Neuništive plastične vrećice

[lika1]POREČ - Dok je Usluga od građana otkupljivala plastičnu, metalnu i staklenu ambalažu, mogli ste čiste savjesti u dvorište nekadašnje tvornice Školjke, u kojoj se odvijao otkup, ponijeti i plastične boce od ulja, šampona i deterdženata te limenke i staklenke od konzerviranog voća i povrća. Za tu ambalažu nije isplaćivana naknada, ali je ostavljena Usluzi na savjesti za primjereno zbrinjavanje. Međutim, budući da ona nije predviđena za preradu, vjerojatno završi zajedno s kućnim otpadom i opterećuje sanitarne deponije.

Pročulo se da se takav otpad može odložiti negdje u Rovinju, a od direktora porečke Usluge Rodoljuba Kosića saznajemo da je to točno. »Rovinj je za jedno naselje organizirao eksperimentalno prikupljanje takvog otpada, a takav je pilot-projekt u planu i za Poreč«, kaže Kosić.

[lika2]Koliko šanse ima zaživjeti prikupljanje samo plastične ambalaže za koju nije predviđena isplata naknade, dok se na razini države najproblematičnijima proglašavaju plastične vrećice, sasvim je drugo pitanje. Činjenica je da na jedno domaćinstvo, po nekim svjetskim procjenama, otpada između 60 i 70 vrećica tjedno, koje se ne zbrinjavaju posebno, nego ostaju na sanitarnim deponijima i neuništive su.

Ekolozi preporučuju – koristite platnene vrećice. No, kad je riječ o odlaganju kućnog otpada, opet dolazimo na isto – vrećice za smeće također su od PVC-a pa se razuman čovjek, zabrinut za okoliš, mora upitati gdje je svrha tih tobožnjih velikih projekata zbrinjavanja i recikliranja. Istina, na taj način se riješimo dijela otpada, ali što je s onim drugim? Mora postojati razumniji način zbrinjavanja smeća.

Kosić kaže da postoje različita iskustva zapadnoevropskih zemalja, o čemu pripremaju svojevrsnu javnu prezentaciju. Naime, svaki pokušaj savjesnog tretiranja otpada velikim se dijelom oslanja na volju građana da se uključe.

S. MATEJČIĆ