od 500 tisuća kuna u novu terasu, kupovinu četiriju ulaznica za koncert Eltona Johna u pulskoj Areni, te dovođenje konkurencije izuzetno profitabilnom aerodromskom Duty Free Shopu. Sve se to događalo, tvrdili su tada sindikalisti, u situaciji kada je gubitak Zračne luke u prvih šest mjeseci iznosio 11 milijuna kuna.
Ali ništa od ovoga, ponavljamo, nije ni najmanje nikoga zabrinulo i nikom ništa nije sporno. Nikom, pa ni resornom ministru Božidaru Kalmeti koji svoju životnu misiju - učiniti Zadar najljepšim gradom na istočnoj obali Jadrana - dosljedno i uspješno provodi, krizi unatoč, i u drugom mandatu HDZ-ove Vlade.
No, zar nas to uistinu treba čuditi? To da priznanje skandaloznog poslovanja Zračne luke Pula očekujemo od ministra koji je žmirio na brojne nezakonitosti u državnim poduzećima iz njegova resora i koji nije, kada su afere isplivale u javnost i postale javna činjenica, uspio pokazati ono malo društvene odgovornosti i morala, pa ponuditi premijerki ostavku?
Ne, to ne iznenađuje, jer bi takav čin bio upravo suprotan obrascu ponašanja na gotovo svim razinama vlasti u gotovo svim područjima Hrvatske od 1990. godine naovamo, bez iznimke. HDZ, SDP, HNS, HSLS, HSS, IDS, HSU, nezavisni – svejedno. Zagreb, Dubrovnik, Istra - svejedno.
Znakovita šutnja moćnih i utjecajnih
Ta Istra u Saboru ima zastupnike iz četiri stranke i jednog predstavnika nacionalne manjine, pa nitko od njih nije smatrao potrebnim pitanje poslovanja pulske Zračne luke otvoriti u parlamentu, za govornicom, pred HDZ-ovim premijer(k)om i ministrima, među kojima je i, najodgovorniji, Kalmeta. Nadalje, a još i važnije, u čelnoj fotelji Nadzornog odbora Zračne luke Pula sjedi desna ruka istarskog župana Ivana Jakovčića Valerio Drandić, koji je o svemu pa i o najnovijem skandalu znao već duže vrijeme, no ništa nije poduzimao.
Naravno, nije na predsjedniku NO-a da smjenjuje Rogovića, jer se to tijelo prije svega treba baviti nadzorom financijskog poslovanja luke, međutim već ga je i Rogovićeva rastrošnost trebala ponukati na otvaranje tog pitanja, a zadnji ga je slučaj s neispravnim i opasnim rendgen sustavom, ako ništa drugo, bar s moralne strane morao nagnati da Rogovića putem nadležnih institucija pozove na odgovornost.
Jednako je tako u cijeloj priči čudna "ne čujem, ne vidim, ne govorim" uloga istarskog župana Jakovčića koji službene ingerencije nad Zračnom lukom nema, ali je nedvojbeno osoba od velikog utjecaja i njegova bi riječ zacijelo snažno odjeknula. Jakovčić je trebao znati za probleme na pulskom aerodromu jer mu to Drandić sigurno nije prešutio. S druge strane, naši izvori tvrde da Rogović žestoko živcira IDS-ovce, ali, tobože, ne mogu mu ništa. Formalno-pravno, to je istina. Međutim, ponavljamo, utjecaj istarskog župana i riječ predsjednika NO-a nisu nešto preko čega bi resorni ministar, pa ni premijerka mogli preći tek tako.
Dakle, jasno je: Rogović treba snositi konzekvence svog neodgovornog poslovanja, ali netko ga štiti jer mu to nije u interesu. Kome i zašto? Pitanje je to na koje će odgovor dati enciklopedija hrvatskog modela obnašanja rukovodećih funkcija u javnim i državnim poduzećima. Na svim kioscima - '84. godine. (Dražen DOBRILA)
