Nastanak i nestanak Sipra, grada na zapadnoj obali Istre

Piše Zlatan VARELIJA

[slika1]Prema škrtim povijesnim podacima, uz zapadnu obalu Istre nalaze se dva potonula grada: Cisa kod Rovinja i Sipar nedaleko od Umaga. U povelji obitelji Benedetti može se pročitati da se za velikih oseka kod Katora pojavljuju u moru oku vidljivi podovi mozaika, soba, kupališne zgrade i slično. Još je živa predaja s legendarnim primjesama prema kojoj su kaštel Sipar osnovali Bizantinci, kasnije nastanili gusari, a u sadašnjim ruševinama žive duhovi i čuvaju skriveno blago.

Legenda o gradu Sipru ili Siparisu nije posve legenda. Prema škrtim podacima ljetopisaca, Sipar bi se trebao nalaziti u dubini mora, na prostoru gdje se nalazi Rt Katoro i kaštel Sipar. No nalazi li se cijeli grad pod vodom ili se njegov dio skriva pod bujnom vegetacijom na kopnu, ne zna se pouzdano. Ipak, do sada je uz zapadnu obalu pronađeno mnogo tragova i ostataka antičkih rimskih raskošnih vila i dvoraca, ali na kopnu.

U neposrednoj blizini Rta Katoro pruža se poluotočić dug stotinjak metara na kojem se nalaze ostaci drevnog kaštela, sagrađenog za vrijeme Rimljana i dograđivanog u doba venecijanske vladavine, kada je navodno jedno vrijeme služio i kao svjetionik. Ovaj je kaštel bio u relativno dobrom stanju sve do 1943. godine kada su Nijemci iz strateških razloga artiljerijom srušili njegov gornji dio. Na kraju rta nalazi se golemi humak obrastao šikarom pod kojim se nalaze ostaci nekadašnjih građevina, dijelovi nekadašnjeg Sipra.

Sipar - naselje, kaštel i feud

[slika2]Pod imenom Sipar treba razlikovati tri pojma: naselje, kaštel i feud. Za vrijeme Rimljana poljoprivredni proizvodi izvoze se morem, a za tu namjenu je potrebna velika luka. Tako nastaje naselje Sepomaja koje se proteže od Rta Katoro do Rta Sipar. Grad Sepomaja - Sipar Humacum - keltskog je porijekla. On je označen i u putopisnoj tabeli koju spominje rimski historičar Plinije. U 2. stoljeću poslije Krista grad Sepomaja (Sipar) pomalo propada. Već tada Rimljani Sepomaju nazivaju Siparis.

Nema decidiranog odgovora zašto je i kako nestalo naselje Sipar. Postoje pretpostavke i nagađanja. Tako iz kronike obitelji Benedetti doznajemo: »U drugom stoljeću poslije Krista Sepomaja propada. Razlozi propasti nisu poznati. Većina stanovništva Siparisa koncentrira se na mjesto današnjeg Umaga, koji tako i nastaje. Malo ih ostaje na krajnjem sjevernom dijelu obitavanog mjesta kod današnjeg kaštela«.

Možda je to bila dragovoljna odluka žitelja da napuste ruševan grad koji je nagrizlo vrijeme, a eventualni razlog su i potresi koji su bili vrlo česti na ovom području. Osim toga i stalne provale barbara tražile su gradnju novog grada i novih zidova koji mogu zaštititi stanovništvo.

Ono malo žitelja što je ostalo živjeti na prostorima Sipra opet se spominje u venecijanskoj kronici koja nabraja koje su gradove porušili neretljanski gusari pod vodstvom bana Domagoja. Tako se uz Rubinium (Rovinj), Emoniam (Novigrad) spominje i Sipar. Godine 876. grad su porušili i spalili neretljanski gusari.

[slika3][slika4]Kaštel Sipar vjerojatno je sagrađen oko 1000. godine, pokraj već nestalog Siparisa. Tada je obližnji Umag više puta stradavao od razbojnika, a nije isključeno da su kaštel sagradili gusari koji su, kada su osvojili Siparis, tu i stanovali i odavde se spremali za svoje daljnje pohode. Kaštelu se bilo teško približiti zbog njegova položaja, osobito s morske strane. Današnje ruševine siparskog kaštela, koje se još vide, ostaci su ulazne tvrđave, a prava siparska tvrđava nalazila se na drugom otočiću, prema moru. Za velikih oseka još se vidi cesta koja je vodila do kaštela. Prva tvrđava nije bila čvrsto utvrđena, služila je više za stanovanje. Ovdje je u nekim razdobljima boravio naoružani garnizon, na prvom katu još je vidljiv dimnjak s ognjištem gdje su se vojnici grijali. Gospoda feudalci stanovali su pak u zgradi na drugom otoku, gdje su Austrijanci 1914. postavili mitraljesko gnijezdo. Postoje još dva velika mlinska kamena i ostaci mlina.

Legenda o Rosamundi i pastiru

I uz ovaj kaštel vežu se mnoge legende, a jedna od najljepših govori: U srednjem vijeku Sipar je bio moćna utvrda, gospodar cijelog kraja, od mora do terasa vinograda, u zaleđu. Vladari Sipra bili su toliko moćni i bogati da su se kupali u zlatom optočenim bazenima. Mlada i prelijepa Rosamunda, kći gospodara Sipra, na jednoj od svojih šetnji podno bedema, upoznala je siromašnog, ali stasitog i mudrog pastira. Planula je među njima iskrena ljubav. Bijes i osveta obuzeli su starog gospodara Sipra kad je doznao za tu ljubav, te je Rosamundu prisilio da dane i noći provodi u svojim odajama, a pastir je protjeran u najudaljeniji kraj siparskog posjeda.

[slika5]Rosamunda oboli i ni najbolji liječnici, ni najskupocjeniji darovi, bezbrojne zabave i balovi nisu pomogli da ozdravi. Venula je i tugovala za pastirom pa je strogi otac bio primoran, za spas kćeri, pozvati pastira i iskušati njegovu mudrost.

Pastir je u Sipar doveden pred veliki mozaik gdje je morao među tisućama raznobojnih kamenčića pronaći dva potpuno iste boje. Na veliko čuđenje prisutnih dvorjana, pastir je brzo pronašao čak četiri istobojna kamena. U tome mu je pomogla vila ljubavi, svima prisutnima nevidljiva. Otac, vlasnik Sipra, bio je primoran udati kćer za pastira. Svadba je prošla u raskoši i veselju, a pastir je nakon smrti Rosamundina oca postao vlasnikom čitavog imanja.

Godine 1333. tršćanski biskup Pace da Vedano daje siparsku grofoviju u feud znamenitom Andriji Dandolu, venecijanskom historičaru, kasnijem duždu, ali budući da je imao malu izvršnu vlast, nije mogao utjerati prihode. Potom feud prelazi u ruke koparske obitelji Brutti, obnavlja se i cvate, feudalci obnavljaju kaštel Sipar, a u okolici podižu veliko poljoprivredno dobro, poznato pod imenom Siparina. Uskoro je Zuane Bratti osnovao drugo poljoprivredno dobro i podigao crkvicu posvećenu Svetoj Mariji Magdaleni. Crkvu obnavljaju 1780. Hrvati, prebjezi pred Turcima, i oko crkvice grade svoje naselje. Tako nastaje Zambratija po imenu utemeljitelja dobra.

Godine 1552. dozvolom tršćanskih biskupa grofovi Rota postaju gospodari Momjana. Rote kupuju siparski feud od grofova Bratti. U to vrijeme kaštel Sipar je u derutnom stanju i njegovi vlasnici sele u svoju kuću u Zambratiji. Ali izgleda da je njihovo zakonito vlasništvo bilo osporeno jer počinje pravni sukob, koji traje 150 godina te na kraju obitelj Bratti gubi parnicu.

Grofovske obitelji Bratti i Rota su izumrle i zemljište feuda Sipar prelazi kupoprodajnim ugovorima u seljačke ruke.