Najviše diskriminacije na radnom mjestu

Zakonom o suzbijanju diskriminacije, koji je Hrvatski sabor donio 9. srpnja 2008., i to nakon dugog oklijevanja i protivljenja Crkve, hrvatska je država osigurala zaštitu i promicanje jednakosti kao najviše vrednote nekog ustavnog poretka.

Zanimljivo da je od svih zemalja u regiji upravo Hrvatska prva donijela takav zakon, a njezin primjer prošle su godine, također uz protivljenje vjerskih institucija, donijele BiH i Srbija. Budući da je Zakon o suzbijanju diskriminacije stupio na snagu 1. siječnja 2009., doslovce s tim danom ured hrvatskog ombudsmana počeo je zaprimati pritužbe građana vezane uz najrazličitije oblike diskriminacije.

U samo 12 mjeseci koliko je zakon na snazi u Uredu pučkog pravobranitelja otvorena su čak 172 predmeta po pritužbama na diskriminaciju.

Najviše (51) odnosilo se na diskriminaciju po osnovi rase ili etničke pripadnosti, 18 predmeta ticalo se diskriminacije po osnovi spola i spolne orijentacije, četiri na osnovi vjere i vjerskog opredjeljenja, dvije su se pritužbe ticale političkog ili drugog uvjerenja, sedam ih je bilo zbog društvenog položaja i socijalnog podrijetla, pet vezanih uz dob, osam uz invaliditet, a mali broj bio je po osnovi zdravstvenog, imovnog stanja ili bračnog odnosno obiteljskog statusa.

U uredu Jurice Malčića, koji dužnost pučkog pravobranitelja obnaša već pet godina, tvrde da postoji i poveći broj pritužbi u kojima nije iskazana osnova te se ona nije mogla iščitati ni iz sadržaja, pa kao takve nisu ni uzete u proceduru.

Gledajući pak područja diskriminacije gdje se ona najčešće prijavljuje, vidljivo je da su najzastupljenija područja rada i radnih uvjeta, što znači da je najveći broj hrvatskih građana koji je prijavio neki oblik diskriminacije njoj bio izložen na radnom mjestu. Odmah zatim su područja pravosuđa, uprave, socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.

Kada pučki pravobranitelj zaprimi prijave fizičkih ili pravnih osoba, njegov je prvi zadatak da prijaviteljima pruži potrebne obavijesti o njihovim pravima i obvezama te mogućnostima sudske i druge zaštite. Ako nije započet sudski postupak, ombudsman će ispitati prijave i poduzeti radnje iz svoje nadležnosti potrebne za otklanjanje diskriminacije i zaštitu prava diskriminirane osobe te će upozoriti javnost na pojave diskriminacije.

Ako ne može doći do mirenja i sklapanja izvansudske nagodbe, pučki pravobranitelj podnosi kaznene prijave u svezi sa slučajevima diskriminacije nadležnom državnom odvjetništvu. (D. BOROŠ/Novi list)