Nismo se moj frend Danči Šaškin i ja posvađali niti vjerojatno ikad hoćemo

Ovakvim se stvarima uglavnom bavim na svojem Facebook zidu, ali sam odlučio poslušati one koji mi sugeriraju da tekstove pustim širem krugu ljudi. OK, kad je portal već moj, neka bude tako. Ovo je široka tema o Poreču i Porečanima, politici, kulturi ophođenja i komunikacije, tračevima. Ništa konkretno, ali svačega pomalo. Cilj je ovog teksta da potakne razmišljanje i diskusiju. Imenom i prezimenom, po mogućnosti, jer ni naš gradski tajnik ne voli bezimene :-)

Malo mi je, priznajem, smiješno i čudno kad me vani pitaju zbog čega se sa svojim frendovima "svađam na Fejsu". Bilo je toga i ranije, a ima i sada, pa da ne pojašnjavam svakome ponaosob, dozvolit ću si luksuz da uz Danielovo (Daniel Šaškin, automobilist, poduzetnik, političar iz Poreča op.a.) dopuštenje iznesem i javno pojašnjenje.

Iz svake diskusije, bila ona argumentirana ili ne, možemo naučiti nešto novo, a ako to i ne uspijemo svaki put, često postoji makar minimalna šansa da će jedna ili druga strana, (možda, ali nije to uvjet), prihvatiti nešto za što shvati da je ispravno. Ili će svatko, zadržavajući svoje mišljenje, nastaviti svojim putem.

Nedavno je kolega Buraz s burze napisao nešto što se mom frendu Dančiju nije svidjelo, pa je krenuo komentirati, a ja sam mu odgovorio. Pa opet i opet. I nismo se složili oko svega, ali pobogu, daleko je to od svađe!

Nije mi jasno kako si itko može dozvoliti da nesuglasice na društvenoj (naglašavam: društvenoj!) mreži ide pretakati na osobni nivo. OK, bilo je u mojim Facebook fajtovima i prilika kad sam, ne pronašavši nikakav pozitivan razlog za nastavak diskusije, jednostavno prestao diskutirati, ali uvijek bez pjene na ustima.

Bilo je i sugovornika koji su (ah, taj ego!) osvetoljubivo na mojem zidu (ili zidu mog portala) iznosili stvari koje mi se nisu svidjele, bile su mi dosadne ili se jednostavno nisu uklapale u temu, poput komentara tipa "Blabla" na članak oko kojeg se netko dobro potrudio istražiti izvore. Najuporniji su jednostavno izbrisani sa liste mojih FB prijatelja, što ne znači da ih mrzim ili nešto slično. Naprotiv. Samo sam od sebe odgurnuo negativnosti koje mi stvarno, ali stvarno nisu u životu potrebne. No hard feelings.

Jednako tako, oni skloni ispadima sigurno su primijetili da na portalu imamo nultu stopu tolerancije prema šovinističkim izjavama, pozivima na linč i sličnim gluparijama. Njihovi autori odmah, bez opomene, dobiju trajnu zabranu komentiranja na portalu. Bez prava na pomilovanje!

Ne, razgovor prekidam samo i isključivo u trenutku kad shvatim da nije produktivan.

Moji razgovori i javne diskusije sa Dančijem i mnogima drugima uglavnom su produktivni, ili barem nisu štetni. Nema tu svađe niti podizanja obrve. Ako me život ičemu naučio, onda je to bila spoznaja da su nastojanja oko zadržavanja pozitivnog stava gotovo uvijek korisna. Od svakog se živog bića nešto može naučiti, a život ne smijemo doživljavati kao crno-bijelu ploču. Jednako tako, još mi nikad nikoga nije uspjelo u nešto uvjeriti povišenim tonom, podizanjem obrve ili lupanjem šakom po stolu.

U diskusije na Facebooku i svakodnevnom (onom "pravom") životu se, dalje, rijetko kad upuštam sa osobama koje ne poznajem, ili su anonimne. Komentirati anonimno zajedno sa onima koji se potpisuju punim imenom i prezimenom smatram nepristojnim, ponekad i kukavičkim (ovisno o situaciji i motivima anonimca), pogotovo kad se netko takav nađe svakom loncu biti poklopac, o svemu imati mišljenje i javno ga iznositi, biti upućen u sve tajne, biti stručnjak na svim poljima (ekonomija, nogomet, šah, elektrotehnika, fotografija, politika...) a pritom se skrivati iza nekog više ili manje glupog nadimka, odnosno izmišljenog imena i, što posebno ne volim, vrijeđati osobe kojima se zna ime i prezime!

Ne objavljujem niti članke čitatelja koji mi odbijaju okriti svoj identitet, jer su me takvi u 11 godina otkad uređujem portal više puta nastojali navući na tanak led ili pogrešan trag (mika sono šemo io!). Znam da većina vjerojatno nije takva, ali nemam namjeru odgovarati za druge, ako baš ne moram.

Cijenim građansku hrabrost i iznošenje stava potpisom pod njega, ma o kakvom se stavu radilo.

Zbog toga se ni sa Dančijem, niti sa bilo kime od Facebook frendova najvjerojatnije nikad neću posvađati. Sve ono što jedni drugima izgovorimo na Fejsu spremni smo si ponoviti uz kavu, diskutirati, složiti se ili ne složiti. Ali svađati se ili ispoljavati mržnju - nikako.

A o građanskoj hrabrosti pišem zbog nečega što sam odlučio ostaviti za kraj: onoga trenutka kad simpatizeri vladajućeg IDS-a počnu javno, svojim imenom i prezimenom lajkati dobre stvari kod oporbe i kad oporba učini isto sa onima koji zastupaju suprotne stavove, tek će tada biti moguće razviti civiliziranu, razumnu, smislenu i produktivnu diskusiju. Dok se to ne dogodi, imat ćemo ovo što imamo: lajkanje svojih i ignoriranje ili pljuvačinu tuđih stavova, odnosno nedostatak bilo kakve zdrave komunikacije.

Jer, vjerovali neki ili ne, i u IDS-u i u oporbi ima jako, jako kvalitetnih ljudi koje treba prestati procjenjivati po društvu u kojem se kreću ili u kojem piju kavu.

Na koncu, život je više od politike koju treba shvatiti kao mogućnost da popravimo životno okruženje. Ako samo ponavljamo da je politika kurva, ona će to za nas na kraju doista i postati.

Ne slažete li se sa onime što ste upravo pročitali, izvolite mene prvoga popljuvati, jer kave pijem i razgovaram sa svim strankama i listama, među kojima su svakako i one koje vam nisu po volji. Dapače, stavovi nekih od njih nisu ni meni po volji. No, zastupaju one koji se sa njima slažu i dužni smo ih saslušati, kao i oni nas, a svako je javno izneseno mišljenje podložno kritici javnosti. Pa i kritizerstvu napaljenih anonimaca koji bi, kad bi se potpisali imenom i prezimenom, vjerojatno doma od žene dobili šamar ili dva. A takvi žive svoj anonimni život do trenutka kad pretjeraju, pa dobiju ban odnosno zabranu komentiranja.

Poželjno je za bolju komunikaciju savladati i komunikacijske vještine. Internet je prepun uputa kako ih steći ili usavršiti. Posljednju na tu temu koju sam pročitao možete pronaći ovdje .

Ako više volite hrvatski jezik, jedan je autor napisao da je konflikt prilika za promjenu, novi odnos, za bolje poznavanje sebe.

Naša kolumnistica Conny Petö Đeneš također je nedavno pisala o nenasilnoj komunikaciji.

Slobodno komentirajte!