Ne vadite Istru iz šešira (piše Milan Rakovac)
I ča sad, jopet nismo »dobri Hrvati«, zato ča beside de la Lepa Brena mećemo u đornale unako kako hi reče, po srbijansku?! Ma sve te hrvatske lingvističko-psihokulturalne muke-po-pravopisima možemo riješiti jednom jedinom odlukom - proglasiti čakavsko narječje i ikavicu hrvatskim književnim jezičnim standardom! Trebat će, doduše, nešto vremena dok kroz osnovne škole i tečajeve za odrasle narod nauči govoriti i pisati, ali Alen i Dario, i Edi i Franci, i Livio i Tamara, pa Gego i Giboni i Oliver, i klape, već su naučili narod dosta toga pak se more reći da naši Hrvati razume naš hrvatski jazik?!
A ča 'š drugega, mi Hrvati želimo naš hrvatski jazik, a ne neke tamo zombijevske, nostalgičarske, jugokomunjarske miš-maš varijante, pak kad jur razumimo sve te Tamo Daleko i uve Tuote Blizu, ma jušto kako da govore po hrvatski, a ne govore (!), nego govore po bošnjački, crnogorski i srbijanski. Alora, ča? Alora valja prominiti naš lipi hrvatski jazik da ga uoni tamo ča manje razume, nu, tako da pošaljemo HAZU and company simo doli poli muora di grah se zeleni i »di ča slaje zvoni«, i zajno neka vržu da su naša čakavica i ikavica službeni hrvatski jezik! In pika! Punto e basta! The end! Schluss! Konec! Pak neka uoni Tamo titlaju naše filme!
Nemreš bilivit! Ak nas već svi skup, Srbende i drugi Kranjčesine, tak fest mrziju, praf im budi! Sad buju si morali prevodit Sevine pisme! Ma bravo Glas Istre! Koja je najbolja formula kada citiramo susjedne autore s jednog od tri strana jezika - bošnjačkog, crnogorskog i srpskog? Objaviti dotično na jeziku dotičnoga. Jasno je da su to četiri jezika, ali isto je toliko jasno da ih prevoditi ne treba. Osim nama obalnim Hrvatima na koje prće nosićima unsere Kroaten da ka'e pantagana i da što t' je to kacavida, koji ne kapimo po Hrvati i drugih Srbi kad nas nafilaju šrafcigerima i aufengerima i alajčaušima i japracima.
Nije Lepa Brena moj izbor, da se razumijemo; nogata i dinamična pokćerka Bijelog dugmeta i pastirskog ergo čobanskog rocka; čak je Ceausescu bio poslao po nju vojni helikopter da je s neba spusti na stadion u Temišvaru, kako svjedoči jedan rumunjski pisac. U publici mnoštvo tamošnjih Srba i Hrvata – koje je Tuđman bio planirao naseliti u Istru, da nas valjda etnički oplemeni. Logično; ča 'š boljega za bolje hrvatstvo u Istri nego ča su Hrvati iz Romanie! Il' barem s Romanije!
Ma ča je to na bot, jopet? Ma ča da smo Hrvati načisto prošvikali? Ma ča svako malo će me potizati za rukav: na Ižu, vržmo, uvih dan niki nažgani Špalatin, partizanski puoteč ča se je drage volje autofašizira – da zašto mi mrzimo Hrvatsku! Pak za njin košarkaš Zaratin ča je zuga poli nas u Puli, blagonaklono, jer smo si dobri, sa smiješkom mi priprijeti prstom, da aj-aj-aj opet Istra, opet Istra! I sve zbog Lepe Brene. Dobro, i Kajin njin je propio trn u guzici.
I tako onji tanto naprosto prošvičen i ja! Ma hote svi skupa brati kacimarine, ter hote prče musti! Ma ki vas ča pita ča je hrvacko u Istri! A hote tamo u vrajžu hižu skud vas je vrag h nami simo donija, pak tamo regulajte lopove i švercere i prevarante; u Istri ih barem ima manje nego drugdje! Ako propio ćete se navaditi ča je to biti Hrvat, aj vero duojdite u Istru, ćete se navaditi najbolje!
E va ben daj, škužajte za grdu besidu, nisan ja rasist ne, pak ne hote ća nego pur duojdite ako imate ča delati i bieči za pojisti škampe i fuže z tartufi; samo – a tu ostajem rasist do dna! – molim ne nama ovdje soliti pamet! Ne nama ovdje tumačiti išta, niti nas same tumačiti nama samima, niti sebe tumačiti nama, najmanje pak što je to hrvatstvo; niti pak bilo što na ovome svijetu. Narodu ovdje svaka je stvar mnogo jasnija nego što to vi možete i zamisliti! Stvar je temeljna u sljedećemu; nemojte zastrašivati i prijetiti, pokušajte jednom već, zabogamiloga, promisliti.
No, dobro, tu smo gdje smo; u pribalkansko-balkanskoj buži koja umišlja da je civilizirana, a čiji se poredak pokušava nametnuti cijeloj naciji. Poredak što ga je jedna Forka (Hvaranka) pojasnila jednoj našoj Vlaini. Opisao sam to ovdje prije nekoliko godina, ali stvar vrijedi ponavljanja:
- Vi! Svit između Kupe i Inda!
- Šta? Koji smo ti mi svit?!
- Sve u pet zakona!
- Kojih?
- Ulovi! Zakolji! Oderi! Natakni! Požderi!
Vraćanje čakavice i ikavice, međutim, nije tek ironična doskočica. O tome valja promisliti. Kad su već promišljali da uvedu poljsko-češku ortografiju (x, y, cs, zcs). Jer, to je hrvatski jezik na kojem su stoljećima pisane knjige, a bome bi se i razlikovao od ostalih susjednih jezika, što je mio san mnogih vrlih hrvatskih sinova! I jedan savjet: ne vaditi Istru iz šešira - niti je Istra zec, niti ste vi mađioničari (ne baš hrvatska riječ, ha?).
