Naša prva pretplatnica
1
Imamo čast predstaviti vam gospođu
Giordanu Musulin
, našu prvu pretplatnicu, kojoj smo baš zbog te njezine brzine i blagonaklonosti u odnosu na naš projekt odlučili pokloniti godišnju pretplatu na List Parentium.
Simpatična gospođa Danica (kako je svi zovu), rođena je u Kašteliru (djevojačko prezime Terlević), a u Poreču živi od 1947. godine. Kamo boljega svjedoka polustoljetne preobrazbe našeg grada, i kamo većeg priznanja da upravo osoba s takvim iskustvom među prvima prepoznaje naš trud kao nešto vrijedno i značajno za Poreč i Poreštinu!
[slika1]Gospođa Danica kaže da je posebno zanima sve što se događa u Poreču i okolici: pitanje okoliša, razvoja, izgradnje, prirodnih i «proizvedenih » ljepota kojima je i sama doprinijela kad je sa svojom generacijom «na ruke i s kariolama raznosila i razgrtala ruševine, bez dizalice i buldoždera, i gradila Poreč kakvim je danas». Želi čitati i o pitanjima nekulturei vandalizma dijela domaćeg stanovništva, posebice dijela mladih, koji posvuda ostavljaju smeće i razbijena stakla, što često ima priliku vidjeti na predjelu Picala gdje svakodnevno šeće i gdje se ljeti kupa. Apelira da se te ružne pojave spriječe u što je moguće većoj mjeri, te smatra da mi kao porečke novine moramo u tom smislu utjecati na javnost i na mjerodavne.
Gospođa Musulin je za nas doznala putem lokalne radio postaje, i nakon bezuspješnih pokušaja da se domogne svog primjerka u nekom od dućana ili kioska, angažirala je unuku kojoj je «naredila» da joj pribavi novine kako god zna i umije. Nakon što je dobila List Parentium u ruke, gospođa je nazvala našu redakciju kako bi se pretplatila, što je očigledan dokaz činjenice da joj se novine uistinu sviđaju. Kaže da je 10 kuna mjesečno iznos koji svi mogu odvojiti kako bi čitali o svome kraju i kako bi pomogli da se porečke novine održe na životu.
Grazie šjora Musulin i do čitanja!
Simpatična gospođa Danica (kako je svi zovu), rođena je u Kašteliru (djevojačko prezime Terlević), a u Poreču živi od 1947. godine. Kamo boljega svjedoka polustoljetne preobrazbe našeg grada, i kamo većeg priznanja da upravo osoba s takvim iskustvom među prvima prepoznaje naš trud kao nešto vrijedno i značajno za Poreč i Poreštinu!
[slika1]Gospođa Danica kaže da je posebno zanima sve što se događa u Poreču i okolici: pitanje okoliša, razvoja, izgradnje, prirodnih i «proizvedenih » ljepota kojima je i sama doprinijela kad je sa svojom generacijom «na ruke i s kariolama raznosila i razgrtala ruševine, bez dizalice i buldoždera, i gradila Poreč kakvim je danas». Želi čitati i o pitanjima nekulturei vandalizma dijela domaćeg stanovništva, posebice dijela mladih, koji posvuda ostavljaju smeće i razbijena stakla, što često ima priliku vidjeti na predjelu Picala gdje svakodnevno šeće i gdje se ljeti kupa. Apelira da se te ružne pojave spriječe u što je moguće većoj mjeri, te smatra da mi kao porečke novine moramo u tom smislu utjecati na javnost i na mjerodavne.
Gospođa Musulin je za nas doznala putem lokalne radio postaje, i nakon bezuspješnih pokušaja da se domogne svog primjerka u nekom od dućana ili kioska, angažirala je unuku kojoj je «naredila» da joj pribavi novine kako god zna i umije. Nakon što je dobila List Parentium u ruke, gospođa je nazvala našu redakciju kako bi se pretplatila, što je očigledan dokaz činjenice da joj se novine uistinu sviđaju. Kaže da je 10 kuna mjesečno iznos koji svi mogu odvojiti kako bi čitali o svome kraju i kako bi pomogli da se porečke novine održe na životu.
Grazie šjora Musulin i do čitanja!
