Novi revival jugonostalgije uz Tijanu Todovsku-Dapčević, profesorice violončela i njen prošlogodišnji hit

"Sve je isto samo njega nema" pjesma je koja se veselo vrti na radio postajama svih republika ex Jugoslavije te možda (ali samo možda) označava tranziciju (i konačni "klik" u glavama) ka nečem ljepšem od (po)ratnog bijesa.

Pretpostavljam da na "Radio centru" i sličnim "dušebrižničkim" postajama koje "brinu za moral" tu pjesmu nećete čuti, ali ona trešti na zabavama, iz automobila, kafića i stanova. Uostalom, takve radijske postaje nikad nisu bile mjerilo popularnosti nečega.

Tijana Todovska-Dapčević je makedonska profesorica violončela, pop-pjevačica, pobjednica festivala "Budva 2005" koja je ovim svojim prošlogodišnjim hitom dospjela i do ušiju onih koji nerado priznaju slušanje ovakve vrste glazbe. Video spot koji prati ovu pjesmu napravljen je sa vrlo efektnom scenom i kostimografijom a u njemu se izmjenjuju "TV prilozi" iz svih šest bivših republika u kojima "spikeri" u nekoliko stihova očitavaju ono što je oduvijek bilo karakteristično za stanovnike svake od njih, pa bi tako Crnogorci najradije da Podgorica bude glavni grad, da svaki dan bude neradni, samo bi se u petak pripremali za vikend-odmor, dok u Lijepoj našoj "kao da smo Turci, na svakoj žurici narodnjaci sviraju". Sve pršti od simbola socijalizma: pioniri sa plavim kapama, crvenim maramama, petokrake, uniforme bivše zajedničke vojske...

Vesela poskočica uz folk prizvuk očigledno je recept koji i nakon krvavog rata u kojem su zaratile mnoge bivše republike Jugoslavije. Autorica je u proteklih godinu dana bila gošća u TV i radijskim emisijama svih država kojih se sadržaj tiče a naročito je cijela ta priča oživjela prekjučer, na nekadašnji Dan mladosti koji se slavio kao rođendan Josipa Broza Tita.

Pjesmu u mp3 formatu možete downloadati ovdje , a prenosimo i tekst:

Sve je isto samo njega nema

Sjećam se kad smo svi bili Valter,
I miješali malter za Brčko-Banović prugu,
Al sad kad i jaran može nosit brushalter,
Vidim da nam ova demokratija,
Baš i ne ide od ruku,
A jesmo ba ispali papci svi od reda...

Čujem u Beogradu,
Se gleda Vila Marija,
Jedino ne kužim,
Zakaj svi je zovu,
Jastreb među lujkama,
A našu lipu svaki dan,
Za Europu udaju,
A na svakoj žurci,
Ka da smo Turci,
Ajme,
Narodnjaci furaju...

Sve je isto samo njega nema,
Opet Dugme okupio Brega,
Leto vrelo, zima puna snega,
Sve je isto samo njega nema!

A, što zna ja,
A da znam podijelio bih,
Ovu moju državu na šest republika,
Ali tako da Podgorica bude glavni grad,
I da svaki dan bude neradni,
Osim petka,
kad bi radili,
Na pripremi odmora za vikend,

Site si go sakavme,
Na krajot site plačevme,
Na sekoj zid so sliki uste po kafani,
Nije si go čuvame,
Site se otkaza,
A Skopje se sekavaše,
Sega site drugi bi sakale da dojde,
Više nema, ke pričekame,

Sve je isto samo njega nema,
Opet Dugme okupio Brega,
Leto vrelo, zima puna snega,
Sve je isto samo njega nema!

Nam je bilo v redu takrat in zdaj,
Nam je vedno u redu,
Za novo leto pridemo v Beograd,
Gremo na sprehod Hiše cvetja,
Popijemo kavico v Merkatorju, Vse je kakor da smo pri nas doma,
Tovariš stari bil si frajer in pol...

A mogli smo do Tokija,
Nos ko u Pinokija,
Lagali nas tako svi do mile volje, Al on...lagao je najbolje,
Pesme smo mu pevali,
Iz Afrike ga čekali,
Imali smo more i šta bi da nam nije,
Bar Ade Ciganlije.

(2x)
Sve je isto samo njega nema,
Opet Dugme okupio Brega,
Leto vrelo, zima puna snega,
Sve je isto samo njega nema!