Najopasnija riba Jadrana je morski pauk

Napisao i snimio Mladen KOLENKO

[slika1]Imao sam prilike nebrojeno puta razgovarati s brojnim iskusnim ribolovcima o njihovim susretima s opasnim i otrovnim ribama koje žive u našem Jadranu. Na sam spomen jedne od najopasnijih riba – morskog pauka iz porodice paukovki (trachinidae), velika većina njih ne bi mi ništa odgovorila, već bi mi samo turnula ubodenu ruku pod nos, kako bih se in vivo uvjerio u pogubnost tih njihovih susreta s morskim paukom. Ubodena mjesta, uglavnom na šakama, odnosno dlanovima između palca i kažiprsta kojima se hvataju ulovljene ribe, godinama nakon uboda još uvijek su otečena i crvena! A kod pojedinaca sam vidio da su na mjestima uboda ostali duboki trajni ožiljci nastali nekrozom tkiva ubodenog mjesta koje dugo nije zacjeljivalo. O boli koja se javljala odmah nakon uboda pauka, svi koji su to proživjeli rekli su mi da su u tom trenutku ozbiljno pomišljali odsjeći si ruku samo da prestane. A uz bol, svim ubodenima odmah bi natekla gotovo cijela ruka, gotovo do neprepoznatljivosti!

[slika2]Nevjerojatno zvuči da tako neugledna riba poput morskog pauka - prosječne težine 0,15 kg, no može narasti i do 40 cm i težiti do 1,5 kg, čije je meso bijelo, tvrdo i veoma ukusno te se preporuča za oporavak bolesnika – svojim otrovom može tako teško ozlijediti neopreznog ribolovca! Istina je, a sav njegov otrov nalazi se u prednjih četiri do sedam bodlji povezanih crnom kožicom na leđnoj peraji, te po jednom bodljom na škržnim poklopcima. Uz bol i oteklinu kod ubodenog se mogu javiti i vrtoglavica te povišena temperatura. S obzirom da su svi riblji otrovi termolabilni, tj. uništava ih visoka temperatura, ubodenim ribičima se kao prva pomoć preporuča da ubodeno mjesto što prije urone u toplu vodu zagrijanu do temperature koju mogu izdržati i držati je u njoj od 30 do 90 minuta. No, ako niste u mogućnosti tako zagrijati vodu, može vam pomoći i voda za hlađenje motora. Stariji ribari navode da, ako već nemate tople vode, onda je najbolje pomokriti se na ranu (mokraća je topla i može ublažiti bol). Uz to, ranu je najbolje odmah očistiti jakom rakijom ili alkoholom. Odmah potom potrebno je potražiti stručnu liječničku pomoć.

Otrovi svih vrsta škrpina i škrpoča mogu nanijeti jaku bol

[slika3]Uz morskog pauka, druga po jačini otrova svakako je škrpina (scorpaena scrofa l.), njen manji srodnik škrpoć (scorpaena porcus l.), te škrpunić crveni (scorpaena ustulata l.) i škrpunić mali (sebastes madarensis l.). Sa škrpinom i škrpunom najčešće će se susresti ribari s mrežama te podvodni ribolovci i nešto manje udičari, dok se sa škrpunićem malim i škrpunićem crvenim najčešće susreću ribari na koćama. Svi oni moraju obratiti pozornost na njihove opasne bodlje na hrbatnoj peraji i škržnim poklopcima. No i na stražnju prohodnu trbušnu peraju na kojoj škrpina i škrpoći imaju otrovnu šipkastu bodlju, obavijenu toksičnom sluzavom tvari. Premda otrov škrpine i škrpoća ni blizu nije jak kao otrov pauka i on ubodenom ribolovcu može donijeti nekoliko sati neugodne boli, a kod nekih ljudi mogu nastati i dodatne komplikacije i infekcije. I za ubod škrpine i škrpoća preporuča se isti postupak kao i kod pauka, no bol prestaje kroz nekoliko sati. Brojni profesionalni ribari rekli su mi da ubode škrpine i škrpoća više ni ne broje, a niti ih osjećaju kao prvi put. Očito je da se i ljudsko tijelo može priviknuti na ubode stvaranjem antitijela. No, samo kod uboda manje otrovnih riba, ali ne i kod uboda pauka.

U manje otrovne ribe spadaju i kostelj, vrsta malog morskog psa ukusnog za jelo koji ima otrovne bodlje iza leđne i trbušne peraje; bežmek (čača), koji dvije otrovne bodlje skriva na vrhu glave, te šnjur i lastavica. Međutim, njihovi otrovi su različitog, ali u svakom slučaju puno manjeg intenziteta od otrova pauka i škrpine. Uz to ne ostavljaju ikakve posljedice.

Golub na repu skriva otrovnu bodlju

U priču o otrovnim ribama neizostavno moramo uvrstiti i goluba kosira (myliobatis aquila l.) te žutulju (dasiatic pastinaca l.) relativno rijetke »ribe«, odnosno morsku divljač koja se rjeđe pojavljuje u ulovu ribara i ribolovaca, a poglavito zbog njihova ne baš cijenjenog mesa. Ta vrsta morske divljači zna se uloviti na parangal i u mrežu, a često su plijen podvodnih ribolovaca, koji ih love samo kao trofeje jer dosegnu impozantnu veličinu i težinu. No, mnogi pritom ne znaju da se, posebno golub kosir, kad je ulovljen žestoko brani mlataranjem repa na čijem se korijenu nalazi oštra i do 10 centimetara duga bodlja nazubljena poput pile i ovijena ovojnicom s otrovom. Osim otrova, golub i žutulja svojom bodljom mogu nanijeti i teške rane i traumu ozlijeđenim ribarima. Njihov otrov također izaziva jake bolove te crvenilo i oteklinu u području uboda, a može pogubno djelovati i na srce i krvne žile te centar za disanje, jer izaziva grčeve, ukočenost mišića i smetnje vida.

[slika5]Ozlijeđena mjesta, ako nisu pravilno liječnički zbrinuta, mogu se sekundarno zagaditi bakterijama što za posljedicu može imati gnojenje i gangrenu tkiva. I kod uboda goluba i žutulje vrijede ista pravila kao i kod ostalih opasnih riba, samo što golub nesretnom i neopreznom ribaru ili podvodnom ribolovcu svojim repom može prouzročiti veoma opasne i duboke rane koje mogu dovesti do traume i smrti. Primjer je prošlogodišnje stradanje australskog zoologa i ljubitelja životinja Stevea Irvina, poznatijeg kao lovca na krokodile, koji je smrtno stradao od uboda bodlje goluba u srce. Zato svi ribari koji ulove goluba prvo mu odrežu rep.

[slika6]Na kraju ove priče valja istaknuti da je u našem moru opasnom životinjom proglašena i murina, koja, na sreću, ne živi u sjevernom Jadranu. Njezin je ugriz veoma otrovan i opasan. Ugriženo mjesto, kao i kod uboda pauka, dugo vremena neće zacijeliti, a može i odumrijeti. Uz murinu, u opasne vrste spada i jegulja. S njom se i naši ribolovci mogu susresti, posebno oni koji love na sviću ili na jezerima i rijekama. Ona sama po sebi nije opasna već je otrovna njena krv u kojoj se nalazi ihtiotoksin – riblji otrov koji je po sastavu sličan zmijskom! Kad bi si čovjek u krv ubrizgao krv jegulje, umro bi u teškim mukama. No, na svu sreću djelovanje otrova se gubi pečenjem ili kuhanjem jeguljina mesa. Međutim, prilikom izlova jegulja (jezero Butoniga, izvori u Istarskim toplicama…) može se dogoditi da si ribolovac zakrvavi ruke njenom krvlju te nakon toga slučajno rukom obriše oči ili usta. U tom slučaju može doći do infekcije očiju, mučnine u želucu s vrtoglavicom i lupanjem srca. Tada treba pokušati što prije povratiti sav sadržaj iz želuca i popiti neko žestoko piće ili jaku crnu kavu, a na kožu i vrat staviti hladne obloge.

Pazite kad i ako ulovite neku od tih opasnih i otrovnih riba. No, najbolje ćete se osjećati ako im odrežete otrovne bodlje; ako ne znate kako, nemojte sami već to prepustite stručnjacima. Ili, još bolje će biti da pri susretu s opakim paukom ne izazivate sreću, već jednostavno prerežete najlon s udicom na koju se ulovio.