Natali Banko, srebrna na Europskom prvenstvu u streljaštvu: Mama se uvijek čudila što mogu provesti sate na streljani

Juniorska reprezentativka Natali Banko iz Baderne zablistala je proteklog tjedna na Europskom prvenstvu u streljaštvu u Osijeku, osvojivši  srebrnu medalju u disciplini trap u mješovitom paru . U timu s Matejem Vukoićem iz Zagreba postavila je i osobni rekord - 69 pogodaka od mogućih 75. Premda joj je tek 20 godina, Natali ima iskustva na velikim natjecanjima. Nastupila je na Europskom prvenstvu 2016. i Svjetskom juniorskom kupu 2017 u Italiji. Članica je streljačkog društva GORD iz Velike Gorice, a neko je vrijeme bila učenica Novigrađanina Giovannija Cernogorza, olimpijskog pobjednika u disciplini trap u Londonu 2012.

U trapu se puškom gađa serije od 25 letećih meta, takozvanih glinenih golubova. Mete izlaze iz istog mjesta u rovu, no strijelci ne znaju kojom putanjom će se nastaviti kretati. Potrebna je velika koncentracija i pažnja. Pogodak se obično postiže između 0,5 i 0,9 sekundi nakon izlaska mete, ne kasnije. Puška je teška nekoliko kilograma, treba je čvrsto držati da ne udara rame, što također traži napor. Zato se na treningu nakon svake serije uzima pauza, a trening traje dulje. Odlazim na streljanu više puta tjedno, nakon posla i vikendom, i ostajem tri ili četiri sata. Uz vježbanje na streljani, važno je održavati tjelesnu formu kretanjem, trčanjem, odlaskom u teretanu.

Tata se bavi streljaštvom iz hobija, član je kluba u Višnjanu, a osim toga je i lovac. Od malena sam s njim rado odlazila na streljane, uvijek sam bila jedina djevojčica. Učio me pucati i kupio mi prvu pušku. Mama se čudila što mi ne dosadi satima biti tamo, a meni je to bilo zabavno. Tata je i sada sa mnom na natjecanjima i velika mi je podrška.

Koncentracija, mirna ruka i želja. Mislim da za ovaj sport ili jesi ili nisi. Mirnoću i koncentraciju je ponekad najteže postići. Svi mi dosta brzo naučimo pogoditi metu, ali uz to treba postići jednak tempo, savladati tremu i postići da na natjecanju pucaš slobodno, onako kako znaš, kao da si na treningu. Ovo je individualni sport, u centru si pažnje. To je ponekad i dobro - ako pogriješiš ili imaš loš dan ne odgovaraš timu! (smijeh) Nije lako nastupiti u paru ili u timu. Matej i ja smo se prije finala dogovorili da si nećemo zamjeriti ako jedan od nas pogriješi, iznevjeri očekivanja. Želja i volja također igraju bitnu ulogu, to sam vidjela i sada na Europskom prvenstvu. Nastupila sam nakon dvije godine pauze, a osvajanje medalje dijelom pripisujem velikoj želji i motivaciji s kojima sam se pripremala.

Da, rad s Giovannijem Cernogorzem u prvim godinama mi je mnogo donio, njemu dugujem prve prave korake u streljaštvu. Kad sam došla kod njega, bila sam tek amater kojeg je tata učio pucati. Braća Anton i Josip Glasnović su mi također mnogo pomogli na natjecanjima. Važno je imati podršku, savjet, informaciju o onome što trebaš raditi drugačije, i bolje. U tom smislu mi je mnogo pomogao trener Davor Gmižić iz GORD-a, a i kolege iz kluba koji su velika podrška. Stariji kolege iz reprezentacije budu uz nas juniore i pomažu nam savjetima i potporom.

Ono što vidite kod Giovannija Cernogorza i braće Glasnović - ogroman rad, trud i odricanja, svaki dan. A ponekad je i element sreće. Nekad ste možda u izvrsnoj formi, a možete zeznuti u ključnom trenutku. Mislim da je sve to dio sporta.

Vjerojatno sam postala više društvena. Kroz natjecanja i nastupe s reprezentacijom se navikneš na putovanja i upoznavanja; oslobodiš se i stekneš sampouzdanje.

Kada si od malih nogu u tome, drugačije gledaš na lov (smijeh). Znam da je mnogima prva asocijacija ubijanje životinja, međutim lovstvo je složena tema. Obuhvaća brigu o lovištu i pojilištima, ima tu mnogo posla i odgovornosti kroz cijelu godinu, a tek nakon toga dolazi pravo na izlov. Lovstvo je nekad i nužno, primjerice kod šteta na poljoprivrednim nasadima, i sve češćeg ulaska divljih životinja u naselja. Inače, mnogi ljudi koji se bave streljaštvom se za to zainteresiraju preko lova.

Ovo mi je posljednja godina u juniorskoj konkurenciji, i super je što se od nje opraštam s osvojenom medaljom. Čeka me ulazak u redove seniora, gdje ću se pridružiti Uni Sedmak iz Zagreba i Ani Baban iz Osijeka. Moći ćemo se natjecati i kao ekipa, što do sada kao juniorka nisam mogla. Svakako planiram trenirati i dalje! (dm)