Naručena vijećnička pitanja u gradskom vijeću i tajnikova polemika sa zamijenjenim tezama

"Naručena" vijećnička pitanja nisu ništa novo, radi se o političkom folkloru koji se odvija u svim političkim jedinicama od Sabora pa do općinskog vijeća najmanje općine u Hrvatskoj. Njima vladajući od oporbe "kradu" dobar dio onoga što popularno nazivamo aktualnim satom, a radi se o vremenu u kojem, na početku svake sjednice, vijećnici imaju prilike direktno pitati političko vodstvo sve što im padne napamet, pa i prenositi mu pitanja svojih birača.

Tako na sjednicama porečkog gradskog vijeća imamo redovite situacije u kojima netko iz vladajuće stranke postavi pitanje koje to zapravo i nije, čemu je jedini cilj besplatno samoreklamiranje i krađa vremena koje bi oporbenjaci mogli kvalitetnije iskoristiti.

Zbog toga su na posljednjoj sjednici održanoj prošlog četvrtka javno prosvjedovali dopredsjednica vijeća Snježana Mekota , HDZ-ov vijećnik Dražen Prgić i predstavnici Nezavisne liste Rodoljuba Kosića . Prgić je čak, na sebi svojstven način, odlučio ostati za govornicom usprkos tome što su vijećnici na prijedlog predsjednika izglasali njegovo udaljavanje s "aktualca".

Audio: [dok2]

Predsjedniku vijeća Adrianu Jakusu i vršitelju dužnosti pročelnika gradskog ureda Boži Jelovcu svi su spomenuti redom, ne po prvi put, zamjerili da bi pravila određivanja redoslijeda govornika trebala biti jasna i pravedna, a budući je među onima koji sjede u klupama najveći broj vladajućih, njihova (za javnost rijetko korisna) pitanja oporbi ukradu vrijeme za kritiku i pitanja birača, odnosno građana koji su ih na tu funkciju izabrali.

Demokratičnost političke borbe u gradskom vijeću dodatno "ubijaju" neki voditelji gradskih odjela, ravnatelji gradskih ustanova i direktori gradskih poduzeća koji na postavljena pitanja odgovaraju nadugo i naširoko, često na sva usta hvaleći vlast i njene poteze, dok su vijećnicima za postavljanje pitanja dozvoljene samo dvije minute, a ograničeno im je i vrijeme za repliku.

Moram biti pošten pa reći da aktualni sat rijetko kad traje sat vremena, jer ga predsjednik Jakus uglavnom svaki put kolegijalno produlji, no, to svejedno nije dovoljno. Pravila igre bi trebalo pošteno definirati, a onda ih pošteno i provoditi. Iako oporba govornicu u velikoj vijećnici ponekad koristi i za politikantsko nadmudrivanje s vladajućima, to je njezino pravo i vladajući joj ga moraju omogućiti. Nisu vladajući ti koji trebaju cenzurirati ono za što misle da nije važno, nego to moraju prepustiti javnosti, a javno izjašnjavanje mora se jednako omogućiti svima, bez obzira na zbroj sjedalica u vijećnici rezerviranih na izborima. I baš kao što bilo koja većina u zajednici (kršćani, bijelci, mesojedi, Hrvati, heteroseksualci) treba štititi prava manjina, tako bi i politička većina trebala štititi prava oporbe.

Posebno mi se karikaturalnom na najaktualnijem od svih aktualaca učinila pojava kad je na jedno od spomenutih naručenih IDS-ovih pitanja o provođenju dvojezičnosti u Gradu Poreču-Parenzo - Città di Poreč-Parenzo (što je službeni, dvojezični naziv našega grada) poduljim monologom s govornice u gradskoj vijećnici prozborio v.d. pročelnika gradskog ureda Božo Jelovac. Negdje oko polovine njegovog govora sam kolegici novinarki uputio upitni pogled i pokazao u pročelnikovu smjeru, a ona mi je istim takvim poglednom uzvratila, ne mogavši shvatiti smisao njegova istupa.

Nisam vas time htio gnjaviti u izvještajima sa sjednice vijeća, nego sam, kao što sam i najavio, o tome odlučio prozboriti u posebnom komentaru.

Oni koji ne znaju o čemu pišem mogu se prethodno informirati ovdje i ovdje .

Neću biti poput naših političara pa tekst započinjati sa "bit ću kratak" jer sam i do ove rečenice potrošio dosta prostora, pa su neki možda već i odustali od čitanja. (Blago njima!) No, nema veze. Možda se takvi vrate, pa članak do kraja pročitaju kad ne budu imali pametnijeg posla, ili budu čekali u redu u Domu zdravlja, banci, pošti, FINI, HZZO-u, HZMO-u i tako dalje i tako bliže.

Iako je za svakog urednika dobar osjećaj kad se pismo anonimnog čitatelja "provuče" do najviše govornice u strukturi gradske političke moći, nekako imam dojam da mu tamo ipak nije bilo mjesto, a vi ćete svoje mišljenje donijeti sami nakon što iznesem neke teze iznesene u Jelovčevu govoru.

Pročelnik je, dakle, (tako ćemo ga zvati da ne ponavljamo stalno ono v.d.), na toj govornici rekao kako je članak pročitao po službenoj dužnosti, jer, Bože moj, vjerojatno nema šanse da bi na njega slučajno nabasao. I odmah je osjetio potrebu da službeno reagira. I baš je bio zgodno spreman odgovoriti na pitanje vladajućih postavljeno na samome početku aktualca (Luka, nemoj mi ča zamiriti, ovo nije osobno).

Pa je tako iznio nekoliko teza, komentara, opservacija, pri čemu je čak pokušao biti duhovit, ne pazeći na tanku granicu duhovitosti nakon koje stvari postaju – smiješne.

Ajmo redom, teza broj jedan: Jelovac kaže da je naš čitatelj "bezimen", što je notorna neistina. Naš je čitatelj ZA JAVNOST ANONIMAN, a mi na portalu vrlo dobro znamo o kome se radi. Anonimnošću ga štitimo upravo od mogućih politikantskih tumačenja primjedbi na koje se, barem one glavne, gospodin pročelnik nije niti osvrnuo, pa je možda radije odlučio biti "uvrijeđen i iznenađen" nego porazmisliti o sugestijama adresiranim upravo na njegov resor. (Tu, naravno, mislim na nepostojanje talijanske varijante službenih gradskih web stranica, kao što u našoj multi-kulti zajednici ne postoji ni varijanta gradskog weba na bilo kojem drugom jeziku).

Teza broj dva: pročelnik je, ničim izazvan, gradskim vijećnicima vrijeme nastavio oduzimati objašnjavajući im zašto i po kojim postocima i popisima stanovnika nemamo zamjenika gradonačelnika iz redova regionalne pripadnosti – tj. Istrana , budući njih na posljednjem popisu stanovnika ima najviše (8,24%) nakon Hrvata (74,72%) , a i zbog čega (povijesnih i kulturoloških razloga) imamo zamjenika gradonačelnika iz redova talijanske nacionalne manjine , iako su oni po popisu stanovnika iz 2011. godine na području Grada Poreča tek na 4. mjestu s 3,23% iza Srba s 3,39% , pa bismo možda multikulturalno i njima i Istranima također morali dati (ili rotirati) mjesto dogradonačelnika jer i s njima imamo društveno konsenzualnu zajedničku povijest i kulturu. Naravno, sve navedeno u ovom pasusu je besmislica, jer i naš anonimni čitatelj, a i ja kao urednik znamo da je dvojezičnost u Poreču i Istri zacementirana političkom voljom Istrijana, uz solidnu dozu njurganja onih koji tim rješenjem nisu zadovoljni jer ga smatraju nepotrebnim odnosno neizvedivim, a neki i običnom farsom. Ipak, ovo je demokracija, pa svoje mišljenje svatko ima pravo imati i javno iznijeti.

No, da se vratim na temu, ništa na temu stava o dvojezičnosti u pismu našeg čitatelja nije stajalo, pa to, prirodno, nije trebalo ni komentirati, osim ako netko nije želio malo zamijeniti teze pa onda sa njima, tako izmijenjenima, polemizirati.

Teza broj tri: pročelnik Jelovac je za govornicom najvišeg gradskog političkog tijela izrekao notornu laž, tojest rekao je uz naglašeno stavljanje u zapisnik kako u pismu našeg čitatelja stoji " da je ime grada glupo ". Ne, pročelniče, naš čitatelj to nikad nije napisao, niti bih ja to kao urednik, osim u nekom humorističnom prilogu, objavio. U tekstu piše sljedeće: " S druge strane imamo birokratsku dvojezičnu glupost pri kojoj je službeno ime grada: 'Grad Poreč - Parenzo', a onda vidimo kako to glupo izgleda u praksi kad se s istim susretnemo u Statutu grada: 'Grad Poreč-Parenzo-Città di Poreč-Parenzo' ."

Teza broj četiri: pročelnikova nomenklaturna konstrukcija da je ' Grad Poreč – Parenzo ' u stvari ime i prezime grada je, barem po meni, glupost. Ako ćemo već u detalje, onda bi ispravno napisano "ime i prezime" Poreča trebalo izgledati ovako: Grad Poreč-Parenzo - Città di Poreč-Parenzo .

Teza broj pet: pročelnik Jelovac je s govornice iznio i šaljivu pučkoškolsku usporedbu po kojoj se ne može prevesti npr. ime Giuseppe Verdi , koji u hrvatskom nije nigdje preveden kao Bepo Zelenar , što također ne stoji, a da ne spominjemo da bi Bepo na hrvatskom najprije bio Josip .

Može se, naravno, sve prevesti, i upravo je talijanski jedan od primjera među svjetskim jezicima koji to rado čini, pa je tako Zagreb - Zagabria , München – Monaco , a London - Londra . Jedino što se ovome može spočitnuti jest koliko je to korektno i funkcionalno. Jer, da bismo po pročelnikovim mjerilima bili sinkrono korektni, Verdi bi se po porečkom principu trebao zvati Kompozitor Bepo Giuseppe - Compositore Zelenar Verdi ! O tome pričamo! - i nikako nam nije jasno kako gradska uprava odriče mogućnost da je pogriješila i pretjeranom redundancijom u stvari samo unijela zabunu.

Teza broj šest: fotografija na početku ovog članka. Dovoljno je pogledati što piše na govornici u Velikoj vijećnici Grada Poreča za kojom pročelnik stoji dok vijećnicima oduzima vrijeme za rasprave o važnijim aktualnostima.

Piše li "Grad Poreč-Parenzo - Città di Poreč-Parenzo" ili tek "Grad Poreč – Città di Parenzo"?

Pitanje je, naravno, retoričko, a točnost mojih konstatacija možete provjeriti na donjoj poveznici.

Audio: [dok1]

Hvala - grazie - na pažnji - per l'attenzione.