Nasilje nad djecom

Katkad sjedim i razmišljam kako sam sretno dijete, čiji roditelji svoje nesuglasice rješavaju riječima. Prema meni se odnose kao prema ravnopravnom biću. No, nemaju sva djeca tu sreću.

Još uvijek mi nije jasno zašto roditelji tuku svoju djecu? Zašto postoji nasilje? Mislim da je ključ problema u komunikaciji unutar obitelji. Važna je kvalitetna komunikacija.

Uzmimo primjer:

Dijete dolazi iz škole, a roditelji ga pitaju: „Bok zlato, kako je bilo u školi?“

Dijete odgovara:“Dobro“.

I roditelji su zadovoljni dobivenim odgovorom. Ali takva bi se komunikacija trebala razvijati dalje.

Po mom mišljenju ta bi situacija trebala izgledati ovako:

Dijete dolazi iz škole, a roditelji ga pitaju: „Bok zlato, kako je bilo u školi? Je li bilo nešto zanimljivo? Jesi li danas imao kakav težak sat?

Treba pitati konkretne stvari i na taj način će se dijete otvoriti, razgovarati i osloboditi nakupljenog stresa.

Kroz razgovor roditelji bolje upoznaju svoje dijete, zbližavaju se s njim, učvršćuju svoj odnos i nije potrebno nasilje kako bi se to ostvarilo.

Nasilje može prouzročiti i stres roditelja, kad je dovoljan samo jedan krivi pogled da roditelj „plane“ i iskali svoj bijes na djetetu, na slabijem od sebe. I tada nastaju problemi.

Hoće li to dijete slijediti primjer roditelja i zlostavljati slabije od sebe, ili će se povući u sebe i postati neprimjetno biće ? I tko će onda znati u čemu je njegov problem ? U tome mogu pomoći ustanove i mediji, jer oni mogu pomoći u prepoznavanju zlostavljača, a i zlostavljaču pomoći da shvati njegov problem, da ga pokuša riješiti i da se zapita zašto to uopće čini ? Zlostavljači uvijek računaju na slabost žrtve. Zato mi, koji smo sposobni nešto učiniti, ne smijemo zatvarati oči pred tim zaista velikim problemom.

Potrebno je samo zamisliti se u situaciji zlostavljane djece i dobit ćete volju za pomoći. Zato predlažem svima da ne zatvaraju oči ukoliko primijete da se takvo što događa u njihovoj okolini. Obratite se osobi ili ustanovi specijaliziranoj za to.

Vjerujte, učinit ćete mnogo !

Nina Dmitrović, 1.K