Nigdje bez propusnice - kretanje u doba korone

U jeku pandemije koronavirusa i sve strožeg režima društvenih kontakata, propusnice su nova preokupacija stanovnika Poreča i okolice. Obruč se steže, pravila kretanja su sve stroža.

Udaljenosti su se povećale i više ne odgovaraju starim predodžbama. Dnevne migracije prema Poreču, malobrojne koje su još moguće, više nisu stvar 10-ak ili 15-ak minuta vožnje.

Za taj nekoć jednostavni đir, o kojem se nije mnogo razmišljalo, sada je potreban dokument. Njegovom izdavanju prethodi procedura. Treba poslati zahtjev, obrazložiti kuda se i zašto ide, ostaviti podatke, pričekati da propusnica stigne.

Sreća u nesreći, digitalno doba olakšava proces. Mailovi, pametni telefoni i chat aplikacije pomažu, no i tome unatoč, put do Poreča odjednom je znatno dulji.

Uz propusnice se već bilježe i anegdote koje se prepričavaju u telefonskim razgovorima. Može li OPG-ovac dobiti propusnicu za odlazak na vlastita poljoprivredna dobra u drugoj općini? Što ako tamo ima životinje koje treba nahraniti?

Pitanja koja ranije nisu postojala odjednom su bitna. O svakoj ruti se pažljivo razmišlja. Vinograd je nedaleko od kuće, ali je u drugoj jedinici lokalne samouprave. Treba li vaditi propusnicu i za to? Smije li se u šparuge, ako se ide samostalno, i ako se ne krši zabrana okupljanja?

Stariji među nama sjećaju se ograničenja kretanja na ovim prostorima u vrijeme Drugog svjetskog rata. U nekim zemljama, prekršitelje mjera zaštite od COVID-19 policija će i danas izbatinati na ulici, ili rastjerati suzavcem. Prizori koje je teško gledati bez žalosti, i zahvalnosti što ne živimo u takvom društvu.

U ovom kutku svijeta mjere ograničenja kretanja su ipak papirnate i digitalne, a represija se zadržava u domeni pristojnih upozorenja policajaca i tek pokojeg izoliranog incidenta. Pa ipak, kada se život vrati u tokove koje smo poznavali ranije, vjerojatno ćemo drugačije gledati na jednu od temeljnih ljudskih sloboda - slobodu kretanja. (dm)