Nogomet: Hoće li Kaštelirci preživjeti svoj uspjeh? (Jedna druga-čija nogometna priča)
1
[slika1l]U nedjelju je odigrano zadnje kolo II. ŽNLI Centar. Budući se već "odavno" moglo znati tko će prijeći u viši rang natjecanja, kolo je bilo bez rezultatske i bodovne neizvjesnosti! Uz pobjedu od 2:0 nad neuvjerljivim Purisom u gostima, Kaštelirci su se približili prvaku Žminju samo na dva boda zaostatka.
Možda se sad valja sjetiti sudca Vitasovića i dosuđenog jedanaesterca u 97. minuti na Vinežu koji je vrijedio 2 boda i onog nedosuđenog u Koromačnom koji je vrijedio 1 bod, ali što je tu je! Svatko živi sa svojom savješću – ako je ima! Prošla je baka s kolačima! Isto tako treba biti pošten i sjetiti se 3 prosuta boda protiv Montrakera na početku drugog dijela sezone – stoga je najbolje čestitati Žminju na prolasku i krenuti dalje! Ali... kamo dalje?
Jedna druga-čija nogometna priča
Sva je prilika da će NK Kaštelir-Labinci izgubiti ovu odličnu generaciju koju je znalački uigrao i vodio izvrsni Zrile, zajedno s entuzijastičnom i lakovjernom upravom. Zašto?
E sad ne treba baš biti čarobnjak Dinamo the Magician ili David Copperfield da se pogodi razlog nestajanja bilo čega u ova oskudna vremena! Lova – naravno!
Nogometni klub sa 100-tinjak članova, od kojih su seniori tek manji dio pogona, a većinu čine mlađi uzrasti – predtakmičari, pioniri, kategorija U11 – koji u svojim mladim i poduzetnim trenerima kao i uspješnim seniorima gledaju nogometne uzore! Upravo takav klub nije cijelu prethodnu sezonu dobio ni kunu iz općinskog proračuna: sve sportske pristojbe, liječničke preglede, sudačke i delegatske troškove, troškove puta, pizza, birica, sendviča i sokova pokrili su roditelji, volonteri, sami igrači, članovi uprave i rijetki, ali vrijedni sponzori.
Naravno, to više neće ići, budući su ljudi oko kluba stalno računali kako moraju prebroditi tek tzv. "krizni period" dok se općina malo ne rekupera! Međutim! Poznato je da u kriznim vremenima najprije pokleknu kultura i sport, pa rekuperacije u općini koju lagano davi već i vlastita kanalizacija, baš i nema na vidiku...
Divlja liga za divlja vremena
Vjerojatno će se od iduće sezone i Kaštelir - Labinci pridružiti već ugašenim ili umirućim sportskim sredinama po zaleđu Poreštine: Sv. Lovreču, Višnjanu i Vižinadi. Kad im se već Kaštelir-Labinci i pridruže, mogli bi poput onih vaterpolista u Dubrovniku, osnovati mini divlju ligu u kojoj bi igrali igrači bez plaćanja prijava, pregleda, pogleda i dvogleda, nepotrebnih županijskih povjerenika i zavjerenika, administraciju i suđenje odradili bi volonteri i sport bi možda opet bio u prvom planu! Liga bi se odigrala dvokružno, svatko sa svakim, turnirski – svako kolo kod jednog domaćina i još bi se poslije mogla dogovoriti i zajednička sportska fešta... ne treba zaboraviti da je nogomet kolektivni sport koji treba najmanje tehničkih preduvjeta da bi se igrao: neka livada, plaža ili parking, tek jedna balota, dvije đačke torbe, dvije grane ili dvije grote (što zna biti zajebano ako igraš bos) nekoliko raspoloženih prijatelja i vozi Miško! Ne trebaju ti ni kostobrani ni nove najke, ni brojevi na majicama, a ni majice... ne treba ti ništa osim dobre volje – a na nju su mnogi u nogometu (a i oko njega) – izgleda zaboravili!
Umjesto da županijske nogometne organizacije pomognu umirućim klubovima, da ih oslobode pristojbi i davanja, da im uz dobru volju logistički pomognu prevladati lokalne probleme kako se ne bi ugasili, oni im još šalju opomene i požurnice za plaćanje ligaških pristojbi, delegata i sudaca opet okrećući svijet naglavce i zaboravivši tko je tu radi koga! Umjesto da alarmiraju zajednicu čim se ugasi koji sportski klub, oni šute i šalju opomene za plaćanje!
Ako već nitko ne brine o seniorima, trebali bi se sjetiti naši lokalni "odgovorni" Šukeri i Mamići da su najvećma u pitanju djeca i njihovo bavljenje zdravijim načinom života i socijalizacije nego li je isprazno višenje ispred raznih ekrana.
Trebali bi znati nogometni i sportski čelnici da kad se pogase mali klubovi po unutrašnjosti Županije - i oni više neće biti nikom potrebni, pa će se i njih polagano pogasiti!
More: tako blizu, a tako daleko!
Dok gradovi uz vodu, od Vrsara, Funtane, naravno Poreča, Tara i malo izmaknutog Novigrada, u svojim nogometnim (i ne samo nogometnim) ligama imaju osigurane prateće proračune, uposlene djelatnike i plaćene igrače i trenere, dotle se u "žednim" općinama tek nadomak moru polako gase i zadnji optimisti!
(Po logici "morske vode", danas tipujem na Tar, za koga eto, dajem dobar omjer da će iduće sezone postati prvak 2. ŽNLI Centar i da će prijeći u 1. Županijsku!)
Doduše ima još nešto malo županijske lovice za npr. boćanje po školi... ali sva je prilika kako će gradovi uz more jedva dočekati nešto tih rasutih nogometnih seniora koje će uzeti u svoje klubove ako im uopće trebaju, a ovi će pak sretni što još mogu igrati nogomet i još za to dobiti nekih 500-600 kunica (ako ne i više, a znate kolkečke's te pare) i pokrivene troškove benzine... časkom zaboraviti svoje bivše propale klubove... oni drugi koji ne nađu angažman ispast će iz sistema, vratit će se u smrdljive kladionice i bučne birtije i uz guglove, jubitoe, vocape, tvitere i fejsove pratiti sport iz "prve ruke"!
No puno veću korist megalomanski pogoni priobalnih klubova očekuju od onih nižih kategorija pionira, juniora i predtakmičara, onih koji još žrtvuju plaćanje 100-200 kuna mjesečne članarine i čiji roditelji još uvijek pate od onog poznatog sindroma Messi! To su, znate, oni roditelji koji još uvijek puni nade misle kako tri do četiri puta tjedno na treninge voze svoje male buduće Messije, Ronalde ili Ibrahimoviće... ne računajući kako su mogli izbjeći nemala razočaranja i dodatne troškove samo da se nije ugasio klub u njihovom mjestu.
Dobro, kod nas je i tako puno toga naopako, možda ne treba misliti kako naši "istarski menadžeri" (kako to gordo zvuči) u rukama imaju Messija ili Ronalda, možda je dovoljno da im naleti koji Modrić, Raketa, Srna ili Mandžo! Ili da još ipak malo smanjimo već majušnu ribicu pa se zadovoljimo i time da se u Istri sportski odgoji kakav budući Benko, Močinić, Čop, Pašalić... a vjerujem da bismo ovdje na Poreštini bili presretni kad bismo među našim klincima prepoznali ponekog nepokolebljivog Bonu, neuništivog Žiku ili bar neobuzdanog Belu.
Vidimo se u kladionici ili na fejsu!
No – ako ovako nastavimo, sport će se kao i niz drugih djelatnosti, prometnuti u elitnu zabavu kojom će se moći baviti i koju će moći organizirati samo oni koji imaju lovu za one koji imaju lovu! Oni drugi imaju sad već jeftine tablete, pametne telefone, kompjutere pa nek' se tamo igraju! Od sudionika pravimo gledatelje! Od zdravog života stvaramo krešteće, vrišteće i bezobrazne pivopije!
... a možda se netko sjeti tih naših napuštenih sportaša u onu godinu pred izbore, možda se tada netko sjeti da su i iznevjereni nogometaši – birači! Ali crkava mlada magarad, čekajući da trava naraste! A pamćenje nije baš trajna ljudska osobina!
Zato za uspomenu i pamćenje, bar u nekom iluzornom cyberspaceu, još jednom čestitamo momcima koji su za Kaštelir-Labince kao viceprvaci odigrali izvrsnu sezonu 2013./14.: Andrea Legović, Bruno Aščić, Andrej Gržentić, Antonio Kocijančić, Mark Legović, Teodor Jehnić, Vuk Bosanac, Denis Kocijančić, Marko Živković, Zoran Čizmić, Hrvoje Paić, Lovre Čuković, Luka Kos, Adrijano Kocijančić, David Radoslav, Marko Munđer, Mladen Kerin, Ivica Ereiz, Roni Pulin, Petar Benčić, Jure Bonaca, Josip Bagarić, Tuna Jerković, David Legović, Marko Kir i trener Darko Zdrilić.
(B.Ž.)
