Neplaćanje opet u modi

Piše Edita Vlahović Žuvela

Financijska agencija, koja vodi jedinstveni registar računa i koja svaki mjesec objavljuje podatke o likvidnosti i solventnosti, obustavila je objavu podataka (od svibnja nadalje) jer, kako nam je rekao član Uprave Tomislav Vintar, Finina izvješća pružaju iskrivljenu sliku.

“Odlučili smo napraviti ozbiljan redizajn izvješća jer ono u sadašnjem obliku više ne ispunjava svoju funkciju. Njihova objava nema nikakve svrhe. Bespredmetno je razgovarati o dospjelim potraživanjima i dugovima koji se vuku godinama, još tamo iz 90-ih. Od oko 12,7 milijardi nepodmirenih kuna, oko deset milijardi kuna više ne potpada pod nelikvidnost nego je riječ o klasičnoj insolventnosti. To znači da su ta poduzeća otišla u stečaj ili su u likvidaciji pa ti dugovi ne bi trebali biti predmet ovog izvješća. Ti podaci moraju se svrstati u posebnu kategoriju, možda treba napraviti dva, tri specijalizirana izvješća“, kaže Vintar.

U Europskoj uniji kašnjenje u plaćanju, baš kao i u Hrvatskoj, uobičajena je pojava i razlog je svake četvrte insolventnosti, što joj godišnje donosi gubitak od 23,6 milijardi eura. Ogromna je, međutim, razlika u tome kako se administracije i institucije odnose prema tom problemu u Hrvatskoj i EU. Članice EU već sedmu godinu primjenjuju, doduše s različitim uspjesima, direktivu o sprečavanju kašnjenja plaćanja u komercijalnim transakcijama. Primjenu iste te direktive od naše Vlade u lipnju je zatražila Udruga poslodavaca graditelja koja djeluje u okviru HUP-a.

Europska komisija najavila je također pojednostavnjenje procedure naplate dugovanja, a što o svemu misli Vlada nismo uspjeli doznati jer nam u 15-ak dana iz Banskih dvora i Ministarstva financija nije stigao nikakav odgovor.

Koliko je velik problem neplaćanja u Hrvatskoj, u ovom trenutku gotovo nitko ne može reći. Blic-anketa koju je za Eukonomist proveo Hendal pokazala je kako se s nenaplaćenim potraživanjima muči svako drugo poduzeće.

Nove analize

Kako najavljuje Vintar, Fina će najvjerojatnije polovicom srpnja objaviti najnovije podatke za svibanj i lipanj, ali nakon što ih njezini analitičari uz pomoć ekonomskih stručnjaka proanaliziraju i osmisle novu formu koja bi trebala davati realniju sliku onoga što se događa u gospodarstvu.

“Želimo razgraničiti neke stvari, demistificirati što je to nelikvidnost, što je to insolventnost, a što su neke druge pojave jer činjenica je da su posljednjih nekoliko godina svi ekonomski pokazatelji jako dobri, da je lani gospodarstvo ostvarilo rekordnu dobit. Nelogično je da je u takvim okolnostima nelikvidnost ovako velika kao što bi se dalo zaključiti iz naših izvješća“, smatra Vintar.

Prema tim izvješćima, na temlju kojih Hrvatska gospodarska komora radi svoju analizu gospodarskih kretanja, ipak je već godinu dana primjetan trend rasta insolventnih pravnih osoba i nepodmirenih naloga. U travnju ove godine bilo je registrirano 23.146 insolventnih pravnih osoba (poduzeća su solventna kad njihova imovina vrijedi više od obveza), što je za 9,5 posto više nego u travnju 2006. Istodobno se bilježi nastavak trenda rasta vrijednosti nepodmirenih naloga koji je započet u kolovozu prošle godine, tako da je ukupna vrijednost tih naloga krajem travnja iznosila 12,7 milijardi kuna i veća je za 1,5 milijardi kuna u odnosu na travanj prošle godine, istaknuli su analitičari HGK. Također su naglasili kako se nenaplaćena potraživanja od preko 360 dana odnose na 18.813 poduzeća, a iznose oko 11 milijardi kuna. Njihov udio u ukupno nepodmirenim nalozima iznosi čak oko 88 posto, a analitičari ističu da broj takvih poduzeća u posljednjih godinu dana raste.

Nepoznata razina nelikvidnosti

Na pitanje je li domaće gospodarstvo ponovno pod udarom nelikvidnosti (poduzeća su likvidna kad obiluju sredstvima koja se brzo mogu pretvoriti u gotovinu), kao što to sugeriraju rekordno velik dug HZZO-a dobavljačima lijekova od oko 2,2 milijarde kuna ili problemi građevinara i trgovaca npr., ekonomski stručnjaci ne mogu dati jednoznačan odgovor. Kako nam je objasnio jedan od ekonomista s kojim je Fina u vrijeme zaključenja ovog broja Eukonomista pregovorala o tome da se angažira na redizajnu njezinih izvješća, riječ je o složenom problemu za čije je sagledavanje potrebno napraviti dinamičku analizu, odnosno vidjeti kakvi su rokovi dospijeća, na koliko dugo razdoblje se oni ugovaraju, koliko se kasni po rokovima, kako se kreću podaci po industrijskim granama i slično.

Pitanje je ima li uopće Fina sve potrebne pokazatelje jer njezin registar ne obuhvaća podatke o svim nepodmirenim dospjelim obvezama poslovnih subjekata. Podatke Fini, naime, dostavljaju poslovne banke koje blokiraju račun samo kad na naplatu dođu obveze, a tvrtka na svom kontu nema dovoljno novaca da ih podmiri. Za brojna javna poduzeća, koja, nažalost, ne objavljuju svoja izvješća na način kao javna dionička društva, nema transparentnih podataka. Za jedinice lokalne uprave i samouprave također ne postoje transparentni podaci, dok se podaci vezani za korisnike državnog proračuna vode u okviru riznice Ministarstva financija.

Zloupotreba moći

“Neplaćanje je postao vrlo ozbiljan problem koji želimo staviti u fokus. Riječ je zapravo o dva problema: jedan je taj što se ugovaraju dugi rokovi plaćanja, a drugi što se onda ne poštuju ni ti rokovi“, tvrdi Zdenko Karakaš, direktor HUP - Udruge poslodavaca graditeljstva Hrvatske.

Karakaš je pojasnio kako je njegova udruga pokrenula inicijativu za preuzimanjem Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o sprečavanju zakašnjelog plaćanja ne samo zbog građevinara nego zbog cijelog gospodarstva jer se ta direktiva odnosi na sve komercijalne transakcije. Iskustvo EU pokazalo je, naime, da kašnjenja u plaćanju jako ugrožavaju mala i srednja poduzeća te obrtništvo.

Javna je tajna da u hrvatskoj poslovnoj zajednici vladaju dvojaki odnosi. Jedni su obilježeni uzajamnim povjerenjem pa poslovni partneri uvažavaju razumna kašnjenja plaćanja i ne posežu odmah za tužbom. Druga je stvar kad veliki igrači zloupotrebljavaju svoj gotovo monopolski položaj pa prema manjim dobavljačima nastupaju po sistemu uzmi ili ostavi. U slučaju prekoračenja ionako dugih rokova, manji vrlo često, s obzirom na efikasnost sudstva, odustaju od podizanja tužbe.

“Ugovaranje predugih rokova plaćanja ukazuje na neravnopravan odnos na tržištu i osiguravanje likvidnosti dužnika na račun vjerovnika. U građevinarstvu se to odnosi na glavnog izvođača prema podizvođačima. To je čista zloupotreba položaja kad veliki s pozicije moći iskorištavaju male, a to se ne odnosi samo na javni nego i na privatni sektor“, upozorava Karakaš i dodaje kako bi, barem kad je riječ o građevinarstvu, trebalo uspostaviti takav sustav plaćanja u kojemu veliki izvođač mora platiti manjeg podizvođača pod istim uvjetima pod kojima je on ugovorio posao.

Na primjedbu kako neurednosti plaćanja na mikrorazini, među poduzećima, spadaju u sferu komercijalnih odnosa koji podliježu tužbi i slobodnoj odluci prekidanja poslovnih odnosa, Karakaš je kazao da ako već u nacionalno zakonodavstvo unosimo rješenja EU, trebali bismo prenijeti i jedno od, po njemu, najznačajnijih rješenja koja se tiču poduzetnika. EU je, naime, uvidjela kako je za dužnike u većini članica zakašnjelo plaćanje financijski isplativo zbog niskih kamatnih stopa na takva plaćanja i sporog postupka dobivanja naknade. Direktivom je stoga određen rok plaćanja do 30 dana. Ako investitor ne obavi plaćanje u tom roku, nakon što primi fakturu ili drugi adekvatan zahtjev za plaćanjem, predviđeno je automatsko naplaćivanje kamata. Sada je predviđeno da ona iznosi zbroj referentne kamatne stope Europske središnje banke plus najmanje sedam posto. Dakle, u hrvatskom slučaju barem oko 10 posto.

Multilateralna kompenzacija

Dok inicijativa HUP-a ne padne na plodno tlo, kakvu-takvu pomoć u rješavanju problema, nakon što se s njima i sam suočio, ponudio je Warp studio poduzeća Neobit iz Zagreba kad je prije dvije godine osmislio on-line sustav za zatvaranje višestranih financijskih prijeboja, www.kompenzacije.biz. Edin Đikoli, direktor Warp studia i autor njihovog virtualnog sustava multilateralne kompenzacije, pojasnio je kako je njihov sustav dobrovoljan te da je kompenzaciju moguće provesti samo sa članovima sustava. Članstvo je besplatno i tek kada se zatvori kompenzacija, plaća se naknada od jedan posto od kompenzirane svote.

“Nitko ne može vidjeti tuđe podatke, sustav je jednostavan i siguran. Kada se klijent prijavi, može vidjeti svoje podatke i ono što njegov dobavljač potražuje. Taj iznos može prihvatiti ili osporiti“, ukratko nam je objasnio Đikoli kako rade www.kompenzacije.biz naglašavajući da će sustav biti posve efikasan kad obuhvati 2000 članova (danas ih ima preko 500).

Warp studio lani je uspio “zatvoriti“ tek oko 20 milijuna kuna, priznaje Đikoli i dodaje kako su njihovi slovenski kolege, E-kompenzacija u koju je uključeno oko 6000 članova, lani imali prijavljenih obveza u visini 2,4 milijarde eura. Objašnjavajući skromne rezultate on-line kompenzacije, Đikoli kaže da je riječ o psihološkoj barijeri, strahu poduzetnika od Interneta, strahu da će netko drugi moći vidjeti podatke o njihovom poslovanju, a nije im dovoljno ni poznato kako multilateralna kompenzacija funkcionira.

“Čudno nam je kad klijent, prije nego što se prijavi u sustav, želi vidjeti jesu li njegov partneri također članovi jer misli kako bez njih ne može zatvoriti potraživanje“, rekao je Đikoli, dodajući da se u lanac najčešće uključuju mala poduzeća.

U HUP-u su nam potvrdili kako su upravo ona i najzainteresiranija za implementaciju EU direktive o sprečavanju zakašnjelog plaćanja, a dobar početak bi bio da se napokon počne raspravljati o tome koliko su zapravo uspješna ona poduzeća koja svoju likvidnost održavaju ugovarajući rokove plaćanja ne kraće od pola godine.