Nebeski skok u dolinu Mirne

Padobranac Robert Krajcar iz Pazina, u paragliderskom tandemu s Mariborčaninom Sašom Juvanom, početkom lipnja podigao se s novoformiranog uzletišta iznad motovunske citadele te skočio padobranom s visine od 300 metara spustivši se u dolinu rijeke Mirne. Bio je to, koliko je poznato, prvi skok takve vrste u Istri, sky base jump, odnosno nebeski let u kojem se kombinira paragliding (padobransko jedrenje, op. a.) i BASE skok.

Uspjeli smo uloviti nekoliko termičkih stupova koji su nas podigli u zrak na visinu od 400 metara. Nikad prije nisam letio s paragliderom i sam taj let bio mi je zanimljiv, a posebno Motovun iz te ptičje perspektive.

Krenuli smo u smjeru Mirne i kad smo se spustili na nekih 350 metara polako sam se otkopčao, na 300 metara podigao se na sjedalo, koncentrirao, provjerio padobran i odbio se. Izgledalo mi je dosta nisko, međutim, kada sam skočio, vidio sam da tu ima dosta visine za sigurno otvaranje padobrana i slijetanje, kaže padobranac i BASE skakač 33-godišnji Krajcar.

Bila mi je želja da skočim s paragliderom, a Sašu sam upoznao preko Kluba slobodnog letenja "Tići" iz Buzeta. Nazvao sam ga i upitao je li moguće da se to ostvari, a nakon što mi je postavio nekoliko pitanja koja su se ticala dosadašnjeg iskustva, odgovorio mi je potvrdno, ali pošto je bila zima, morali smo pričekati bolje vremenske uvjete, kaže Krajcar, dodajući da je najveći potencijalni problem toga dana bio da ne bude previše termičkog uzgona, jer kada padobranac iskoči, pilot paraglidera ostaje sam u zraku s letjelicom koja je izgubila gotovo polovicu težine.

U slučaju da postoje snažni termički stupovi, ostao bih gore kao leptirić, s ogromnim krilom od 40 kvadrata nosilo bi me posvuda, kaže iskusni slovenski paraglider Juvan s privremenom motovunskom adresom.

Negdje 1998. godine prvi sam put prolazio pokraj Motovuna. Gledam ovo brdo i mislim si - joj kako bi bilo super da se tu može letjeti. Znaš, kao letač na paraglideru uvijek gledaš s kojeg bi brda mogao poletjeti, to je neka profesionalna deformacija, kaže Juvan koji se komercijalnim paraglidingom počeo baviti prije desetak godina u Brisbaneu, u Australiji.

Prvi probni paragliding let obavio još u veljači poletjevši s jedne terase u zapadnom dijelu motovunskih zidina. Je li to bio prvi let iz Motovuna u povijesti?

Drugi, jer je prije otprilike 15 godina jedan zmajar iz Poreča ili Novigrada pokušao uzletjeti, ali je završio u akacijama. I to je bilo strava, prema sjećanju ovdašnjih mještana, jer je bio sav u krvi, poderan, a zmaj je bio potpuno uništen.

Malo sam se raspitivao kod mještana koji su mi rekli da na platou ispod zidina Trga Josefa Ressela prije nikad nije bilo šume i da su tu bili vrtovi te staza do donjeg groblja. Svi su bili zainteresirani da se to očisti, da se vrati u prvobitni oblik.

Motovunskom se načelniku također svidjela ideja da mjesto dobije novu atrakciju. I u mjesec je dana sve bilo uređeno. U radovima su sudjelovali mnogi moji prijatelji, paraglideri, dok je Općina platila radne strojeve.

U atraktivnost ne sumnjamo. No, kakvi su uvjeti za letače?

Ispostavilo se da su uvjeti za let puno bolji nego što sam prvotno mislio. Postoji dinamika vjetra, taj maestral koji puše, a onda je tu još termika, zagrijavanje zemlje koja te podiže u visinu. Baš sam neki dan tako poletio odavde do Učke, kaže Juvan koji je prvi poletio i s ove novouređene lokacije ispod Trga Josipa Ressela na kojoj se dosad u protekla dva mjeseca već obavilo dvjestotinjak letova.

Paragliding sezona traje od travnja pa sve do jeseni, a Juvan kaže da su za ovaj sport najviše zainteresirani Amerikanci. (A. DAGOSTIN)