Nismo znali!
Sedmero vijećnika Vižinade nedavno se ogradilo od postupanja bivšeg načelnika Marina Baldinija u slučaju neslavne prodaje dviju starih škola krajem 2005., kao da sudski spor koji je uslijedio, i zabrana raspolaganja tim nekretninama, s njima nema ama baš nikakve veze. Nakon što se Općina već tri godine parniči sa zagrebačkim kupcima iz tvrtke Infoecho, vijećnici sada vele da nisu znali za određene postupke tadašnjeg SDP-ovog načelnika – navodno nije poštovao odluke vijeća, nije na vrijeme raskinuo ugovor te ih o tome dezinformirao.
Možda ih treba podsjetiti da je neslavna priča s nizom krivih koraka i traljavih odluka dobrim dijelom i rezultat rada tog istog vijeća, koje je o poslu vrijednom više od tri milijuna kuna odlučivalo bez dovoljno informacija, stručnih tumačenja, a često i bez jasnoga stava što u pojedinim trenucima treba činiti. Situaciju je dodatno pogoršavala mučna atmosfera i pogrde kojima su IDS-ovci Marijan Arman i Dorijano Ritoša, tada u oporbi, častili Baldinija. Sada, kada vijećnicima polako sviće što su (svi skupa!) učinili, i da bi Općina mogla pretrpjeti još veću štetu, krivnju elegantno svaljuju na bivšeg načelnika. Ne ulazeći u njegovu eventualnu odgovornost, koja nije dokazana (niti je itko pokrenuo bilo kakav postupak da se jednom zasvagda utvrdi je li učinio kakve propuste oko prodaje škola), neosporno je da ni vijećnici nisu bez grijeha.
Unatoč tome, predsjednik vijeća Valter Šikman sada veli da nije znao što je točno Baldini činio u vezi prodaje škola, iako je tada vladao u koaliciji s njim! Zanimljivo je da mu nije palo na pamet da je dijelom i sam kriv za svoje navodno neznanje. SDP-ovka Laura Kešac pak i sama diže ruku za izjavu protiv Baldinija, ne znajući da se njome ograđuje od vlastitog stranačkog kolege (?!).
Izjava možda neće imati nikakav učinak, možda je pravno i nebitna, no njeno izglasavanje dovoljno govori o svijesti vijećnika da u lokalnom parlamentu ne sjede za ukras, već vladaju, odlučuju, i za to su odgovorni građanima koji su ih birali.
Ako nisu u stanju stati iza svojih odluka, informirati se te dobro znati i razumjeti o čemu to glasaju, javnoga se posla nisu trebali ni prihvaćati. Vižinada je u slučaju starih škola izgubila više od tri godine i više od tri milijuna kuna, a školama do okončanja spora ne može raspolagati. Najlakše je izgovarati se neznanjem, no vijećnici taj luksuz nemaju. Da su odlučivali s punom sviješću o vlastitoj odgovornosti, informirali se i znali što rade, debakla sa školama vjerojatno ne bi ni bilo.
Martina DODIĆ
