Nedjeljni đir po novom Ipsilonu
1
Ne budi lijen, jučer sam motorom zapalio do Ladrovići i pokušao doći novom trasom Ipsilona do Mirne. Hm, bio sam blizu ali ispriječilo se blato, šljunak pa i teški strojevi te sam kapitulirao kod Kaštelira.
[slika1]Priča počinje kod Ladrovići, blizu "Barake" (hehe, zna ekipa na vrijeme di napraviti oštariju :-)) gdje sam snimio ovaj nadvožnjak na slici. Sve je još u fazi teških radova ali je dovoljno izglađeno pa se autom može komotno proći, a motorom još lakše. Istina, moja teška Yamaha (kako ćemo kasnije vidjeti) nije baš namijenjena sportu kojim sam se pokušao baviti ali poslužila je barem za dobar komad zamišljenog puta.
[slika2]Na drugoj slici su cjevčine koje očigledno služe za odvod vode koja drenažom dospijeva na rub buduće prometnice. Opseg tih cijevi je takav da bi se odraslu osobu komotno moglo katapultirati od Poreča do Kopra. Impresivno, zar ne? Skoro cijelom trasom kojom sam prošao te su cijevi već zatrpane odnosno smještena pod zemlju, pa se doista može reći da posao na Ipsilonu teče solidnom brzinom.
[slika3]Dovršeni su ili pred dovršetkom i brojni putevi koji sijeku tu trasu brze ceste, a koji prolaze iznad nje ili ispod (kao na slici). Ti su putevi uglavnom uređeni iako mi baš nije jasno zašto su na nekim mjestima tako krivudavi (kao npr. komad kojim se sad ispod Ipsilona prolazi putem od Kaštelira prema Vižinadi.
[slika4]Kad cesta (kako najavljuju:uskoro) bude u funkciji, vjerojatno će se njome raštrkati fotografi pa će nastati brojne lijepe nove kartoline jer na mjestima (pogotovo na višem dijelu iznad Kaštelira) je pogled na more i na zapadnu obalu Istre takav da vam stane dah. Stvarno je lijepo gledati svoj bliski okoliš iz perspektive iz koje ga još niste vidjeli, pa zato treba zavidjeti zmajarima, paragliderima, planinarima i drugima koji se upućuju na najčudnija mjesta i sa njih promatraju prirodne ljepote kojih iz svoje mravlje perspektive nismo ni svjesni.[slika5]
Pitomi i uređeni vinogradi te pokošene livade svjedoče o vrijednim rukama domaćih ljudi. Povremeno se izmjenjuju sa hrastovom šumom a na mjestima gdje cesta siječe brdo vidi se bijeli, kako mliko od matere istarski kamen koji doslovno bliješti u kontrastu sa crvenom zemljom i zelenilom rane jeseni.
I Višnjan će dobiti nove kartoline, ovo je pogled sa trase koja prolazi ispod prvih kuća, između sela Farini i Višnjana. Nadajmo se da će to, u budućnosti sasvim sigurno vrlo frekventno raskršće, biti zvučno dobro izolirano jer u protivnom mještanima oba mjesta, kao ni Markovca i svih drugih, neće biti ni najmanje lako uz ljetne gužve i buku koje proizvode automobili, kamioni i motocikli.
[slika7]Nakon prve prepreke preko ceste kod Višnjana, malo sam zaobišao po gradilištu i opet se spustio na veliko raskršće gdje je jedan otac svoje dijete učio voziti auto. Od tog mjesta prema Markovcu možda je samo pola minute vožnje a tu su u toku i najopsežniji od svih radova koje sam putem vidio.
Nakon toga za par trenutaka prolazite kraj Kaštelira i stižete do meni u tom trenutku nepremostive prepreke na cesti Kaštelir-Vižinada koju sam spomenuo na početku ovog članka: radnici su majstorski cestu zakrčili radnim strojevima i hrpom šljunka pa nikakvo mudrovanje nije dovelo do ideje kako da svoju 260 kg tešku krstaricu skupa sa mojih 100 kg popnem preko šljunka, provučem se kraj gredera ili se popnem na previsoki rubnjak. Na kraju sam probao po zemljanom nasipu proći prvo se desne pa onda s lijeve strane, no u prvom sam slučaju naletio na šumetinu kroz koju se dalje ne može a u drugome na prolaz ka vinogradskoj cesti ali koji je bio zakrčen velikom stijenom i hrpom zemlje. Zemlju sam malo "porazbijao" čizmama ali me ipak bilo strah da ne zaglavim jer se radi o nizbrdici a moju je Yamahu jako nezahvalno gurati u rikverc uzbrdo. Zato vas molim da se za sada zadovoljite slikama sa ovog dijela dionice a uskoro ću se potruditi pa ga za vas obići i sa druge strane, do granice sa Općinom Novigrad a možda i dalje.[slika8]
[slika1]Priča počinje kod Ladrovići, blizu "Barake" (hehe, zna ekipa na vrijeme di napraviti oštariju :-)) gdje sam snimio ovaj nadvožnjak na slici. Sve je još u fazi teških radova ali je dovoljno izglađeno pa se autom može komotno proći, a motorom još lakše. Istina, moja teška Yamaha (kako ćemo kasnije vidjeti) nije baš namijenjena sportu kojim sam se pokušao baviti ali poslužila je barem za dobar komad zamišljenog puta.
[slika2]Na drugoj slici su cjevčine koje očigledno služe za odvod vode koja drenažom dospijeva na rub buduće prometnice. Opseg tih cijevi je takav da bi se odraslu osobu komotno moglo katapultirati od Poreča do Kopra. Impresivno, zar ne? Skoro cijelom trasom kojom sam prošao te su cijevi već zatrpane odnosno smještena pod zemlju, pa se doista može reći da posao na Ipsilonu teče solidnom brzinom.
[slika3]Dovršeni su ili pred dovršetkom i brojni putevi koji sijeku tu trasu brze ceste, a koji prolaze iznad nje ili ispod (kao na slici). Ti su putevi uglavnom uređeni iako mi baš nije jasno zašto su na nekim mjestima tako krivudavi (kao npr. komad kojim se sad ispod Ipsilona prolazi putem od Kaštelira prema Vižinadi.
[slika4]Kad cesta (kako najavljuju:uskoro) bude u funkciji, vjerojatno će se njome raštrkati fotografi pa će nastati brojne lijepe nove kartoline jer na mjestima (pogotovo na višem dijelu iznad Kaštelira) je pogled na more i na zapadnu obalu Istre takav da vam stane dah. Stvarno je lijepo gledati svoj bliski okoliš iz perspektive iz koje ga još niste vidjeli, pa zato treba zavidjeti zmajarima, paragliderima, planinarima i drugima koji se upućuju na najčudnija mjesta i sa njih promatraju prirodne ljepote kojih iz svoje mravlje perspektive nismo ni svjesni.[slika5]
Pitomi i uređeni vinogradi te pokošene livade svjedoče o vrijednim rukama domaćih ljudi. Povremeno se izmjenjuju sa hrastovom šumom a na mjestima gdje cesta siječe brdo vidi se bijeli, kako mliko od matere istarski kamen koji doslovno bliješti u kontrastu sa crvenom zemljom i zelenilom rane jeseni.
6
I Višnjan će dobiti nove kartoline, ovo je pogled sa trase koja prolazi ispod prvih kuća, između sela Farini i Višnjana. Nadajmo se da će to, u budućnosti sasvim sigurno vrlo frekventno raskršće, biti zvučno dobro izolirano jer u protivnom mještanima oba mjesta, kao ni Markovca i svih drugih, neće biti ni najmanje lako uz ljetne gužve i buku koje proizvode automobili, kamioni i motocikli.
[slika7]Nakon prve prepreke preko ceste kod Višnjana, malo sam zaobišao po gradilištu i opet se spustio na veliko raskršće gdje je jedan otac svoje dijete učio voziti auto. Od tog mjesta prema Markovcu možda je samo pola minute vožnje a tu su u toku i najopsežniji od svih radova koje sam putem vidio.
Nakon toga za par trenutaka prolazite kraj Kaštelira i stižete do meni u tom trenutku nepremostive prepreke na cesti Kaštelir-Vižinada koju sam spomenuo na početku ovog članka: radnici su majstorski cestu zakrčili radnim strojevima i hrpom šljunka pa nikakvo mudrovanje nije dovelo do ideje kako da svoju 260 kg tešku krstaricu skupa sa mojih 100 kg popnem preko šljunka, provučem se kraj gredera ili se popnem na previsoki rubnjak. Na kraju sam probao po zemljanom nasipu proći prvo se desne pa onda s lijeve strane, no u prvom sam slučaju naletio na šumetinu kroz koju se dalje ne može a u drugome na prolaz ka vinogradskoj cesti ali koji je bio zakrčen velikom stijenom i hrpom zemlje. Zemlju sam malo "porazbijao" čizmama ali me ipak bilo strah da ne zaglavim jer se radi o nizbrdici a moju je Yamahu jako nezahvalno gurati u rikverc uzbrdo. Zato vas molim da se za sada zadovoljite slikama sa ovog dijela dionice a uskoro ću se potruditi pa ga za vas obići i sa druge strane, do granice sa Općinom Novigrad a možda i dalje.[slika8]
Fotogalerija
