Nada iz ormara ili Kako smo preko noći postali glumci

SŠ Mate Balote za proljeće 2016. godine priprema premijeru drame Nada iz ormara , Darka Lukića . Kako to uvijek biva s velikim projektima, sve je ipak krenulo od naizgled jednostavne ideje, za vrijeme velikog odmora.

Idemo napraviti nešto ozbiljno, profesionalno! Koliko ozbiljno? Dovoljno da se nitko ne smije osim kad im kažemo da trebaju, direktno na sceni.

Idemo napraviti nešto drugačije, zanimljivije! Koliko drugačije? Dovoljno da na kraju osme slike ne djeluje kao potpuni déjà vu.

Idemo se zabaviti! E, tu već nije bilo dodatnih pitanja, jer tko ne voli zabavu uz druženje s pametnim, mladim ljudima željnim kazališne kulture u gradu Poreču. Profesori SŠ Mate Balote ( Anči Ritossa Blažević , Ivan Čupić i Ružica Vuger ) ujedinili su tri volje i odlučili ideju sprovesti u djelo, zajedno s budućim glumačkim nadama: Anja Ostojić (4. OG), Toni Velenik (4. OG), Laura Demarki (3. JG) te Edim Klempić (4. OG). Osim redovitih glumačkih probi, zahtjevne zadaće postavljanja cjelokupne produkcije, takoreći od nule, u izradi je i fotografski dnevnik kojim ćemo pratiti razvoj naših srednjoškolaca od prvog čitanja do prve generalne probe, pa i dalje. U pripremi je i nekoliko iznenađenja o kojima još ne bismo u ovoj fazi stvaranja.

Kako se naši mladi glumci vide u nadolazećoj adaptaciji humoristične životne drame Nada iz ormara , nakon održane napete audicije koju su zasluženo 'osvojili' svojim skrivenim darom za glumu i neporecivim šarmom? Znate što, najbolje da vam oni sami ispričaju. Andrea Tolić (3. OG), novinarka na visini zadatka, ekskluzivno za čitatelje Parentiuma:

Andrea: Toni, reci nam, koji lik glumiš?

Toni: Najprije pozdrav svima, ja glumim Ivana, intelektualca - što god to značilo, kako navodi humoristični tekst.

Andrea: Što te potaknulo da se prijaviš na audiciju za predstavu?

Toni: Kao osoba sam izrazito društven, komunikativan, volim se šaliti s ljudima. Odlučio sam okušati se u glumi pa kud puklo da puklo! Audicija je prošla dobro, sad idemo dalje.

Andrea: Imaš li nekog glazbenika/umjetnika koji ti je uzor, koji te inspirira?

Toni: Nemam nekoga određenog moram priznati.

Andrea: Reci nam, zašto baš lik Ivana, zašto ne Dečko?

Toni: Ivan je meni, mogu reći, vrlo sličan, nekako sam se pronašao u njemu odmah na prvoj audiciji. On je možda malo banalniji, ali zajedničke crte definitivno postoje.

Andrea: Misliš li da će ti koja specifična osobina koju dijelite pomoći u stvaranju lika?

Toni: Vjerojatno hoće, ta hladnoća, znam biti podjednako hladan u pojedinim situacijama, baš kao i Ivan.

Andrea: Kojem dijelu predstave se najviše raduješ?

Toni: U ovom trenutku radujem se vjerojatno čitavom procesu stvaranja predstave, još se moramo uhodati jer smo tek počeli, vjerujem da će biti jako zabavno, a na kraju će to biti vrlo profesionalno odrađena predstava kojom ćemo nadam se biti zadovoljni i mi glumci, kao i naša srednjoškolska  publika.

***

Andrea: Bok Edim! Ili da te zovemo tvojim novim imenom…?

Edim: Bok, ja sam Dečko u predstavi.

Andrea: Odlično, Dečko, reci nam što te potaknulo da se prijaviš na audiciju?

Edim: Potaknula me ponajprije ljubav, odmalena zapravo, prema filmovima i sceni, htio sam se okušati u tome, a kako prije nije bilo prilike ovoga sam se puta rado odazvao pozivu na audiciju. Ovo je za mene jedno sasvim drugačije iskustvo.

Andrea: Imaš li kakvu glumačku inspiraciju, možda najdraži film ili redatelja?

Edim: Gledao sam mnogo dobrih i jednako tako mnogo loših filmova, kada bih izabrao samo jedan film iz svega toga, moram priznati da mi je u ovom trenutku najdraži svakako francuski film The Intouchables (2011.). Što se tiče glumaca na sceni, po meni je Leonardo DiCaprio apsolutni vrh.

Andrea: Što te privuklo ulozi Dečka, a ne recimo Ivanu?

Edim: Dečko nije uobičajena uloga, ima ono nešto svoje, drugačiji je, nije nešto što se viđa baš u svakoj predstavi i smatrao sam da bih se bolje snašao u takvoj jednoj, možda osebujnijoj ulozi.

Andrea: Kako se misliš ufurati u ulogu, hoće li ti pomoći koja zajednička crta?

Edim: Vjerujem da ću iz dana u dan sve više spontano ulaziti u karakter lika, pokušat ću naravno poboljšavati svoju ulogu u predstavi do same premijere.

Andrea: Kojem dijelu produkcije se najviše raduješ? Je li bitniji proces postavljanja drame ili konačni cilj, ta famozna premijera?

Edim: Iskreno, najviše se radujem cijelom procesu, jer ćemo raditi kao kolektiv. Vjerujem da će to biti jedno zabavno i neponovljivo iskustvo.

***

Andrea: Anja, kako si se odlučila prijaviti na audiciju za predstavu Nada iz ormara?

Anja: U osnovnoj školi sam već bila zainteresirana za glumu, tamo sam se prvi puta okušala u dramskoj skupini. Kako sam sada već maturantica bilo je krajnje vrijeme da se prijavim na audiciju.

Andrea: Možeš li nam otkriti svoju glumačku inspiraciju ili možda film koji ti je na samome vrhu najdražih?

Anja: Najdraži film mi je vjerojatno Grease (1978.), jer je mjuzikl pa se podrazumijeva da je ispunjen radošću, dok prikazuje ta neka ''stara'', nostalgična vremena, to mi je fora.

Andrea: Reci nam, zašto baš Nada, što te privuklo naslovnoj ulozi, zacijelo nije lako ''nositi'' dramu na leđima?

Anja: Nada je jedna vesela, zvrckasta, mlada osoba, uostalom baš kao i ja, jako je znatiželjna, stalno bi nešto prčkala, radila. Nikad nije na miru. Mogu se poistovjetiti s takvim osobinama.

Andrea: Dijeliš li možda koju specifičnu karakteristiku s Nadom, nešto što će ti pomoći da se bolje uživiš u lik?

Anja: Nada je uvijek vedra, znatiželjna, posvuda proviruje, pa i ispod ormara, gdje joj nije mjesto. Bit će zanimljivo oživjeti ju, jedva čekam.

Andrea: Kojem dijelu predstave se najviše raduješ?

Anja: Čitavoj priči definitivno, od prvih probi do premijere… nadam se da ćemo na kraju primijetiti veliku promjenu naših glumačkih mogućnosti.

***

Laura: Pozdrav svima, ja sam Laura Demarki Milanović i glumim Majku.

Andrea: Laura, reci nam što te potaknulo da se prijaviš na audiciju?

Laura: Gluma me zanimala još u osnovnoj školi, ali u Poreču, barem do sada, nisam imala prilike okušati se u dramskoj skupini. Ovo je u biti bila savršena prilika da napokon realiziram tu želju.

Andrea: Reci nam, glumiš Majku, zašto baš ta uloga, zašto ne Nada?

Laura: Jednostavno, ona mi se učinila zanimljivijom od dvije ženske uloge jer je tako malo, skrenuta, sklona ezoteriji, magiji i tim nekim pomaknutim stvarima.

Andrea: Poistovjećuješ li se možda s njom, na koji način ćeš si olakšati stvaranje lika?

Laura: Pa zapravo i ne (smijeh), mislim da će mi biti lakše upravo iz suprotnog razloga, jer se ne poistovjećujem sa likom. Ovako me čeka veći izazov.

Andrea: Imaš li možda kakvu glumačku inspiraciju?

Laura: Velika sam ljubiteljica redatelja Tima Burtona i njegovih filmova, a glumačka inspiracija mi je Johnny Depp, jer uvijek bira uloge koje su onako malo ekstravagantnije, općenito zanimljive za gledanje.

Andrea: Kojem dijelu predstave se najviše raduješ?

Laura: Čitavom procesu nastanka, ali naravno i onom velikom finalu, samoj premijeri.

***

Čujemo se uskoro, s novim informacijama o nastanku Nade iz ormara !

Andrea Tolić i Ivan Čupić