Branislav Mirković gradu i sugrađanima poklonio obnovu batane Baby

Ribar i zaljubljenik u gradnju malih brodova Branislav Mirković u radionici pored svoje kuće u Novoj Vasi više je mjeseci popravljao malu batanu Baby, koju su radnici porečkog komunalnog poduzeća Usluga prethodno odvezli s mjesta gdje se godinama nalazila – na travnjaku pored marine i Općinskog suda. Baby je ondje bila izložena zubu vremena, bijesnim ispadima vandala i zaboravu, o čemu smo više puta pisali. Branko, kako ga svi zovu, svoj rad odlučio je pokloniti sugrađanima i Gradu Poreču, a batanu koja mu je stigla u jako lošem stanju, neodržavana, trula i polomljena, dovršio je prilično brzo.

Baby se danas na svoje mjesto vratila ista kakva je bila – u veseloj žuto-zelenoj boji i u prisutnosti uzvanika: Branka i njegove obitelji, gradonačelnika Lorisa Peršurića , direktora komunalnog poduzeća Usluga Poreč Milana Lakovića te članova obitelji Danka Poropata koji je Baby poklonio gradu. No, kaže Branko, to je 80 posto nova barka i neće je se moći tek tako razbiti!

-O ovoj batani više sam puta čitao na portalu Parentium.com kao i da se traži tko će je popraviti. Ponudio sam se besplatno, s time da "Usluga" osigura sav potreban materijal, jer sam čitav život ribar. Ribari su i moj djed i otac, a i supruga je iz ribarske obitelji. Ova barka zaslužila je da bude popravljena, jer je njen vlasnik Danko Poropat, koji ju je gradu poklonio, njome prehranjivao obitelj. Nisam ga upoznao, ali volio bih da to malo što nam je od tradicije ostalo sačuvamo, te da to prenesem i na svoju djecu, kazao nam je Branko nedavno u svom domu, gdje sa suprugom Ingrid živi s devetomjesečnim sinčićem Lorenom i 15-togodinjim Gabrijelom.

Podsjetimo na priču o batani Baby koja je šest godina „ležala“ na četiri coka kod marine. Nakon što je naš portal više puta pisao i nakon što su nas više puta zvali građani da se nešto poduzme i spasi ta drvena barka, koja je trebala na tom mjestu na rivi biti ukras i ponosni podsjetnik na minula vremena u našem gradu, u kojem su se nekoć stanovnici prehranjivali ribarstvom. Baby je, umjesto toga, svih ovih godina bila zaboravljena i zapuštena. Lokalni novinari založili su se da gradske službe konačno preuzmu odgovornost i brigu o batani. Taj simbol malog ribarstva u Poreču, danas ugroženog interesima političara i lobija, gradu je prije šest godina u najboljoj namjeri darovao sugrađanin Danko Poropat. Puno smo puta upozoravali na njeno propadanje. Osim nas i građana, spominjali su je i političari, ali ništa nisu učinili. Nakon neuspjeha s još jednim člankom iz 2015. godine, nedavno smo nazvali lokalne vlasti i direktora Usluge koji su obećali spasiti Baby. A ona se danas vratila na svoje mjesto na rivi kod marine i zasjala je u punom sjaju. Briga građana i lokalnih novinara ipak je dovela do sretnog završetka priče o ovom djeliću povijesne baštine. Grad je, k tome, obećao da će s Uslugom dogovoriti o načinu očuvanja i njenom održavanju u budućnosti, kako bi se sačuvala od propadanja te i dalje dostojno predstavljala djelić porečke povijesti. Nadamo se da će tako i biti!

A to treba zahvaliti i Branku, rođenom Rovinježu koji se zbog ljubavi preselio u Novu Vas.

-Batana Baby je bilo u tako lošem stanju da sam 80 posto morao nanovo napraviti. Od nje su ostali mankuli za privez, krmeno zrcalo, ašta od prove, klupa i nekoliko bočnih rebara. Popravljao sam je po danu i noći, kada god sam mogao, ovisno o poslu. Svaki dan idem u rodni Rovinj gdje ribarim, a ljubav prema brodogradnji naslijedio sam od djeda Jefta Mirkovića koji je bio stolar i pravio je ribarske batane, priča nam Mirković koji kaže da se u Novoj Vasi odlično snašao i da su ljudi ovdje jako dobri.

Branko je dosad gradio barke od plastike, a ova mu je prva od drva. Kaže da to nije nimalo lak posao, a da ju je trebalo napraviti od nule – ne bi se u to upuštao. Puno jednostavnije je raditi s plastikom. Batana Baby mu je zbog toga pravi izazov.

-Dosad sam napravio desetak plastičnih barki, duljine oko 4,5 metara. Neke sam zadržao, neke prodao, a sad kad je Baby na svojem mjestu, dovršit ću još jednu plastičnu koju sam započeo. To zaista volim raditi i volio bih od toga i živjeti, ali u današnjoj Hrvatskoj to je nemoguće. Kada sam bio mali pravio sam brodove od kartona, prisjeća se naš sugovornik, dodavši da je ponosan što je krenuo djedovim stopama.

Sa šest godina ulovio je svoju prvu ribu, a svemu ga je naučio otac Branko, koji je i danas profesionalni ribar. Vodio ga je sa sobom od malena, a prvu batanu poklonio mu je kada je Branislav navršio 17 godina. Isto toliko godina ima njegov obrt za ribarstvo, a lovi prvu klasu ribe – orade, brancine i zubace. Veli naš sugovornik da se sve proda, ali samo od toga ne može se živjeti. Ribarstvo mu je hobi i ljubav, kao i brodogradnja za koju kaže da je zaista jako talentiran. Suprugu je upoznao preko njenog brata, također profesionalnog ribara i zbog toga se prije pet godina preselio u Novu Vas, gdje se jako dobro osjeća i ima puno prijatelja. Zbog svega toga je, kada je pročitao priču o batani Baby i da se traži tko će je popraviti, odmah osjetio da nešto mora poduzeti. Zaključio je da zauzvrat ne očekuje ništa od Grada Poreča, osim zahvale, te poručuje da se Baby na svoje mjesto vratila izgledom ista kao što je bila – ali ipak kao potpuno nova, sređena, čvrsta i otporna barka!