Njegovo Veličanstvo gramper

KAŠTELIR - Pred četrdesetak godina je s područja Kaštelira i Labinci dolazilo čak 70 posto krumpira proizvedenog u čitavoj Istri, pripovijedaju nam, ne bez nostalgije, u Turističkoj zajednici ove male općine. Iako više ne drže primat u njegovoj proizvodnji, Kaštelirce za ovaj vrijedni plod zemlje svejedno čvrsto veže jedna zanimljiva okolnost – jedini ga u čitavoj Hrvatskoj u svom mikrodijalektu nazivaju gramperom. Ovaj jezični kuriozitet, koji usmena predaja dovodi u vezu s prolaskom Napoleonove vojske ovim prostorima, bio je dovoljan da se oko na prvi pogled ni po čemu atraktivnog ni iznimnog gomolja izgradi višednevna turistička manifestacija, Gramperijada. U njoj se, uz malo mašte i mnogo truda, razni zabavni, sportski, gastronomski i ini sadržaji na najdomišljatije načine svode pod jedan jedini zajednički nazivnik – gramper.

Da u vrijeme Gramperijade sve mora biti u znaku krumpira, primijetit će svaki kaštelirski gost. Dovoljno je baciti oko na oveći stol s izloženim gramperima svih oblika i veličina – duguljastim, srcolikim, pravilnim, asimetričnim. Najteži, od čak 912 grama, ove godine je donijela ponosna vlasnica Ana Matković iz Mekiši. Drugo mjesto je osvojila Giulia Zancola (880 grama), a treće Natali Radešić (877). U drugoj kategoriji, rezerviranoj za najneobičnije grampere, titulu najboljeg ponio je Mateo Cosetto, izloživši onaj u obliku stabla. Drugo mjesto pripalo je »kaktusu« Anđela Beakovića, a treće »perima« Antonija Miljanovića.

Neizostavna ponuda jela na bazi krumpira ove nam se godine učinila nešto skromnijom, no glavna atrakcija, ledena torta od grampera, ponovno je bila tu. Ni izgledom ni okusom nije odavala da u sebi krije za slastice neobičan sastojak. Usuđujemo se pitati – ima li u njoj uopće krumpira?

- Naravno da ima. Uopće nema brašna, samo gramperi. Krumpir vam je zapravo škrob, dosta sličan brašnu. Dodate orahe, čokoladu i ostalo i razlika se niti ne primijeti, objašnjava nam Maja iz Turističke zajednice, koja svake godine pripremi pozamašnu količinu slatke gramper-torte. Isto je i s pečenim kolačem od krumpira, kojeg se poveći komad mogao dobiti za deset kuna.

Zanimljivo je kako, bez obzira na to koliko pojedina feštarska navika bila nespojiva s krumpirom, Kaštelirci je uvijek uspiju povezati s njim. Sportska natjecanja tako postaju gramper-turniri, a dječja priredba se sličnom logikom najavljuje kao gramper-festival.

Kaštelir su proteklog vikenda pohodili i ugledni gosti iz Belice, prijateljske međimurske općine koja s kaštelirskom dijeli nemali interes za krumpir. No, dok je Belica za nj vezana kao za osnovnu poljoprivrednu kulturu, kojoj su čak podigli spomenik, gramper u Kašteliru ima humoristični predznak. Postao je podlogom za brojna komična natjecanja – poput onih u brzom jedenju i guljenju krumpira. Tu je i maskota manifestacije, simpatični Gramperko s gomoljima umjesto stopala, koljena i trupa, a u dječjim radionicama, koje se također organiziraju tijekom trodnevne fešte, mališani redovito crtaju grampere ili slikaju s i na njima.

Zabavni sadržaji inspirirani tim gomoljem svake su godine sve brojniji. Tako je ove godine održana prva dječja gramper-olimpijada, u kojoj su se natjecale tri ekipe nazvane po sortama krumpira – Mona Lisa, Desire i Jerla. Neke od neobičnih disciplina u kojima je valjalo odmjeriti snage bile su trčanje s krumpirom u žlici i kotrljanje nepravilnih grampera do cilja, što se, kako doznajemo od organizatora, pokazalo kao vrlo težak zadatak.

Napisala i snimila M. DODIĆ