Napucaš li atraktivnim volejem stativu ili promašiš ceo futbal i zafrljačiš loptu nebu pod oblake - gola nema

[slika1d]

Pratimo ovih dana događanja oko postavljanja kipa Majci Terezi odmah do, što bi rekli mi malo manje mlađi, ulaza u komitet, u neposrednoj blizini policije. Organizatori su se pobrinuli da svečanosti prisustvuju respektabilni albanski, makedonski, kosovski, indijski, a bome i poneki naš uglednik. Ča je - je! Mi koji znamo Idrisa smo, za pravo reći, i očekivali takvu razinu. Istina, danima se nakon otkrivanja spomenika vuku repovi oko tretmana gospođe Ermine Lekaj Prljaskaj, saborske zastupnice i izaslanice predsjednika Sabora RH, koju na svečanosti, navodno, nitko nije doživljavao ni dva posto. Što, ma kakvo god mi osobno mišljenje o našem Saboru i njegovom predsjedniku imamo - a imamo ga - nije pristojno. Gospođa Ermina je legalno na demokratskim izborima izabrana na funkciju koju obnaša. Istina, dobila je, kažu, tek nekoliko glasova više od Idrisa. Pa što? Napucaš li atraktivnim volejem stativu ili promašiš ceo futbal i zafrljačiš loptu nebu pod oblake - gola nema. Točka. Uglavnom, kao Porečane i Istrijane nas zbog formalnih propusta prema gospođi Ermini može biti malo sram.

No, to ipak nije najveće zlo. Ono tek dolazi: pogledamo li komentare ispod žalopojke uvrijeđene zastupnice na portalima - a potrudila se gospođa oglasiti na dosta njih - imamo prilike čitati zanimljivo štivo: čitatelji su trenutno ustvrdili da se zna ki su i ča su Istrijani: četnici, okorjeli narkomafijaši, talijanaši, nepotisti, separatisti, udbaši, iredentisti, notorni mrzitelji Hrvatske... Rijetko viđena, samo zbog šlamperaja u protokolu, koncentracija štupideca.

Ipak, sva ova događanja me se i nisu posebno dojmila i nisu razlogom pisanja ovih nekoliko redaka - ta, dok je politike i političara bit će ovakvih žgambeta i inih veselja. Nije mi čak ni zazvonila zanimljiva konstatacija plasirana u gotovo svim člancima o događaju: da u Poreču danas živi oko 7.000 Albanaca.

Ja, ustvari, ne mogu doći sebi da se nigdje, ama baš nigdje, ni u jednom javljanju, reportaži ili vijesti s te svečanosti nije čuo banalni podatak: tko je autor spomenika! Pa si mislim kako bi to bilo da se sutra priredi pompozno predstavljanje nove dugoočekivane knjige, romana recimo, i da nas organizator detaljno upoznaje zašto je, kako i gdje roman napisan, objasni nam njegovu simboliku i nužnost postojanja, kome je namijenjen, zašto ga treba pročitati. Samo nam ne kaže tko ga je napisao.

Bit će ipak da sam ja u zabludi. Zašto bi informacija o autoru skulpture bila bitna Gradu, povjesničarima, školama, kulturnjacima, urbanistima, muzeju, turističkoj zajednici i vodičima? Na koncu, zašto bi to i mene trebalo zanimati.

Kao da je važno je li je autor novog porečkog spomenika Henry Moore, Đanino Božić ili možda netko treći.

Pjero