Navodni ortoped po kućama tražio djecu

[slika1d]Piše Mateo SARDELIN

SVETI LOVREČ - Je li muškarac koji je lani u prosincu obilazio domove učenika Osnovne škole »Joakim Rakovac« u Svetom Lovreču i nudio na prodaju ortopedske uloške uistinu ortoped ili nije, tek će se utvrditi jer je prijava protiv njega već proslijeđena Državnom odvjetništvu. Naime, ime muškarca koji se ravnateljici škole Greis Franković predstavio kao ortoped Franči Paro u registru Hrvatske liječničke komore nismo pronašli, a danas ni ravnateljica nije sigurna radi li se doista o liječniku. Pregled učenika dozvolila mu je jer je to činio i prije više godina.

Priča o ortopedu zakuhala se kada su se neki od roditelja požalili ravnateljici da ne mogu stupiti u kontakt s njim. Franči Paro ne javlja se na brojeve telefona koje je dao roditeljima i ravnateljici, a ni adresa na kojoj navodno radi u Rijeci ne postoji. Neslužbeno saznajemo da je Franči Paro obrtnik.

Ortoped je, uz prethodnu telefonsku najavu ravnateljici Greis Franković, došao u školu i pregledao svu djecu, a nakon toga je danima obilazio učeničke domove i roditeljima nudio ortopedska pomagala, odnosno uloške za cipele i druge medicinske usluge. Neki su roditelji kupili uloške i zadovoljni su, dok su neki veoma ljuti i sumnjičavi jer je ortoped nalaze raznosio po kućama, čak i u večernjim satima. Bio je prilično nametljiv i neugodan, što je veoma neuobičajeno za liječnika.

[slika2d]Objašnjenje smo potražili kod ravnateljice Franković, koja kaže da je muškarac koji se predstavio kao ortoped bio u njihovoj školi prije pet godina i pregledao stopala sve djece. Ponovno je došao prošle godine u prosincu i pregledao djecu. Ravnateljica se čudi zašto joj roditelji nisu javili da ih netko obilazi i prodaje uloške te dodaje da joj se majka jednog učenika požalila na kupljenu robu te nemogućnost stupanja u kontakt s ortopedom. Kaže nam da je, kada je pokušala nazvati ortopeda, shvatila da brojevi telefona koje im je ostavio ne postoje.

Dvije majke ispričale su nam da ih je Paro uvjeravao da kupe pomagalo. Jedna je na početku razgovora s njim pomislila da se radi o trgovcu, a ne ortopedu. Također je rekla da je, pored pomagala, jednoj majci prodao masažu koju je obavio njegov nepoznati kolega liječnik.

- Navečer sam se vratila doma i prišao mi je krupniji muškarac koji se predstavio kao ortoped i pokazao mi nalaz moga sina. Kazao mi je da ima spuštena stopala te da bi trebao koristiti ortopedska pomagala. Malo sam bila zbunjena jer mi dolazi na vrata po mraku, a supruga nije bilo doma. I moj ga je sin prepoznao kao osobu koja im je tog dana pregledavala noge u školi. Kad je vidio da imam i mlađeg sina, i njega je htio pregledati, ali nisam dala. Bio je dosta uporan, s velikom željom da nam »uvali« artikle, a djelovao je više kao trgovac. Rekla sam da ću se obratiti svom liječniku za mišljenje o stopalima djece. Ortoped je nakon toga tražio adrese druge djece, znajući njihova imena, nakon čega je nezadovoljan otišao, kazala nam je majka.

O bliskom susretu s ortopedom pričala nam je još jedna majka.

- Nisam ga pozvala da uđe jer sam znala da je neke obitelji već posjetio. S vrata mi je pokazao kćerin otisak stopala i pitao znam li da ima ravna stopala. Interesirao se imam li još djece. Znam da nije imao našu adresu, već se u selu raspitao gdje stanujemo, otkrila nam je majka.