Nakon jučerašnje tragedije na kružnoj utrci u Poreču: koliko je sada uopće važno tko je kriv?

Teška tragedija zadesila je jučer porečku obitelj Matijašić: izgubila je sedamdesetogodišnjeg nona Ivana koji je, kao nedužni promatrač, stajao u portunu susjedove kuće u Špadićima u trenutku kad je na njega naletio trkaći automobil van kontrole svog vozača, 18-godišnjeg Filipa Magdića iz AK „Infokart“, koji je također pretrpio tešku traumu.

Članak i fotografije koje smo objavili među prvima izazvali su veliku pažnju javnosti: u prvih nekoliko sati od objave članak je pročitalo preko tisuću posjetitelja našeg portala, a fotografije su klikane preko 12.000 puta. Do danas su te brojke neusporedivo veće, kao što je velika i tragedija.

Preopasne gradske utrke

Promatrači utrke sa kojima smo razgovarali na licu mjesta gotovo se jednoglasno slažu sa time da se ovakve utrke više ne bi smjelo organizirati na gradskim ulicama, jer su jednostavno preopasne. Ponovit ćemo komentare nekih od naših jučerašnjih sugovornika na mjestu pogibije sugrađana Ivana Matijašića:

”Ovo je, na žalost, vrlo vjerojatno posljednja porečka gradska utrka, jer je previše neozbiljno očekivati da će nakon ove smrti i lanjskih teških ozljeda publike Grad Poreč pristati na njeno naredno održavanje sljedeće godine” , rekao nam je jedan Porečan.

”Ja volim auto-sport i veliki sam pristalica utrka, ali ne u gradu, i ne ovako šlampavo organiziranih. Na ovom mjestu morale su biti fizičke prepreke” rekao je drugi gledatelj koji je prisustvovao tragediji.

Automobilisti uz svoje članove  

Sa druge strane, automobilistička se zajednica listom čvrsto svrstala u pokušaju da zaštiti svoje članove, vozače i organizatore. Vozač Martin Mustapić i žiri utrke kažu kako je staza bila regularna, te da je gledatelj poginuo zbog niza nesretnih okolnosti.

Naravno, lako je biti general poslije bitke i tražiti krivca u ovome ili onome. Međutim, činjenica jest da je jedan čovjek život izgubio potpuno nepotrebno. Ako se to i dogodilo njegovom krivicom, ili spletom nesretnih okolnosti, treba nam biti jasno kako organizator ne smije dozvoliti ni tu mogućnost, odnosno, treba napraviti sve da posjetitelji bilo iz neznanja, bilo ignorirajući upozorenja, ne počine tako strašan propust.

Je li nesretni Matijašić prelazio cestu ili stajao u portunu?

Neki su mediji izvijestili kako je Matijašić prelazio cestu, no, naši izvori sa lica mjesta kažu kako to nije istina, nego da je nastradao na dvorišnim vratima susjedove kuće gdje je mirno stajao. Ni jedan nam svjedok nije spomenuo možebitan prelazak ceste, većina je rekla kako bi se spasio da je napravio korak-dva unutar dvorišta, no, jednostavno se u tom trenutku skamenio.

Puno pitanja, malo odgovora  

Na koncu, zašto je zona izlijetanja postavljena pred dvorišta kuća i na ulicu? Zašto se na tom mjestu nisu nalazili betonska prepreka i kamionske gume koji bi spriječili katastrofu kakva se dogodila?

Puno je pitanja, a malo odgovora. Njih će morati dati policijski istražitelji i druga nadležna, kompetentna tijela. Neće pomoći ni prepucavanja po internetskim forumima i portalima oko toga tko je kriv a tko nije, tko je kriv više a tko manje, ima li 18-godišnjak pravo natjecati se ili nema. Postoje propisi, a njih treba poštivati. Ako ne valjaju, treba ih mijenjati.

Ne pati samo obitelj tragično preminuloga

Nama preostaje tek tuga za izgubljenim životom, no, moramo biti svjesni činjenice kako osim obitelji i prijatelja postoji još netko tko je ovim događajem duboko potresen i trpi, a to su mladi vozač Filip Magdić i organizatori utrke, posebno članovi AMK Skok-Racing iz Brtonigle. Puno se drvlja i kamenja prosulo na njih iako se utrka ne bi mogla dogoditi da stazu nije pregledala komisija HAKS-a: prvo elaborat, a zatim i samu stazu. U AMK Skok-Racing su, zajedno sa pokroviteljima i sponzorima odradili veliki posao. Nadležni su rekli kako je posao odrađen u redu, sukladno propisima. I zato bi bolje bilo sljedeće dane preživjeti hladne glave i sjetiti se kako smo im ranije, prilikom uspješno organiziranih utrka, zasluženo pljeskali.